Novinar i autor romana “Ja nisam Švabo” Vedran Kukavica objavio je i drugi roman nazvan “Mlada misa”. Nakladnik je zagrebački AGM, a roman je izišao u biblioteci Textura Croatica koju nakladnik reklamira rečenicom da su njezini naslovi prozni, ali ne i prozaični. I doista.
“Mlada misa” jest prozna knjiga, ali nije prozaična te će za njom posegnuti zahtjevniji čitatelji kojima čitanje nije samo jednokratna i brzopotezna zabava. Knjiga za koju je autor dobio i potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture, nastavlja se na njegov prvi roman. I ovdje se radnja odvija u Velikoj i Gornjoj Batini, na razmeđi Hrvatske i Hercegovine, dakle u Dalmatinskoj zagori, a među glavnim likovima je i Švabo, punim imenom Eugen Udo Schläger iz njemačkog Trudingera. Njemu se u “Mladoj misi” pridružuje živopisni Marijan Maćun Ćivara iliti CroCum, kojega autor opisuje kao srednje ljepuškastog muškarca srednjih godina koji je karijeru ostvario u liberalnoj Nizozemskoj, i to kao uspješni pornoglumac znamenite i drčne postojanosti. Naravno, u Batini se o nizozemskoj filmskoj karijeri našega Ćivare uglavnom ne zna baš ništa, što ne znači da se pornofilmovi ni u 21. stoljeću nisu pojavili u Dalmatinskoj zagori. Švabo i CroCum su gastarbajteri koji su se našli u postojbini gastarbajterstva gdje se mirno živi u zapećku civilizacije, graničnom prostoru u kojemu su se ljudi itekako navikli na onu čuvenu sentencu iz prohujalog vremena “snađi se druže”.
U svoj je roman Kukavica uklopio i druge živopisne, ali i tipizirane likove i karaktere, baš kao što je u knjigu uveo i paralelnu priču koja se bavi konciznim dijalogom samoga pripovjedača i načelnika Tvrtka. Roman je dodatno obogatio (netko će reći i zakomplicirao) kada je u glavnu maticu romana uveo i svojevrsni uvod koji je temeljen na arhaičnim zapisima “Opaszke o vladaniu zsobon i drugiem u Velikoi i Gornioi Batini” Tvrtka praBatine iz 1743. godine. “Mlada misa” tako je napisana na zamršenoj kombinaciji različitih jezika iz koje se ipak izdvaja zabiokovska tvrdo zbijena čakavica koja bi nečakavcima mogla biti problem. Tematski, riječ je o knjizi koja se bavi istim pitanjima kojima se, primjerice, bave vodeći hrvatski suvremeni dramatičar Mate Matišić ili pak jedan od najpopularnijih hrvatskih pisaca i satiričara Ante Tomić, ali i pitanjima o kojima su suvereno pisali Mirko Božić i Ivan Raos. I Kukavica se tako bavi morlačkim mentalitetom u njegovu totalitetu, ali i njegovim doista razvedenim grotesknim, a na mahove i nadrealnim pojavnostima. Pri tome je duhovit i kritičan, po potrebi i bizaran i provokativan, ali nikako ne i površan ili predvidljiv. “Mlada misa” prepuna je lucidnih opaski o životu u malome mjestu u kojem je župnik i dalje glavni autoritet, premda se i njemu župljani izruguju.
No, na prvi pogled konzervativni fra Petar koji se jako boji bakterija, u život mjesne crkve unosi razne promjene (primjerice hostiju bez glutena) koje se baš i ne sviđaju njemu nadređenom pravovjernom biskupu. Tako nakon gotovo četrdeset godina vjerne službe u Zabiokovlju, fra Petar mora otići u mirovinu i napustiti svoju pastvu. No, on odbija biskupov prestrogi dekret i postaje odmetnik, baš kao što i cijela Batina živi u svojevrsnom odmetničkom raspoloženju, i to ne samo prema državnoj vlasti i bez obzira na to tko bio vlastodržac.
I kada Švabo želi ponosno krstiti svoga sina kojemu se nije nadao, Batinjani zapadnu u probleme jer je stari župnik maknut, a novi se još nije pojavio. No, i tu se nađe pragmatično rješenje zahvaljujući starohrvatskoj Crkvi Naravnoga Uznesenja pa prikriveni pornoglumac CroCum postaje svećenik koji na radost pučana obavlja metaforičko krštenje malog Švabe u župnoj crkvi... “Mlada misa” sadrži brojne odlično napisane i dojmljive rečenice nad kojima se čovjek može itekako zamisliti, ali je autor ipak mogao pokazati više brige prema glavnim likovima koje je načela snažna apsurdnost romana duboko ukorijenjenog u tradiciju.
