Koronavirus na opće čuđenje, uz nešto sreće i još više upornosti nije ubio obrazovnu reformu. Štoviše, u svjetskoj krizi koja je utjecala na sva područja konačno su se stvari počele pomicati nabolje za srednje strukovne škole u Hrvatskoj – obrazovnom području koje se godinama u reformskom smislu zaobilazi. Više je tome razloga – od tumačenja kako je teško mijenjati kurikule i načine učenja za razne stručne predmete, do prešutne činjenice da upravo u strukovnim školama rade i predaju nastavnici koji se za života nisu u praksi susreli sa stručnim sadržajem koji podučavaju učenika ili – još gore – s određenim stručnim predmetom, nikada nisu niti imali previše veze. Do sada. Jer u Hrvatskoj se, gotovo u tišini dogodila mikroreforma koja je u prvi plan postavila nastavnika i započela s temeljem na kojem se i ono što se prije tri godine nazivalo reformom gimnazijskog programa trebalo razvijati dajući upravo nastavnicima svu potrebnu pozornost i znanje u novima načinima podučavanja.
Nastavnici srednjih strukovnih škola idu na praksu u poduzeća i to u sklopu projekta “Nastavnici u poduzeća – praksa za nastavnike”!
Ta je vijest još spektakularnija i važnija jer nastavnicima je tek trebala organizacija, politička volja i poticaj da pokažu da im reforma ni u čemu nije strana. Štoviše, na praksu su se s razvojem nužne platforme počeli prijavljivati sami, kada su snage udružili Austrijski ured za vanjsku trgovinu, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih uz pomoć projektnih partnera Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore, Švicarskog veleposlanstva i Zaklade Znanje. Nije tajna, austrijski i njemački poticaj i želja za razvojem dualnog obrazovanja u Hrvatskoj prisutan je već dugo – strani poslodavci tražili su učenike kako za praksu tako i za rad, tražili su pokretanje novih obrazovnih programa nužnih tržištu rada, no sporost obrazovnog sustava, zaostalost u zakonskim okvirima koja kod nas ne prepoznaje učenika prvog razreda srednje strukovne škole kao radnika koji bi primao plaću, kako je to slučaj s austrijskim i njemačkim srednjoškolcima kojem plaća ne utječe na pravo da njegovi roditelji i dalje primaju dječji doplatak. Sada su konačno dočekali priliku, iskorištavajući je doslovce školski po uzoru na austrijske i njemačke modele praksi u strukovnim školama – jer da bi u Hrvatskoj zaživjelo dualno obrazovanje u njegovu punom smislu, ono najprije treba zaživjeti među nastavnicima.
Tako će na prvu praksu nakon uskrsnih praznika četrdesetak nastavnika strukovnih škola iz Čakovca, Koprivnice, Ludbrega, Pitomače, Rijeke, Siska, Varaždina, Vinice, Virovitice, Zadra i Zagreba u poduzeća A.B.L.E. d.o.o., Auto centar Kos d.o.o., Autobusni prijevoz d.o.o., Automobil Lončar d.o.o., B&O Prelog d.o.o., Bauwerk Boen d.o.o., dm – Drogerie Markt d.o.o., Elektro Panić d.o.o., Kostwein proizvodnja strojeva d.o.o., Lesnina H d.o.o., Meskal d.o.o., Nasadi d.o.o., Namještaj MIMA d.o.o., Pana d.o.o., Pevex d.o.o., Pustara Višnjica d.o.o., Rail Cargo Logistics d.o.o., SPAR Hrvatska, Tkalčec d.o.o., Toplice Sveti Martin d.o.o. i dr. koja u ovom projektu sudjeluju neprofitno. Iskušat će se u poslovima kuhara, konobara, CNC operatera, prodavača, mesara, pekara, cvjećara, stolara.
Video - Branko Ančić i Damir Jugo u studiju Večernjeg lista govore o životu nakon pandemije
Nastavnici koji su se sami odazvali praksi, koja će im među ostalim dati uvid ne samo u načine poslovanja već i novu tržišnu tehnologiju koja se koristi, tako dobiti priliku na realnom iskustvu unaprijediti načine podučavanja u školi, a među ostalim u realnom sektoru steći će kontakte s poslodavcima kod kojih će u budućnosti i njihovi učenici na praksu.
