Ozlijeđenoj i bolesnoj životinji svatko mora pomoći, odredio je tako i zakon. No, bez obzira na tu obvezu Tihana Maretić iz Udruge za dobrobit i zaštitu životinja LePas ni trena nije razmišljala kad je u telefonskom razgovoru doznala da uz savski nasip leži pas koji ne može ustati i jako dahće, bilo je očito da trpi bolove.
– Dočekao nas je pas u tipu samojeda, odmah se vidjelo da je već u godinama i u jako lošem stanju. Uspjele smo ga podići i tada smo ugledale ogroman tumor na testisima – priča volonterka. Psa su odvezle veterinaru, a sve što se kasnije dogodilo nije mogla ni zamisliti. Psu je očitan čip, doznali su da mu je ime Aron i da je na svijet je došao u veljači 2008. I godinama je zanemarivan.
– Bio je pun buha, dlaka mu je na tijelu napravila oklop ispod kojeg se upalila kože, i oči i uši bile su mu upaljene, koža na tumoru je popucala i krvari. Jedva je hodao, imao je užasan proljev zbog čega je i dehidrirao – opisuje T. Maretić, a sve je napisala i u objavi na Facebook stranici Udruge.
Veterinarski pregled utvrdio je da osim tumora na testisima ima i tumor na slezeni, spondilozu kralježnice i bolan trbuh. Prema riječima veterinara koji su ga pregledali, sve je posljedica sustavnog i dugogodišnjeg zanemarivanja i nepružanja potrebne medicinske pomoći zbog čega pas već godinama trpi nesnosne bolove. Zbog tumora jedva i hoda, tijelo ga svrbi i peče zbog upaljene kože, a dlaka mu nije oprana ni počešljana godinama.
– Nazvala sam vlasnicu da joj kažem kako smo Arona odveli veterinaru. Zamolila sam je da nam preda psa kako bismo mu pokušale pomoći, a zauzvrat sam dobila hrpu uvreda i prijetnji. Prijetila je da će me tužiti, doći k meni doma, ukrasti moje pse, a da će mene progutati mrak. A njezin otac vikao je da će me prebiti i kako će na mene poslati vojsku. Pokušala sam doznati zašto su dozvolili da pas dođe u stanje u kojem se nalazi, ali mi je odgovorila da ona ima i djecu. Usput sam doznala da od hrane koju jede već godinu dana ima proljev pa ga puštaju da se sam prošeće do nasipa kako bi tamo obavio nuždu, a sve da ne zamaže dvorište. Nakon serije uvreda razgovor je završio, rekla sam joj samo da ću sve prijaviti policiji i veterinarskoj inspekciji – objašnjava volonterka kojoj, kako kaže, u tom trenu i nije bilo do razgovora jer je čekala rezultate ultrazvuka i krvnih pretraga. No, prije nego je sama uspjela bilo što prijaviti pozvana je na razgovor u VIII. PP Trnje iz koje su je obavijestili da je prijavljena – za krađu!
– Otišla sam u postaju kako bih prijavila zlostavljanje i zanemarivanje životinje, kao i nepružanje neophodne medicinske pomoći. Policijski službenici preko volje su radili zapisnik i svakih nekoliko minuta pitali me jesam li sigurna da ne želim svima olakšati priču i jednostavno vratiti psa. Priložila sam veterinarske nalaze i fotografije, ali nije se ništa dogodilo. Samo je bilo bitno da psa moram vratiti, što sam ja odbijala. I onda su me u sobi u kojoj sam davala izjavu htjeli uhititi. Jer pozvali su vlasnicu i rekli joj da sam ja u postaji sa psom i da me može prijaviti za krađu. Ona je to učinila, a policajci su me htjeli uhititi. Nisu odlučili zaštititi psa od vlasnice, uhititi nju zbog prijetnji, ništa joj reći zbog stanja u koje je dovela ovo jadno biće. Ne, odlučili su uhititi mene jer, eto, Aron je stvar koju sam ja ukrala – kaže T. Maretić i dodaje kako je vlasnica prijavljena i policiji i veterinarskoj inspekciji. No, pas će i opet završiti na betonu, na kiši, uz dehidrat od kojeg ima proljev.
– A ona će likovati zbog svoje pobjede nad nama, beskorisnim volonterima koji ne možemo imati djecu i koje ona uzdržava puneći državni proračun. Tužit ću je ja i privatno, ali što mi to vrijedi kad mi je jedina slika pred očima Aron na betonu, u bolovima i bez terapije koju je trebao početi dobivati odmah kad ga dovedemo doma, na sigurno, u utočište. Znate koliko mu je stanje loše kad smo, između ostalih lijekova, dobili i flaster protiv bolova koji smo mu trebali staviti nakon kupanja i šišanja, a sve smo dogovorili, odmah nakon ambulante. Trebao je narednih 10 dana dobivati intenzivnu terapiju kako bismo uopće dobili šansu za operaciju, kako bismo pokušali spasiti ga, riješiti ga bolova i patnje – napisala je u objavi volonterka. Kaže, policijske službenike prijavit će unutarnjoj kontroli, ali Aron nema vremena. On hitno mora na terapiju, inače neće imati nikakvu šansu da ga barem pokušaju spasiti. I da, uz sve bolesti i poteškoće Aron nije ni cijepljen protiv bjesnoće. A naknadno su saznali da je vlasnica više puta prijavljivana, čak i inspekciji. No, nitko ništa nije napravio.
Pozvali su volonteri sve koji žele da im pomognu u spašavanju Aronova života. A mi smo objašnjenja i odgovore potražili od Policijske uprave zagrebačke i veterinarske inspekcije. Što će poduzeti u svezi prijave za kazneno djelo mučenja životinje i jesu li policijski službenici prekršili zakon kad su volonterku koja je spašavala životinju optužili za krađu, vratili psa vlasnici i na taj način zapravo ugrozili njegov život, upitali smo PU zagrebačku. Od veterinarske inspekcije tražili smo da odgovore jesu li obavili nadzor, što je utvrđeno, što je naloženo vlasnici, odnosno hoće li oduzeti psa? Odgovore ćemo objaviti kad stignu.
Balkanska posla balkanaca i balkanske policije na osnovi balkanskih zakona i balkanske ustave. Jadan pas!