Za razliku od euforične službene i neslužbene Srbije, premijer Aleksandar Vučić odlučio se na diplomatski, na trenutke i hladni pristup visokom gostu. Istodobno, duboko svjestan Vučićeva statusa političke zvijezde u očima Zapada i Vladimir Putin se od njega – za dolaska u Beograd koji je vojnom paradom proslavio 70 godina oslobođenja – i sam poprilično distancirao. Koji sat kasnije, radikalni zaokret. Dvojica lidera značajno su se pogledavala, povremeno tapšala, a nove simpatije kulminirale su na aerodromskoj pisti prije nego što je Putin mahnuo na pozdrav i kročio u pozlaćeni iljušin.
“Dragi prijatelju, što god od Rusije za svoju zemlju budeš tražio, osobno ću se postarati da to i dobiješ”, kazao je Putin razdraganom Vučiću, koji je tom prigodom uzvratio zlatnim medaljonom, plaćenim iz vlastita džepa.
Zaista, u samo nekoliko sati, agilni ali ponosni srpski premijer imao je nekoliko dobrih razloga za promjenu retorike prema moćnom ruskom predsjedniku. Impresivne akrobacije ruske letačke grupe Striži, ispostavilo se, nisu bile jedini Putinov poklon srpskoj braći. Znalo se da neće doći praznih ruku, ali... za početak, Moskva nastavlja podržavati Srbiju u “obrani” Kosova i Metohije. Rusko tržište otvara se za uvoz proizvoda srpske prehrambene i autoindustrije. Ruske investicije u Srbiji sada će se utrostručiti i doseći deset milijardi dolara.
Euforični predsjednik Nikolić
“Spasibo, Vladimire Vladimiroviču” – povikala je Srbija. Ona službena, zauzvrat neće uvoditi sankcije Rusima, a sjetit će ih se i dogodine kad Srbija preuzme predsjedanje OESS-om, koji će i te kako biti uključen u rješavanje ukrajinskog pitanja...
Dijametralno suprotno od Vučića, predsjednik Tomislav Nikolić već je na dočeku u zračnoj luci zaboravio na dostojanstvo funkcije koju obnaša. Nešto kasnije, na vojnoj paradi nadmašio je sebe, pa zaradio i podsmijeh vlastitih birača. Nije neljudski biti ljubazan prema jednom od najmoćnijih globalnih lidera, ali baš drhtati, biti neumjereno snishodljiv, popravljati mu sako, brisati kapljice kiše s Putinova revera i navlačiti mu kabanicu, kao da je nemoćni veteran Drugog svjetskog rata kakve su, na desetke, dovodili u invalidskim kolicima...
Foto: Reuters/PIXSELL
No, otelo se euforije i u novinarskim redovima. Radojka Tmušić Stepanov, dopisnica ruske Pobjede iz Novog Sada, usred konferencije za medije razvila je bijelo platno s porukom: “Vladimire Vladimiroviču, dobro došli u Srbiju”, u nadi da će bar na tren privući pažnju visokog gosta. Bezuspješno, Putinov “poker face” nije je udostojio ni pogledati. Usput, nakon nekoliko protokolarnih rečenica o bratstvu ruskog i srpskog naroda, domaći i strani novinari otišli su neobavljena posla, pa i bez priželjkivane ekskluzive: sve što je ruski predsjednik imao za reći, uglavnom o Obaminoj neprijateljskoj politici prema Kremlju, već je rekao Miroslavu Lazanskom u velikom intervjuu objavljenom u “Politici” na dan Putinova posjeta i spektakularne vojne parade.
Koja je, na radost sigurnosnih službi ali i trojice snajperista pravilno raspoređenih na krovu obližnje Palače Srbija, prošla bez incidenata. Premda službena Srbija vodi otvorenu politiku procesa rehabilitacije četničkog pokreta, ikonografija parade bila je posvećena tek antifašističkim simbolima. Službeno, “četnici nisu sudjelovali u oslobađanju Beograda u Drugom svjetskom ratu” pa ih na Ušću neće biti. Dobro raspoređeni vojni specijalci iz “Kobri” pazili su da tako i bude, no jedan od bradonja provukao se ispod radara. Fotografirali smo ga u prvom redu s pogledom na svečanu tribinu, odmah ispred zaštitne ograde, s crnom šajkačom i kokardom na glavi kako u zrak diže tri prsta i nepovezano trabunja o kralju Petru. Tik do njega dvije, naoko, dame mahale su sa dva prekrižena natpisa - znakom NATO-a i svastikom.
Mimo toga, bez zamjerke. “Ljudi, ovo je prava parada ponosa”, čulo se iz mnoštva. Aluzija je jasna: ona u kojoj su ulicama grada ne tako davno defilirali rijetki hrabri pripadnici istospolne zajednice, na sramotu je svekolikog dijela nacije. Procjene posjećenosti “prave” parade variraju od 20 do 100 tisuća okupljenih građana, ovisno tko izvještava, državni ili nezavisni mediji. Ovi potonji podsjećaju na visoke troškove organizacije i zovu na otrežnjenje viješću da od sutra plin u Srbiji poskupljuje tri posto. No, sve dok se teški miris kerozina i dalje bude nadvijao nad zelenom oazom na Ušću, proputinovska euforija u Srbiji odgađat će povratak u stvarnost.
S ove strane granice, vizura je posve drukčija. Paradno zveckanje oružjem na samo stotinjak kilometara od naše istočne granice u Hrvatima budi nelagodu, pa i najbolnije uspomene na dane kad je jedna takva kolona krenula put Vukovara zasipana cvijećem. U tom kontekstu, prilično nezapažen prošao je dio govora (u početku izviždanog) predsjednika Nikolića koji uistinu zvuči nakaradno: “Oduvijek su naši građani ponosni na svoju vojsku jer nikada u svojoj vjekovnoj povijesti nije vodila osvajačke ratove.”
Jasna poruka Amerike
Na vojnu paradu usred Beograda u trenutku kad je Rusija uključena u vojni sukob u Europi i na udaru sankcija, ni Zapad ne gleda blagonaklono. Izostanak američkog ambasadora na beogradskoj paradi jasna je poruka, Bruxelles odašilje stav da zemlja kandidat za članstvo u EU mora uskladiti svoju vanjsku politiku s politikom Unije, a što o Putinovu “paradiranju” misli Angela Merkel, demonstrirala je isti dan na euroazijskom summitu u Milanu kada je odbila sjesti za stol s ruskim liderom jer je zakasnio četiri sata. A čovjeku se samo nije dalo iz Beograda, realnom kakav jest, svjesnom da ga ovakva dobrodošlica čeka još samo na Crvenom trgu.
Narod bir,a izabrao je...MAJKA RUSIJA !!!