Nastavnici će zajedno s mentorima u tvrtkama moći zajednički pratiti napredak učenika u njegovu svladavanju vještina nužnih ne samo za učenika već i za cjelokupno gospodarstvo i to u trenutku kada oni budu prelazili na praktičnu nastavu u konačno postavljenom dualnom modelu obrazovanja. Štoviše, ovakav model obrazovanja nužan je budući da po trenutačnom strukovnjaci pri prelasku na tržište rada trebaju dodatnih tri godine rada samo kako bi dosegli razinu na kojoj se poslodavci na njih kao na radnike mogu potpuno osloniti.
– Sve tvrtke koje su se priključile našem projektu svjesne su važnosti suradnje između gospodarstva i obrazovnog sektora. Učenici strukovnih škola su budući radnici u tim tvrtkama. Bitno je da prijelaz između statusa učenika i radnika iziskuje što manju prilagodbu (tj. usklađenost kompetencija koje traži gospodarstvo s ishodima učenja). Tvrtke koje sudjeluju u projektu ili žele sudjelovati u projektu svjesne su da za praksu trebaju izdvojiti mentora ili mentore koji će tijekom prakse pratiti nastavnike te im osigurati potrebne materijale za zadatke koje će obavljati. Isto tako poduzeća trebaju „osmisliti“ cjelokupni plan i program za trajanja prakse. Mi poduzećima dajemo prijedlog kako mogu osmisliti praksu, ali njima ostavljamo da prema svojim mogućnostima individualno izrade plan. Najveći materijalni i kadrovski teret u ovom projektu snose poduzeća, ali sva uključena poduzeća svjesna su da sudjelovanjem u projektu pridonose i razvoju boljeg strukovnog obrazovanja – kazala je za Večernji list direktorica austrijskog ureda za vanjsku trgovinu Sonja Holocher-Ertl. Kako je napomenula, problema s pronalaskom tvrtki koje bi se uključile u projekt i tako konačno počele sudjelovati u razvoju dualnog obrazovanja nije bilo.
– Za sudjelovanje u projektu nismo postavili nikakva ograničenja što se tiče područja. Prilagodili smo se nastavnicima koji su nam se prijavili za sudjelovanje u projektu. Naša glavna misao vodilja je da za svakog nastavnika koji je zainteresiran za sudjelovanje pronađemo i odgovarajućeg poslodavca kod kojeg može odraditi praksu. Isto tako, svakom poduzeću koje je iskazalo interes za suradnju sa strukovnim školama da pronađemo školu kao partnera. Čak i u vrijeme pandemije koronavirusa nastavnici su pokazali velik interes za praksu u poduzećima. Njihovo sudjelovanje u projektu potpuno je dobrovoljno i samoinicijativno tako da vjerujemo da će ovi nastavnici vrlo rado svoje iskustvo prenijeti i podijeliti sa svojim učenicima – poručila je Holocher-Ertl. Kako je istaknula, nakon završetka prvog ciklusa prakse za nastavnike, zajedno s partnerima i Agencijom za strukovno obrazovanje bit će napravljena evaluaciju cjelokupnog projekta na temelju povratnih informacija od nastavnika i poduzeća koja su sudjelovala u projektu i nju implementirati u naš obrazovni sustav.
– Već imamo i predbilježbe škola i nastavnika koji nisu mogli sudjelovati u ovom ciklusu, ali su zainteresirani za idući. Trenutačno imamo 25 poduzeća uključena u projektu. Još uvijek nisu popunjena sva ponuđena mjesta u poduzećima, tako da još uvijek možemo kratkoročno primiti zainteresirane nastavnike – pojašnjava Holocher-Ertl.
Mentori koji su u ovom i svakom sljedećem ciklusu prakse nužni za nastavnike pa će samim time u budućnosti biti nužni i za učenike kojima bi po modelu dualnog obrazovanja broj praktičnih sati značajnije trebao premašiti broj sati u školi, već su upoznati s osnovama rada s učenicima pa je i tu doskočeno možebitnim budućim problemima i pobunama.
