Lilijana Radobuljac, profesorica hrvatskog jezika iz Vukovara, jedna je od osam profesora iz cijele Hrvatske kojoj je 19. prosinca uručena nagrade Ivan Filipović za 2011. godinu.
Radi se o nagradi koja je najznačajnija nagrada u Hrvatskoj na polju odgoja i obrazovanja. U obrazloženju prijedloga za dodjelu nagrade navodi se da Radobuljac širi oko sebe pozitivnu energiju ,ali i da je nepokolebljiva i ustrajna u borbi za prava svojih učenika. Iako je najčešći primjer da dobitnike nagrade predlaže neka škola ili institucija ovu Vukovarku su za dobitnicu nagrade predložile tri profesorice hrvatskog jezika iz strukovnih škola u Varaždinu, Zagrebu i Splitu (Valentina Šinjori, Snježana Zrinjan i Suzana Kačić Batulović).
- Uz uzorit životni i radni životopis, njen rad u izvanškolskim aktivnostima, humanitarnim akcijama i udruzi Vukovarske iskrice, svakako bismo željeli istaknuti njenu dugogodišnju gorljivu borbu za poboljšanje uvjeta rada njenih učenika i škole u cjelini, što je posebno došlo do izražaja tijekom ove zime, kada je organizirala nastavu putem interneta kako njeni učenici ne bi zaostajali u gradivu zbog nemogućnosti odlaska u školu i ponovno pokušala senzibilizirati državne institucije i javnost na rješavanje ovog problema, navele su ove tri profesorice.
– Izuzetno sam ponosna i sretna jer sam baš ja jedna od onih koje će dobiti tu nagradu. Ona je na neki način i kruna moga dosadašnjeg rada i potvrda da sam ovih 19 godina radila kvalitetno i u interesu djece. Velika zasluga u svemu ovome je i svih mojih učenika kroz ovih 19 godina moga rada u školi, rekla je Radobuljac koja iz dana u dan prima sve više čestitiki od kolega, poznanika ali i učenika što je njoj najbitnije. Ovo nije prva njena nagrada jer je još 2005. godine, radi svoga humanitarnoga djelovanja, ponijela i nagradu Ponos Hrvatske. U školi je bila voditelj kreativne i novinarske radionice pa je ova srednja škola jedina na području Vukovarsko – srijemske županije izdavala svoje novine koje se zovu Teslići. Nezaobilazna stavka nenog životopisa je i bolest, karcinom, koja joj je obilježila život. Razboljela se u svojoj 26 godini, operirala i danas je, kako sama kaže, zdrava kao dren. Uz sve to majka je kćerke Nine (24) i predsjednica Udruge osoba sa mentalnom retardacijom Vukovarske iskrice. Napisala je i do sada tri knjige (Kažete rak…pa što onda?, Gdje sam ono stala? i Na pragu…) a trenutno piše i četvrtu kojoj je tema Tehnička škola Nikola Tesla. Upravo su uvjeti rada u toj školi, gdje već godinama radi, jedan od razloga dobivanja nagrade. Poznato je da gotovo 500 učenika i svi zaposleni profesori rade u uvjetima nedostojnih za jednu školu gdje krovovi prokišnjavaju, prozori su zakovani, nema grijanja…
Radobuljac je jedna od rijetkih profesorica koja je svih ovih godina javno ukazivala na ovo stanje tražeći hitno rješenje problema. Unatoč svemu kaže kako nikad ne bi napustila školu i djecu za koju ima samo riječi hvale. – To su najvećim dijelom 90 posto djeca sa sela koja su neiskvarena i poštena. Iz godine u godinu oni su spremni raditi dodatno i poslije nastave, uključivati se u razne projekte što je za svaku pohvalu. Ponosna sam što su mnogi od mojih bivših učenika uspjeli u životu, javljaju mi se i danas redovito a neki su se u međuvremenu zaposlili i u školi u kojoj i ja radim. Danas smo radne kolege Mislim da mi svi zajedno moramo mjenjati neke stvari kada se radi o obrazovanju jer na ovaj način više ne ide., kaže Radobuljac napominjući kako je nelogično da se hrvatski jezik predaje danas po programu iz 1994. godine. Od tada datira i popis obvezne literature. Tvrdi kako su profesori proteklih godina postali pisari, blagajnici i sve drugo što ne trebaju ali i da su zato u međuvremenu izgubili odgojnu funkciju za koju jednostavno sada nemaju vremena. Pojašnjavajući svoje tvrdnje ona navodi kako profesori sve manje pišu kredom po ploči i razgovaraju sa učenicima a da se sve više okreću suvremenoj te hnici. Prinuđeni su da se radi programa bave manje bitnim stvarima a da zato zapostavljaju one bitne stavke.
– Nemam ništa protiv tehnike ali mislim da moramo više razgovarati sa učenicima. Dobijamo malo povratnih pokazatelja i sve se polako urušava. Zato sam mišljenja da se mnoge stvari u sustavu obrazovanja moraju iz korijena mjenjati, ističe Radobuljac. Mišljenja je i da se sustav državne mature, koji je dobro zamišljen, mora mjenjati te da nije logično da se rezultati isto vrednuje za učenike koji imaju uvjete kao u školi gdje ona radi i za one u moderno opremljenim školama. Smatra da je obrazovanje, uz bolnice, jedna od najbitnijih stavki svake države te da se samim tim ne slaže sa bilo kakvim smanjenjem plaća profesorima ili uskraćivanjem im njihovih prava. Ipak, kaže i kako nije nije član niti jednoga sindikata jer ne može dozvoliti sebi da je vodi netko tko ima dva puta veću plaću od profesora koji rade pošteno i svaki dan su sa djecom. – Moja plaća kao profesorice savjetnice je 7.300 kuna. U trenutnom stanju u kakvoj je država ja se ne smijem žaliti niti ne mogu i ne smijem tražiti bilo što više iako bi svatko od nas želio veću plaću. Strašno me nerviraju i oni transparenti i pamfleti tipa Uzeli su nam dostojanstvo ili Uzeli su nam ponos. Ja pitam tko meni, ili bilo kome drugome, može uzeti dostojanstvo ili ponos. To čovjek ili ima ili ne. Međutim, u isto vrijeme ti isti ljudi su godinama šutjeli oko nekih stvari koje su nam se godinama radile, zaključila je Radobuljac.
>>Mrsić učiteljima vraća dodatak na plaću, možda već od veljače
