Kao što vi pitate, tako i ja svaki dan ispitujem projektante mogu li brže. Ali kad ste pred kompleksnim projektom od 12 do 15 sastavnih dijelova, stručnjacima treba neko vrijeme - odgovorio je ministar graditeljstva Darko Horvat na pitanje zamjenika glavnog urednika Večernjaka Mislava Šimatovića je li obnova Zagreba već trebala početi. Detaljno je, zatim, na konferenciji Večernjeg lista “Hrvatska kakvu trebamo – Obnova nakon potresa, godinu dana poslije”, ministar obrazložio što se posljednjih 365 dana, od potresa 22. ožujka, točno radilo.
‘Blok 19’ vizija grada do 2050.
– Za katastrofe ovakvih razmjera, a govorim o Zagrebu i Baniji, jednostavno nismo bili spremni. Zvuči grubo, ali to je istina. Imali smo Zakon o gradnji koji nije bio primjenjiv za proces obnove i morali smo promisliti te stvoriti lex specialis koji će propisati drugačija pravila ponašanja – objasnio je Horvat pa grafikom prikazao kako se odmah lanjskog travnja krenulo s prethodnim postupkom donošenja novog zakona.
Zatim se u svibnju propisalo financiranje najamnine za one koji su ostali bez domova, dok su u lipnju otvorene elektroničke prijave zahtjeva za hitne sanacije. Istog je mjeseca još jedan zahtjev bio ključan, a to je onaj prema Europskoj komisiji, odnosno Fondu solidarnosti iz kojeg su kasnije stigli milijuni kao pripomoć u obnovi. Ljeto je bilo nešto “sporije”, održani su i izbori, pa se Zakon o obnovi donosi u rujnu, dok se u listopadu osniva Fond za obnovu te stiže program mjera. U studenom su stigla 683 milijuna eura iz EU, podnosili su se zahtjevi za obnovu, a onda se prosincu opet sve promijenilo. Nakon potresa na Baniji prijavljuju se nova oštećenja u Zagrebu, Zakon o obnovi ide u izmjene, a sad, dva dana prije godišnjice zagrebačke tragedije, potpisane su prve odluke o obnovi na temelju zahtjeva koji su pristigli. Njih je, objasnio je ministar Horvat, oko pet i pol tisuća, a do danas odluka je stotinjak.
– Kad građevinska operativa izađe na teren, najbolje će se svakodnevno moći pratiti napredak – rekao je ministar Horvat dodajući kako je važno i da nad čitavim sustavom obnove bude kvalitetan nadzor jer ne želi da se za pet do deset godina dogodi revizija koja će pokazati da nije sve najbolje funkcioniralo, kao što se sad revidira poslijeratna obnova na Baniji. Točan datum početka prvih radova i dalje ne postoji, a Horvat je kazao kako je prvotna procjena da će obnova Zagreba trajati deset godina bila “optimistična”. Iako zakon predviđa konstrukcijsku obnovu stambenih objekata te cjelovitu onih javne namjene, Zavod za prostorno uređenje grada Zagreba na jučerašnjoj je konferenciji predstavio svoj projekt potpune obnove povijesne jezgre metropole. – Ovakve modele obnove zakon nije zabranio, ali ni u jednom segmentu ih ne financira – istaknuo je ravnatelj Zavoda Ivica Rovis pa dodao kako je na projektu radilo 12 fakulteta i instituta.
Nazvan je “Blok 19” jer, prije 12 godina, kad je Zavod analizirao donjogradske blokove, onaj omeđen Ilicom, Dalmatinskom, Frankopanskom i Medulićevom, numeriran je upravo devetnaesticom. Blok 19 svojevrsna je vizija razvoja središta Zagreba do 2050., kazao je Rovis, objašnjavajući da bi grad trebao biti atraktivan za stanovnike, živjeti 24 sata na dan, sve bi trebalo biti dostupno na 15 minuta, a nakon katastrofe važno je pokrenuti i procese koji će rezultirati rastom gospodarstva. Podzemne garaže, dekarbonizirani promet i pješačke staze samo su dio plana za “Blok 19”, koji će se raditi u dva scenarija, a čiji će se detalji saznati dan prije godišnjice potresa.
Razmišljati o budućnosti
Što misli o takvom načinu obnove, otkrio je predsjednik Društva arhitekata Zagreb Tihomil Matković.
– Kad krenemo u obnovu, ona bi trebala biti široka, a idealan je trenutak i za novi Generalni urbanistički plan. Ključni problem u pothvatu zakonski je okvir kojim se unapređuje nosiva konstrukcija samo za određeni dio zgrada, onih označenih crvenom i žutom bojom, a ja se bojim za zelene koje su istih godišta. Moramo ići naprijed, gledati što će biti za pedeset godina, ali treba razmišljati izvan Zakona o obnovi koji je predvidio samo prvu pomoć – kazao je Matković pa dodao kako je upravo zato stiglo i vrlo malo zahtjeva za obnovu.
Suvlasnici, kaže, razmišljaju da će država popraviti konstrukciju njihove zgrade, a oni će morati sve ostalo, što će koštati. Da se u daljnju obnovu jednostavno i ne može dok se ne poveća seizmička otpornost oštećenih zgrada, upozorava Nina Dražin Lovrec, predsjednica Hrvatske komore inženjera građevinarstva.
– Konstrukcijska obnova svih zgrada mora biti prva – ističe N. Dražin Lovrec.
A koliko smo iz potresa naučili?
– Svjesniji smo možda uporabnog vijeka zgrada – rekao je Marijan Herak, profesor na Geofizičkom odjelu PMF-a, pa dodao da su karte potresne opasnosti, koje je Hrvatska morala izraditi 2010. pristupanjem u EU, sad već stare, ali i takve su dobra osnova za planiranje.
– Jer potresa je bilo, bit će ih opet i moramo biti spremni – zaključio je Herak pa kao problem istaknuo činjenicu da čitava država ima tek desetak seizmologa. Ni u opremu se nije ulagalo, a financije, kaže Josip Atalić s Građevinskog fakulteta, glavni su razlog i što će obnova nakon potresa uglavnom biti konstrukcijska.
– Najsretniji bih bio da sve građevine idu na razinu četiri. Poput, primjerice, bolnica, kojima se jamči sigurnost od sto posto. Ali ići će uglavnom na razine dva i tri, što je sigurnost od 50, odnosno 75 posto. Da sve bude sigurno sto posto, bilo bi skupo – kazao je Atalić pa dodao kako je trenutačno za 33 posto kuća u Zagrebu istekao rok njihova trajanja, koji je većinom 50-100 godina. Ministar Horvat istaknuo je da će država pomoći s kreditima za obnovu lokalnim jedinicama te građanima, koji moraju dati po dvadeset posto, dok je glavni urednik Večernjaka Dražen Klarić rekao da obnova mora biti kvalitetna te se moraju poštovati svi standardi struke.
– Moramo razmišljati kakav ćemo Zagreb ostaviti budućim naraštajima – rekao je Klarić.
Istekao rok? Svakih 50 godina srušiti grad i izgraditi novi. Laprdanje