Video - Damir Jugo: Prepoznata je opasnost za studente stručnih studija, željeli su im umanjiti prava
Nije to bez povoda jer već samom najavom uvođenja dualnog obrazovanja u naš obrazovni sustav još prije nekoliko godina, pojedinim grupacijama koje su se opirale dualnosti, glavni “argument” pri opiranju bila je izmišljena konstatacija kako će na praksi djecu prepustiti onima koji nemaju znanja raditi na njihovu podučavanju. Takve pritom nije brinulo što sami nemaju znanja podučiti djecu praktičnim radom, već egzistiraju u obrazovnom svijetu po dobro uhodanom, no tržištu i gospodarstvu odavno nezanimljivom ritmu. I u takvom svijetu doslovce preživljavaju.
– Većina mentora koji će primiti nastavnike već sudjeluju i u obrazovanju učenika na praktičnoj nastavi, tako da će komunikacija s nastavnicima doći kao dobrodošla nadopuna postojeće suradnje sa školama ili kao početak suradnje s novim školama. Imamo i poduzeća koja se tek pripremaju na primanje učenika na praksu, tako da će im ova suradnja sa školama dobro doći u uspostavljanju novih kooperacija – pojašnjava Holocher-Ertl.
Bez imalo prikrivanja, ne skriva zadovoljstvo pomacima na području strukovnog obrazovanja u Hrvatskoj. Iako smo još daleko od austrijskog modela dualnog obrazovanja koji se prije svega temelji na velikoj suradnji i poslodavaca i škola, ali i stručnjaka profesionalne orijentacije kod kojih osnovnoškolci prije prelaska u srednje škole moraju doći i s njima odraditi nekoliko susreta, ohrabruje činjenica da ćemo barem, prema početnim koracima u strukovnim školama možda i provesti reformu.
– Austrijski sustav dualnog obrazovanja nije se razvio u zadnjih nekoliko desetljeća, nego u gotovo nekoliko stoljeća. Zato se i ne mogu usporediti hrvatski i austrijski sustav niti govoriti o kašnjenju s dualnim obrazovanjem u Hrvatskoj. Raduje nas što je prepoznata vrijednost ovakvog obrazovanja. Izgradnja obrazovnih projekata, ali i komorskih i obrazovnih kompetencija i struktura za njegovo provođenje traži svoje vrijeme. Zato mi je drago da zajedno s našim partnerima i projektom „Nastavnici u poduzeća – praksa za nastavnike“ možemo pridonijeti razvoju dualnog obrazovanja u Hrvatskoj. Austrijski ured za vanjsku trgovinu kao predstavništvo Austrijske gospodarske komore u Hrvatskoj već niz godina sudjeluje u projektima vezanim za razvoj ovakvog obrazovanja. Jedan od takvih projekata je i Cap4App: Jačanje kapaciteta komora i partnera za pomoć malim i srednjim poduzećima za uključivanje u naukovanje iz 2016. godine. Isto tako sudjelovali smo u izradi kurikuluma za dualno obrazovanje u zanimanju prodavač. To su bili samo mali koraci u uvođenju dualnog obrazovanja u Hrvatskoj. Vjerujem da su dobri rezultati iz uvedenih dualnih kurikuluma pridonijeli i povećanom interesu za ovo obrazovanje. Ponuda novih dualnih zanimanja će zasigurno poticati i ubrzati njegov razvoj u Hrvatskoj – kratko se na izmjene u našem obrazovanja osvrnula Sonja Holocher-Ertl, direktorica austrijskog ureda za vanjsku trgovinu naglašavajući važnost Agencije za strukovno obrazovanje bez koje se ovakvi pomaci ne bi ni mogli učiniti.
– Uvođenje dualnog obrazovanja samo po sebi je već veliki korak u povećanju broja sati koje učenici provode na on-the-job treningu. Udio tih sati u Austriji je veći, penje se i do 80 posto satnice, ali ulazak učenika u poduzeća kroz dualno obrazovanje i njihovo podučavanje na radnom mjestu već su dobar korak naprijed – kazala je Holocher-Ertl.
