Tijela se raspadaju na ulici. Civilna vozila s tragovima metaka stoje uz cestu. Polovica Lenjinove statue na trgu je uništena. Ulice su prekrivene šrapnelom. Mještani se sklonili u sklonište. Miris smrti dolazi iz zgrada razorenih eksplozijama. Ta scena, koja je Ukrajini dobro poznata, bila je do sada nepoznata Rusiji. Podgranični grad Sudža napala je Ukrajina prije 11 dana, a predsjednik Volodimir Zelenski je u četvrtak izvijestio da je grad sada pod njihovom kontrolom. Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin započeo rat prije dvije godine, Rusija nije očekivala da će sama biti meta napada.
CNN je ušao u Rusiju uz pratnju ukrajinskih snaga, prolazeći pored graničnog prijelaza koji je uništen u prvom napadu Ukrajine. Dok je obzor povremeno bio prekriven crnim dimom od eksplozija, sama cesta bila je iznenađujuće mirna. S obje strane protezala su se mirna polja koja su nekoć bila zaštićena supersilom Hladnog rata i nisu doživjela invaziju od nacista.
Skretanje prema Sudži bilo je označeno velikim pravoslavnim križem s natpisom "Bože, spasi i zaštiti nas". Nekoliko metara dalje ležali su ostaci dva tenka i druge oklopne opreme iz intenzivnih borbi koje su se odvijale danima ranije. Ulice grada bile su uglavnom prazne, ali su odzvanjale s olujom koja je bjesnila oko njih. Čuli su se pucnjevi iz malokalibarskog oružja i topnički udari, ali izdaleka.
CNN-ov ukrajinski vodič rekao je da su ruski napadački dronovi koji su ometali napredovanje Ukrajine u posljednjim mjesecima bili previše zauzeti na fronti da bi se bavili granicom i Sudžom. Njihova odsutnost, zajedno s odsutnošću ruske zračne moći, sugerira moguću poboljšanu sposobnost Ukrajine za ovaj iznenadni napad. Prisutnost zapadnih oklopnih vozila na cestama u Rusiju pokazuje da Ukrajina ulaže resurse koje je ranije tvrdila da nema.
VEZANI ČLANCI:
Sudža nije bila potpuno napuštena. Pred velikom zgradom, pored ulaza u podrum, visio je veliki kartonski znak s natpisom: "Ovdje su mirni ljudi u podrumu, nema vojnika." Inna, koja ima 68 godina, sjedila je vani i rekla da je u podrumu bilo još 60 civila. "Donijeli su puno kutija s hranom", opisala je ukrajinske snage.
U podrumu je bila scena koju smo viđali u desecima ukrajinskih gradova u posljednje dvije godine, i još uvijek jednako tužna u Rusiji. Na ulazu u sklonište bio je Stanislav, koji je pomilovao svoju sijedu bradu kada su ga CNN-ovci pitali kako je. "Pogledajte, ovo nije život. To je preživljavanje. To nije život."
U tami i vlazi podrumu bili su nemoćni, izolirani i zbunjeni. Jedna starija žena, još uvijek u svijetloj crvenoj ljetnoj haljini, lagano se ljuljala dok je govorila: "Sada ne znam kako će sve završiti. Bilo bi dobro barem primirje kako bismo mogli živjeti mirno. Ne trebamo ništa. Ovo je moj štap, ne mogu hodati. Jako je teško." Muhe su zujale oko njena lica u vlažnoj tami. U sljedećoj sobi, obitelj od šest osoba sjedila je uz trepćuće svjetlo. Muž je rekao: "Tjedan dana. Nema vijesti. Ne znamo što se događa oko nas." Njegov sin je šutio pored njega, s ozbiljnim izrazom lica.
VEZANI ČLANCI:
Na kraju hodnika bio je Jefimov, koji je rekao da ima devedeset i nešto godina. Njegova kći, nećakinja i unuci su u braku s Ukrajincima i žive u Ukrajini, ali ne može ih kontaktirati. "U Ukrajinu", rekao je kada su ga pitali kamo želi pobjeći. "Vi ste prvi koji ste to spomenuli. Ljudi su o tome govorili, ali vi ste prvi koji ste došli." Ideja o evakuaciji bila bi teška za mnoge ovdje u mirnodopskoj situaciji.
Na ulici vani je Nina, koja ima 74 godine, i traži svoje lijekove. Trgovine su uništene, a ljekarne su zatvorene. Uporna je u svojoj odluci da ne želi napustiti mjesto gdje je oduvijek živjela, pokazivši istu strastvenu želju da ostane na svom području kao mnoge druge ukrajinske žene njezine dobi u sličnim razorenim gradovima. "Kad bih htjela, otišla bih. Zašto bih napustila mjesto na kojem sam živjela 50 godina? Moja kći i majka su na groblju, a moj sin je rođen (ovdje), moja unučad… Živim na svojoj zemlji. Ne znam gdje živim. Ne znam čija je ovo zemlja, ne razumijem ništa."
FOTO 'Rijeke ljudi' na posljednjem ispraćaju 38-godišnjeg Marka: Stotine se oprostile od stradalog kormilara
Losa karma.Sve se vraca,sve se placa.Kad 2,5 godine orgijas po tudjoj zemlji, racun stize prije ili kasnije.Neka odu onom njihovom predsjedniku i zapitaju njega sta se ovo dogadja.Nema nedodirljivih,nema ni malih ni velikih Bogova.To si neki utuve u glavu i na koncu konca ostanu bez nje.Julije,Idi,Doc family,Jozef,Adolfo,Benito i divizija ostalih koji su okrvavili ruke strpljivo cekaju na Vladimira ciji razulareni i do temelja bolesni um unistava ne samo Ruski narod,vec citavu civilizaciju.On je doveo ovaj svijet do ruba ponora,put u propast,Pola je vec gurnuo u ponor,svjetsku ekonomiju,financije,medjunarodne norme,konvencije,memorandume,sve je to njegovo remekdjelo i nitko ga nemoze zaustaviti.Tragicno je da jedna takva osoba koja mirno sjedi u svojoj fotelji u Kremlju,olicenje necovjeka,psihopata moze sravniti sa temeljem sve sto su nasi preci milenijima gradili.Nekim ljudima ovo lici na SF seriju,za druge je taj bolesnik ispunjenje zelje da se sat vrati barem 70 godina unatrag,za trece je bacati drvlje i kamenje na zapad patoloski uzitak jer u njima hara animalna mrznja prema zapadu i demokraciji. Meni je draza nedorecena demokracija zapada koja je karakteristicna po anomalijama jer demokracija se moze korigirati.Diktatura se nikada nemoze ispravljati,ona je definitivna,To je ultimno oruzje kojim se ljude svodi na poslusne klonove. Postivam Boga,jedno slovo Biblije mi je vrednije od svih lazi ateiste Putina koji ljubi kriz i istovremeno smislja slijedecu etapu Armagedona.