Indijskom matematičaru Srinivasi Ramanujanu pripadaju zasluge u teoriji brojeva, gdje se posebno ističu pionirska otkrića svojstava particijske funkcije. U matematiku se zaljubio sa samo 15 godina, sa 16 je već dobio stipendiju na sveučilištu u Madrasu, no matematika ga je toliko zanimala da je zanemario sve ostalo i stipendiju iste godine i izgubio. Ostao je siromah i u tom svojem siromaštvu nastavio se baviti matematikom.
Ipak, budući da se oženio, bio je prisiljen potražiti posao, a svojim je znanjem oduševio jednog vladinog službenika koji ga je odlučio sam uzdržavati. Ni s tim nije bio zadovoljan pa je otišao raditi kao običan službenik. I s tako skromnim zaposlenjem uspio je objaviti svoje radove u Dnevniku Indijskog matematičkog društva, gdje ga zamjećuje britanski matematičar Godfrey Hardy zbog kojeg odlazi u Englesku. Ramanujan je do svojih matematičkih otkrića došao sasvim sam, bez ikakve pomoći ili škole.
Nije ništa znao o dostignućima svojih suvremenika, no svejedno je dolazio do otkrića na vrlo kompliciranim područjima kao što su hipergeometrijski raspored, eliptični integrali ili Cauchyjev poučak. Pojma nije imao ni što je to matematički dokaz. Ne čudi stoga što su mu unatoč brilijatnosti brojni zaključci bili pogrešni.
Od svojih je kolega bio priznat, a radovi su mu objavljivani u engleskim i europskim znanstvenim časopisima. Od posljedica tuberkuloze umire svijetu potpuno nepoznat, ali priznat od svojih kolega koji su nastavili koristiti se njegovim spoznajama.
