Vidjeti olupinu potonulog broda, moguće je i preko fotografija, snimki na televizoru, računalu, mobitelu... Ali osjećaj neće biti ni izbliza kao kad olupinu ugledate dok ste pod vodom. Kolika je razlika u doživljaju, shvatio sam kad sam se krajem devedesetih počeo baviti podvodnom fotografijom. Riječima to nisam mogao dočarati prijateljima i poznanicima, pa sam došao na ideju da im to sam pokažem. Naravno, nemoguće je svakog odvesti do lokacije na kojoj se nalazi olupina broda. Kako su često na malo većim dubinama, za takav zaron treba proći sate i sate obuke. Stoga sam odlučio početi postavljati izložbe svojih podvodnih fotografija na relativno malim dubinama od svega nekoliko metara, u moru ili bazenima. Ideja je da ljudi obuku ronilačku opremu te u sigurnim uvjetima zarone i pogledaju fotografiju i tako dobiju osjećaj kao da se nalaze ondje gdje sam se i ja bio u trenutku nastanka fotografije, da stvari dožive iz moje perspektive – pojašnjava Marjan Radović, poznati hrvatski podvodni fotograf koji već gotovo 20 godina fotografira ljepote hrvatskog, ali i drugih podmorja.
Čak 150 samostalnih izložbi
Njegove posljednje radove moguće je, i to iz perspektive ronioca, pogledati do kraja veljače, u 4,5-metarskom ronilačkom bazenu Vodenog parka Aquae Vivae u Krapinskim Toplicama gdje je postavljena izložba od 15 Radovićevih fotografija. Manji dio postava može se pogledati već na ulazu u bazen, a jedini način da se potpuno razgleda cijela izložba je – obući ronilačku opremu. Uključujući i bocu sa zrakom, kako bi se sve u miru moglo razgledati.
– Hrabriji mogu probati i na dah, no takav razgled uspio je samo svjetskom rekorderu ronjenja na dah Goranu Čolaku, pa predlažem ipak dodatnu opremu – Radovićeva je preporuka. Ništa od opreme ne morate sami posjedovati, već se za nju pobrinuo klub podvodnih aktivnosti Zaron. Sama izložba napravljena je u sklopu zahtjevnog projekta "Croatia 50/50" koji kroz jednu fotografiju prikazuje dva svijeta, onaj ispod i onaj iznad mora.
– Takva vrsta podvodne fotografije publici je najzanimljivija. Mnogi misle da je to djelo Photoshopa ili sličnog programa za obradu fotografije, ali nije. Pri izradi fotki koriste se širokokutne leće i tzv. dome portovi, a to su posebne kupole koje se nalaze u staklenim kućištima. Na fotografijama su zabilježene ljepote hrvatskog podmorja kroz sva godišnja doba i prizore kojih često nismo ni svjesni – govori Marjan Radović kojemu je ovo druga "Croatia 50/50" izložba. U karijeri je pak dosad postavio oko 150 samostalnih izložbi, a fotografije su mu nagrađivane i objavljivane u cijelom svijetu. Bio je i finalist brojnih svjetskih prvenstava u action i podvodnoj fotografiji, a već je 14 godina i službeni fotograf Red Bulla s čijom je planetarnom zvijezdom, Felixom Baumgartnerom, usko surađivao. Felix se proslavio skokom padobranom "s ruba svemira" (39.045 metara), pri čemu je oborio cijeli niz rekorda, uključujući i onaj za prvo probijanje zvučnog zida pri slobodnom padu.
Oprema teška 20 kilograma
Radović je i instruktor ronjenja, majstor nekoliko borilačkih vještina i sportski fotograf, velike su šanse da su neke od najluđih fotografija padobranaca koje ste vidjeli baš njegove.
– Cilj je napraviti fotografije iz perspektive padobranca. Često zapravo fotografiram iz helikoptera koji leti iznad ili ispod njih. Tu stojimo na samom rubu i često bude situacija u kojima pomislim da ću i sam ispasti iz helikoptera. Nije baš jednostavno kako se čini – kaže Radović.
Na pitanje jesu li mu draži takvi adrenalinski letovi ili mir pod morem, u sekundi odabire podvodnu fotografiju. Osim Jadrana preronio je i Karibe, Atlantski ocean, a usred zime bio je i ispod površine ledom okovanih Plitvičkih jezera. S Damirom Zurubom hodao je tri kilometra po zaleđenom jezeru, a zatim su napravili rupu kroz koju su se spustili i napravili neke od najljepših fotografija u karijerama.
– Bilo je fenomenalno! Plavkasti odrazi pod debelim ledom, pogotovo ispod slapova, oduzimaju dah. Na nekim dijelovima vidljivost je fantastična, na drugima mutna, pomalo zastrašujuća. Zbog ekstremne hladnoće vode od samo jednog stupnja čak mi se i regulator koji dozira zrak zamrznuo, ali imao sam drugi. Imam na tisuće urona iza sebe, ali taj je bio najljepši – prisjeća se Radović kojemu je najdublji službeni zaron na 89 metara. Pod vodom je u jednom danu znao provesti i više od 12 sati, izlazeći samo kako bi promijenio boce sa zrakom. Na pitanje koliko opreme je potrebno za dobru fotografiju odgovara da često ponese i 20 kilograma tešku aparaturu jer uvijek koristi posebne podvodne bliceve, kablove za privezivanja, velika podvodna kućišta u koja idu profesionalni aparati, eksternu rasvjetu... Uz navlačenje opreme mora paziti i kako kontrolira dubinu. Svakih 10 metara izlaže se promjenama pritiska, pa treba izjednačavati tlak i gledati na ronilačke instrumente. Manjih problema je bilo, ali ne i po životnih opasnih situacija. Neka tako i ostane.
