Je li Pula grad po mjeri čovjeka? Koliko je teško nositi
prezime Broz? Treba li živjeti u Zagrebu da bi čovjek bio
uspješan? Jeste li prijatelj generala Zagorca? To su samo
neka od pitanja na koja su u Puli odgovarali istaknuta
kazališna redateljica Saša Broz, glazbenik Livio
Morozin, bivši gradonačelnik Pule i predsjednik Istarskog
socijaldemokratskog foruma Luciano Delbianco te glumac i aktivist
pulske nevladine organizacije HOMO Igor Galo.
VL: Možete li ocijeniti
koliki je iskorak Hrvatska napravila u zaštiti ljudskih
prava u zadnjih sedamnaestak godina otkad ste sa suprugom na čelu
udruge HOMO?
GALO: U svakom slučaju više nema nasilja, i to je pozitivno,
ali apsolutno postoje šikaniranja u svakodnevnom životu na
raznim šalterima, a riječ nije samo o Srbima. Naime, oni
više nisu prijetnja Hrvatskoj, jer su i imovinski i
intelektualno spušteni na najnižu moguću granu. No, postoji
nesnošljivost, jer ovo društvo je klaustrofobično
i imate na tisuće primjera u kojima se to vidi. Primjerice, Hrvatska
slavi Dan oslobođenja Europe, ali ne slavi se 8. svibnja, kada su
antifašisti oslobodili Zagreb.
VL: Kako je bilo svih
ovih godina nositi prezime Broz s obzirom na to da je spominjanje imena
vašeg pokojnog djeda izazivalo različite osjećaje?
BROZ: Uvijek sam bila ponosna na svoje prezime i nosila sam ga i lako i
teško. Sve ovisi o ljudima, netko tko je mrzio djeda kroz
njega bi mrzio i mene, no svakako mi je lakše prihvatiti
činjenicu da sam onome tko ga je poštivao i ja simpatičnija.
Od porijekla nisam nikad imala koristi, niti sam to željela. Budući da
sam kazališni redatelj, nema šanse da
postigneš bilo što na temelju porijekla. Problem
može nastati kada nudiš posao, a ravnatelj počne kalkulirati
je li mu pametno iz političkih razloga dati posao osobi poput tebe.
VL: Iako ste vrstan
glazbenik, niste odoljeli zovu politike?
MOROZIN: Htio sam se okušati i napravio sam listu. Ali su me
minirali i nisu me pustili na izbore. Mislim da je najveći problem to
što smo u trenutku kada smo dobili državu dobili i
političare. Mi smo, osim države, trebali izgrađivati i
društvo. S druge strane, dobro žive na državnim jaslama oni
umjetnici koji su bliski vlasti. Borim se kako znam i umijem, dok su
veliki "umjetnici" i "face" zapravo na budžetima.
Cijelu reportažu
pročitajte u tiskanom izdanju "Večernjeg lista".
S Anitom po Hrvatskoj