Bio sam i ja tužitelj i točno znam što se događa
kad se obrane i odvjetnici međusobno proganjaju, svađaju i terete...
Tužitelj samo može trljati ruke rekao mi je ovih dana jedan
od "protagonista" odvjetničke, haaške sapunice i njihova
međusobna sukoba i "suđenja" prije nego što je sud uopće i
odredio odgođeni datum početka megasuđenja trojici hrvatskih generala.
Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač medijski su gurnuti na
margine, a njihova su mjesta zauzeli nabrijani odvjetnici koji se
objašnjavaju i pravdaju u nemilosrdnom, jedva kontroliranom
ratu.
Sve je počelo prije 14-15 mjeseci kad se tužiteljstvo, suočeno s
nedostatkom "kvalitetnijih svjedoka", dosjetilo natjerati sud na
spajanje postupaka trojici generala. Sve obrane odmah su se tomu
suprotstavile, jer jasno je da je teže braniti klijenta "grupno" i
stalno paziti da jedna obrana ne uleti u teren drugoj i da, braneći
svojega, ne oteža položaj drugome optuženiku.
Usprotivile su se argumentirajući razloge protiv spajanja. Pa su se sve
požurile istaknuti da ih ne treba spajati "zbog mogućih sukoba u
iskazima" ili "zbog mogućih sukoba interesa odvjetnika". Podnesci nisu
uspjeli, postupci su spojeni, ali argumentacija protiv spajanja ostala
je "lebdjeti" unutar Haaga. Ne zadugo. Prva se nje sjetila odvjetnička
komora u Haagu, potom i raspravni suci i stvoren je poligon za sukob
među odvjetnicima. Kad su počele frcati prve iskrice, neki mediji
požurili su se još malo zakuhati svađu, pa se vrlo brzo
rasplamsala nezaustavljiva ratna vatra.
Premda izgon Miroslava Šeparovića, a posebice Čede
Prodanovića i Jadranke Sloković, još nije konačan i ima
naznaka da bi mogli i ostati u procesu, u osvetničkom pohodu obrana u
medije se počinju slijevati dokumenti koji dokazuju "neetičnost i
nemoralnost" drugih.
Po sistemu "neka susjedu crkne krava", do medijskih Merlina dolaze tzv.
dokumenti koji dokazuju da je Greg Kehoe, američki odvjetnik Gotovine,
u debelom sukobu interesa jer je, kao bivši
haaški tužitelj, radio na pripremi optužnica protiv Hrvata i
Oluje. Potom stižu dokumenti kako je u sukobu interesa i Goran
Mikuličić, jer je, kao član HPC-a, sudjelovao u brifiranju i
pripremanju UN-ove izaslanice Elizabeth Rehn i otkucavao RH da proganja
srpsku manjinu.
Pa dolaze materijali o Čedi Prodanoviću da je kao član užeg vodstva
HHO-a radio na prikupljanju materijala protiv Hrvata i o njihovu
maltretiranju Srba u Oluji. A njegov je HHO izrijekom u medijima
izjavljivao: "Mnoga ubojstva i razbojstva idu i na dušu
generala Čermaka jer nije poduzeo mjere da ih spriječi." A onda
Prodanović, sada i Čermakov odvjetnik, prilikom preuzimanja obrane
Ademija, izlazi iz HHO-a jer "ne želi više
objašnjavati da nema veze s prikupljanjem tih materijala
protiv Hrvata".
A Kehoe objašnjava da je dokument kojim maše I.
Z. Čičak tek normalna, interna istraga o tomu može li bivši
tužitelj postati branitelj Gotovine te da je ta istraga
završila pozitivnim mišljenjem i akreditacijom, a
to ČiČak onda ne napiše. A Mikuličić, sadašnji
predsjednik HPC-a, objašnjava kako je obavio stotine
razgovora poput onih s E. Rehn i da se svi tiču ostvarivanja pravne
države u RH. I što onda. I onda... dobijemo sove,
sjenice i njihovo ruganje.
Odvjetnici u Haagu optuženih hrvatskih generala ne prestaju 'otkucavati' jedni druge