”Kada nas je cvijet ugledao ovako unakažene, tužnim glasom upitao je zemlju: O zemljo okrutna, što se dogodilo da su ta djeca tako stradala i moraju čitav život patiti?“ Ove je stihove napisao 12-godišnji irački dječak Jasem Mohamed, jedan je među tisućama iračke djece koja su nastradala od mina u Iraku te jedno od dvadesetero djece koja su iz Iraka u Hrvatskoj boravila u kolovozu 2017. A njegova pjesma kaže dalje:
Zašto si zemljo žedna dječje krvi?
„O, cvijete, otvori nam vrata škole!
Kada nam je otvorio vrata škole, cvijet je tužnim glasom upitao zemlju:
O zemljo, zašto si žedna dječje krvi? Znam da nema dovoljno vode, jer i ja osjećam tu sušu i visoku temperaturu. Ja ih lijepo pogledam i oni mi naliju vodu. O zemljo, molim te, lijepo gledaj na tu djecu da i tebe polijevaju i neće biti potrebna više dječja krv.“
Ti stihovi, napisani rukom na arapskom jeziku, i danas stoje u prostorijama udruge Hrvatska pomaže, na čijem je čelu Đurđa Adlešič, koja u suradnji sa Styria Media Groupom, pomaže djeci diljem svijeta.
Jasem je imao samo četiri godine kada je, igrajući nogomet sa svojim prijateljima, naišao na minu. Poput svakog radoznalog dječačića, počeo se igrati s minom koja je eksplodirala i dječaka obilježila za cijeli život. Ostao je bez desne podlaktice i bez oka, a cijelo lice i tijelo puno mu je ožiljaka od gelera. Slična je i sudbina Hora Haidara, najmlađeg stradalog iračkog dječaka koji je bio gost Hrvatske sa samo šest godina. Zajedno s 20-ero druge djece boravio je u ljetovalištu Crvenog križa u Novom Vinodolskom. On je stradao s tri godine, u blizini grada Basre, kada je s roditeljima tjerao ovce te ušao u minsko polje. Igrajući se s minom, izgubio lijevu ruku.
Irak će mine čistiti 50 godina
U Iraku gotovo svaki dan od zaostalih mina strada velik broj djece. Tamo ni jedno mjesto nije sigurno, jer Irak je u ratu još od davne 1980. Irak je zemlja koja, prema izvještaju UN-a, ima najviše zaostalih i svježih mina u svijetu. Procjenjuje se da ih je više od 30 milijuna, a potiču iz još davnog iransko-iračkog rata (1980. – 1988.), iz iračkog zauzimanja Kuvajta (1990./91.), a posijane su i nakon ulaska trupa SAD-a u Irak 2003. