Na vrelom asfaltu, uz povremeni bijeg u hladovinu sa 35 stupnjeva Celzijevih, svakih pet sati na sisačkim raskrižjima izmjenjuju se pripadnici Prometne jedinice mladeži. Dok ih pješaci i vozači doživljavaju kao smetnju zbog koje su oštri na jeziku i nervozni za volanom, iskustva mladih prometnika daleko su neugodnija.
Hrabri mladići i djevojke na pragu punoljetnosti, umjesto lješkarenja uz Kupu i dokonih kavica, preuzeli su odgovornost da bi zaradili koju kunu. Točnije, njih 14,5 po satu. Tako u mjesec dana ne nakupe više od 1.500 kuna. No, kako bi ih zaradili, prolaze svašta, od nesnosne vrućine do neugodnosti. Mateo Dmitrović završio je treći razred Tehničke škole, a na cesti se našao da bi 'podebljao' iznos za maturalno putovanje u Španjolsku. U hladu Rimske ulice kazuje nam da signalizaciju najmanje poštuju i razumiju - pješaci, dok je uglavnom kriva žurba i nestrpljenje. S njim se pokušao obračunati jedan Siščanin, koji ga je smatrao krivim jer mu nesmotrena vozačica nije stala na pješačkom prijelazu. Bogatija iskustva ima Antonio Korošec, a nakupio ih je trogodišnjim stažem.
– Jednu je gospođu na šajbi automobila dočekala kazna za parkiranje pa me napala, uvjerena da sam to ja učinio. Često se na nas deru, psuju, šalju nas svuda jureći glavom bez obzira – priča budući ekonomski tehničar Antonio. Plaću troši na izlaske i kupnju, a promet regulira kao pravi profesionalac. Gradske lokacije podnosi daleko lakše nego udarno raskrižje na vrhu prometne Strossmayerove ulice. Teške vrućine koje mu smetaju radom u jutarnjim smjenama izbjegava 17-godišnji Ivan Kukor.
Posao ocjenjuje zanimljivim i ne prenapornim. Simpatičnim osmijehom u mjesec dana rada uspio je zaobići sve neugodnosti. Prometni policajac Milan Tomljenović zadovoljan je novom generacijom.
– Od 37 prijavljenih, 30 ih je ove godine pristupilo ispitu teorije i prakse te 21 uspješno položio. Takav je prosjek otprilike svake godine – kaže Tomljenović.
Na putu do druge ulice u vrijeme stanke ulovili smo našeg posljednjeg sugovornika.
– Tu sam da ne bih doma gubio vrijeme. Uostalom, odradim ujutro pa popodne uživam. Izdržavam vrućinu, iako mi je najugodnije u Rimskoj ulici. Smiješnih situacija ima često. Za njih su najzaslužnije vozačice. Tako je jedna uporno odbijala krenuti, jer je željela prvo propustiti pješaka na zebri, iako je bio njezin red. Signalizacija u ovom slučaju nije bila dovoljna, pa sam na kraju morao popričati s njom i zamoliti je da krene – priča 18-godišnji Denis Ceković iz Tehničke škole.
