S Anitom po Hrvatskoj

Pula: Dvojezičnost je veliko bogatstvo

plus-malenica-txt.jpg
import
02.06.2007.
u 17:54

Je li Pula grad po mjeri čovjeka? Koliko je teško nositi prezime Broz? Treba li živjeti u Zagrebu da bi čovjek bio uspješan? Jeste li prijatelj generala Zagorca? To su samo neka od pitanja na koja su u Puli odgovarali istaknuta kazališna redateljica Saša Broz, glazbenik Livio Morozin, bivši gradonačelnik Pule i predsjednik Istarskog socijaldemokratskog foruma Luciano Delbianco te glumac i aktivist pulske nevladine organizacije HOMO Igor Galo.

VL: Možete li ocijeniti koliki je iskorak Hrvatska napravila u zaštiti ljudskih prava u zadnjih sedamnaestak godina otkad ste sa suprugom na čelu udruge HOMO?
GALO: U svakom slučaju više nema nasilja, i to je pozitivno, ali apsolutno postoje šikaniranja u svakodnevnom životu na raznim šalterima, a riječ nije samo o Srbima. Naime, oni više nisu prijetnja Hrvatskoj, jer su i imovinski i intelektualno spušteni na najnižu moguću granu. No, postoji nesnošljivost, jer ovo društvo je klaustrofobično i imate na tisuće primjera u kojima se to vidi. Primjerice, Hrvatska slavi Dan oslobođenja Europe, ali ne slavi se 8. svibnja, kada su antifašisti oslobodili Zagreb.

VL: Kako je bilo svih ovih godina nositi prezime Broz s obzirom na to da je spominjanje imena vašeg pokojnog djeda izazivalo različite osjećaje?
BROZ: Uvijek sam bila ponosna na svoje prezime i nosila sam ga i lako i teško. Sve ovisi o ljudima, netko tko je mrzio djeda kroz njega bi mrzio i mene, no svakako mi je lakše prihvatiti činjenicu da sam onome tko ga je poštivao i ja simpatičnija. Od porijekla nisam nikad imala koristi, niti sam to željela. Budući da sam kazališni redatelj, nema šanse da postigneš bilo što na temelju porijekla. Problem može nastati kada nudiš posao, a ravnatelj počne kalkulirati je li mu pametno iz političkih razloga dati posao osobi poput tebe.

VL: Iako ste vrstan glazbenik, niste odoljeli zovu politike?
MOROZIN: Htio sam se okušati i napravio sam listu. Ali su me minirali i nisu me pustili na izbore. Mislim da je najveći problem to što smo u trenutku kada smo dobili državu dobili i političare. Mi smo, osim države, trebali izgrađivati i društvo. S druge strane, dobro žive na državnim jaslama oni umjetnici koji su bliski vlasti. Borim se kako znam i umijem, dok su veliki "umjetnici" i "face" zapravo na budžetima.

Cijelu reportažu pročitajte u tiskanom izdanju "Večernjeg lista".

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije