Edita Tahiri, komentatorica iz Prištine, smatra da se od bečke
konferencije o budućem statusu Kosova nije moglo očekivati konačno
rješenje. Poznato je da je situacija takva, da Albanci ne prihvaćaju
ništa osim neovisnosti, dok Beograd želi Kosovo zadržati u bilo kojoj
formi. Međutim, bečka konferencija o Kosovu unijela je svjetla u
dosadašnju tamu skrivenih namjera i odnosa u jugoistočnoj Europi, ali
prije svega u međunarodnoj zajednici i kontaktnoj skupini.
Dok je u Srbiji nepomirljivu Koštuničinu suparniku Tadiću sada
razmjerno lako, jer se može osloniti na politiku čekanja, i Koštunica i
njegova vlada koja u skupštini ima samo jedan glas više od
oporbe nalaze se pred dvojbom: je li bolje prijevremene izbore
raspisati već u rujnu, s obzirom na to da će do konačnog rješenja za
Kosovo, prema najavama, ionako doći tek u ožujku sljedeće godine? Ili
bi se možda više isplatilo odmah ući u nekakve koalicijske kombinacije
sa šešeljevcima, koji, prema ispitivanjima, u Srbiji uživaju čak
40-postotnu potporu? Beogradski Blic i Radio B92 najavljuju uvjetnu
neovisnost Kosova na pet godina. To potvrđuje i Vuk Drašković.
Međutim, u predvečerje bečke konferencije pojavila se i skupina
"prijatelja Srbije" koji bi željeli pomoći Koštunici i Beogradu.
Skupinu je predstavio slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij
Rupel. On u nju ubraja Češku, Sloveniju, Slovačku, sve redom nekadašnje
"austroslavenske" zemlje, bez nekoga većeg političkog utjecaja. Prema
Rupelu, sve bi države zapadnog Balkana, zbog Kosova i drugih problema,
trebale zajedno ući u EU. Tek tada bi neovisnost Kosova stupila na
snagu u punom izražaju. Pridodamo li tome da je inicijativa
predstavljena i u londonskom Chatham Houseu, nije teško odgonetnuti
požutjeli versailleski rukopis.
Zanimljivo je da su se također i neki vodeći politički krugovi u
Hrvatskoj požurili Koštunicu svijetu predstaviti kao srpskog političara
europske orijentacije. Na stranu Koštuničino nekadašnje mahanje
kalašnjikovom, zar ne znaju da je njegova nedavna inozemna turneja
doživjela neuspjeh i da u Bruxellesu više nitko ne vjeruje ni njemu, ni
"akcijskim planovima"?
S druge strane, u Prištini smatraju da tek sada slijedi rat živaca.
Analitičar Milazin Krasniqi misli da bi taj rat mogao potrajati.
Postoji bojazan da bi s vremenom moglo doći i do znatnih podjela unutar
kontaktne skupine. Neki se komentatori pribojavaju da bi osim državne
neovisnosti Kosova i široke autonomije unutar Srbije, ta dva
nepomirljiva stajališta, u igru moglo ući i neko "treće rješenje". Još
se ne precizira koje. Možda podjela?
PLANET POLITIKE