Video - Hrvoje Balen iz Algebre: Ova godina je rekordna, imamo polovicu stranih studenata
A kako dualno obrazovanje izgleda u Austriji? Ono što čini najveću prednost takvog modela obrazovanja jest činjenica da ga u Austriji ne kroji politika, već gospodarstvenici okupljeni u gospodarsku komoru. Tu je sve jasno i funkcionira. Austrijska komora u svojem sustavu dualnog obrazovanja osnovna je veza između poslodavaca i učenika, s jasnim ciljem da se učenika oblikuje isključivo po potrebama tržišta rada. Odluka o odlasku u strukovne škole na austrijskim učenicima je do četrnaeste godine, kada biraju koje bi im zanimanje najviše odgovaralo, a k tome u završnom razredu osnovne škole učenici imaju na raspolaganju barem jednog zaposlenog koji se brine o njihovu profesionalnom usmjeravanju. Učenici polažu test profesionalnih sklonosti koji je obvezan za sve, a pri upisu u srednje škole svoje upisne papire ne šalju na adrese škola, već poslodavcima kod kojih žele učiti raditi. Uz upisnu papirologiju, ispisuju motivacijsko pismo, ispunjavaju po potrebi određenog zanimanja testove znanja iz određenih predmeta koje su učili u osnovnoj školi, a ako ih poslodavac primi, on učenikove upisne papire šalje u srednju školu s kojom surađuje i za koju procjenjuje da je najbolja u tome određenom području u kojem se učenik želi školovati. Kad krenu u prvi razred srednje škole, učenici idu na praksu koja im je plaćena od prvog dana. Naravno, ona je najniža u prvom razredu, a raste sa svakom novom školskom godinom i angažmanom učenika. Po završetku srednje škole učenik gotovo u 90 posto slučajeva može računati da će imati radno mjesto i to u tvrtki u kojoj već poznaje i način rada i sve druge zaposlenike, čime automatizmom postaje punopravni član radne zajednice.
A što je Hrvatska do sada napravila u području dualnog obrazovanja? Prije nekoliko godina naš prvi reformski potez u sklopu reforme bio je povećanje sadržaja općeobrazovnih predmeta za učenike strukovnih škola, ne i povećanje praktične nastave. U međuvremenu, a uglavnom uz pomoć i iznimnu upornost obrtnika i gospodarstvenika, do danas smo uspjeli izmijeniti nekoliko kurikula, među kojima su oni za dimnjačare, staklare, keramičare. Tako smo u našoj reformi tih triju područja odlučili, primjerice, da će budući dimnjačari u prvoj od tri godine školovanja praksu stjecati u praktikumu, tek onda kod poslodavaca, a da bi u drugoj i trećoj godini obrazovanja poslodavac s učenicima sklopio ugovor kojim reguliraju radni odnos. A da prije toga nismo znatnije radili s nastavnicima.
Napredak je napravljen u podučavanju budućih obrazovanja kozmetičarki na način da je kurikul znatnije proširen pa sada napokon svladavaju i šire znanje s kojim mogu raditi u raznim područjima. Kozmetička njega, wellness i spa tretmani, masažne tehnike, šminkanje – dio su praktičnog sadržaja koji će imati u četverogodišnjem obrazovnom ciklusu. Među obveznim općeobrazovnim predmetima budući kozmetičari imat će kemiju, biologiju, fiziku, a učit će i dermatologiju, trendove u struci te o filmskoj i kazališnoj šminki. U obrazovanju staklara u čijem su se kurikulu angažirali i Austrijanci među obvezne stručne predmet uvedeni su i: materijali u staklarstvu, matematika u struci, tehnološko crtanje s konstrukcijama, računalstvo u struci, poslovanje i poslovna komunikacija, tehnologija zanimanja, a među izbornim predmetima učenicima su ponuđeni osnove programiranja CNC stroja, upravljanje CNC strojem, osnove programiranja IS strojeva, povijest staklarstva, likovno izražavanje, dizajn u staklarstvu kako bi i na taj način već u srednjoj školi znatnije proširili svoje znanje i mogli biti konkurentni i u nekim drugim područjima.
U toj reformi ta tri područja na kojima je svaka izmjena i zastala za učenika je utvrđeno kako zaključna ocjena, nije aritmetička sredina pojedinačnih ocjena, kako su to navikli učenici, već ona mora biti pokazatelj polaznikova napretka u učenju i savladavanju vještina, stjecanju navika te stupnja samostalnosti i odgovornosti u obavljanju svakodnevnih zadataka. Upravo takvi temelji daju nadu da bi strukovne škole konačno mogle prodisati – prije svega otkloniti etiketu manje vrijednih i dobiti novu – kreatori budućih stručnjaka koji i koji bi trebali pokretati gospodarstvo.
