Z a srijedu 2. listopada konačno je zakazana dugo najavljivana, pa odgađana, važna točka dnevnog reda saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav: prijedlog 47 zastupnika da se pristupi promjeni Ustava RH. Svatko tko bi se želio uključiti u raspravu, mora biti svjestan pogibelji u koju se upušta. Naime, inicijator i neupitni vođa predlagatelja, premijer Zoran Milanović, objavio je svijetu i gradu da svatko tko se protivi njegovom prijedlogu ukidanja zastare za teška ubojstva, “štiti ubojice”, ranije, sadašnje, a bogme i buduće.
Premijer i njegovi ministri već su mnogo puta pokazali kako svaku kritiku, a posebno razotkrivanje njihovih “fiškalija”, kako je tu vrstu primitivnih trikova nazvao predsjednik Josipović, doživljavaju kao otpor kojeg treba slomiti. Pri tome nositelje iz svojih redova valja eliminirati bez prava žalbe, a pravne stručnjake inkorporirati u svoje redove, ili ušutkati ubrzavanjem smjenjivanja novih i novih spinova.
Kao “vanjski” član Odbora za Ustav, našao sam se u situaciji koja asocira na igru “zatvorenikove dileme”. Radi se o konceptu političke znanosti koji pokušava pojasniti probleme donošenja odluka u uvjetima neizvjesnosti o namjerama i reakcijama drugih aktera. Ovdje ima nekih sličnosti, ali problem se može shvatiti onako kako ga je jednom interpretirala jedna moja studentica: “Zatvorenikova dilema je pitanje hoćeš li završiti u zatvoru ili ne.”
Naime, premijer je unaprijed proglasio sve koji bi se protivili, a protimba je i upozoravanje na neželjene posljedice i prikrivene namjere, počiniteljima teškog kaznenog djela. Onaj tko štiti ubojicu je supočinitelj kaznenog djela ubojstva. Smrznem se kad pomislim da se čak može govoriti o poticanju na teško ubojstvo. Jer, usprotiviš li se ukidanju zastare, olakšavaš situaciju budućim počiniteljima. Koji bi sigurno odustali kad bi saznali da je Ustav izmijenjen! Kako sam baš u ovom mandatu ustanovio da je podrijetlo i svrha biranja u saborske odbore stručnjaka i javnih radnika kao savjetnika političara, potpuno zaboravljena i ustvari ne zanima nikoga, mogao bih zaključiti da raspravu prepustim saborskim zastupnicima, jer oni imaju imunitet neodgovornosti.
Jasno, zatvorenikova dilema je teško pitanje. Hoće li ti odmah sutradan na vrata zakucati policija? Kako će premijerove riječi protumačiti državni odvjetnik, aktualni ili neki budući. Dakle, prijeti li nam zatvor ako se istrčavamo sa svojim stručnim mišljenjem, koje se ne slaže s premijerovim?
Teško je reći. Sjećam se onog vremena kada su promućurni bendovi svirali kako “od Avnoja do Ustava imamo mnogo iskustava”, pa baš zato “računajte na nas”. U to vrijeme su kritičari nekih ustavnih promjena bili određivani kao neprijatelji radničke klase, te su gubili radna mjesta i rukovodne položaje. Makar se radilo o evidentno glupim idejama utemeljenim na imitiranju rješenja iz Federacije, kao što je bila luđačka rotacija izazvana jednogodišnjim mandatima predsjednika općina i gradova. Da ne govorimo o drugim temama, kao što je funkcioniranje federacije, u koje se zaista nije smjelo dirati i za koje se zaista išlo na robiju.
Taj se sistem nazivao “jednoumljem” jer je bio utemeljen na jednopartijskoj diktaturi. U demokraciji su takve prijetnje neprimjerene. Dapače, ako je obvezatno konzultirati javnost kod donošenja zakonodavstva, kod ustavnih promjena bi to bio još važnije. Ono što čine pojedini ministri, sa dvotjednim javnim raspravama, po mogućnosti preko ljeta i isključivo preko interneta, ne bi trebalo očekivati od predsjednika Vlade. Ili bi baš zato trebalo?
Vidite kako su ozbiljne naše dileme. Istina, do sada se premijerove prijetnje nisu baš ozbiljno shvaćale. Na primjer, kada je biciklističku traku na zagrebačkom Zelenom valu proglasio “smrtnom klopkom”, nikakve komisije tijela zaduženih za sigurnost prometa i zaštitu građana, nisu izašle na teren, niti je traka do danas učinjena imalo sigurnijom. Prometna policija, kad u okolici hvata građanstvo koje biciklira po pločniku da izbjegne opasnost po život, odmahuje rukom ako se pozovete riječi premijera. Ali nikad se ne zna.
Što učiniti? Predsjednik Republike ne sumnja da će usvajanje predložene ustavne promjene značiti “snažnu poruku” da želimo kazniti sve teške zločine. Usudit ću se ponoviti kako Ustav ne bi trebao služiti za slanje poruka, posebno u vrijeme twitera, facebooka i internetskih portala.
A ostali, odlučit će sami. Upozoravam kako vjerojatno neće biti zastare niti za supočinitelje i pomagače kod kaznenih djela za koja će zastara biti ukinuta.
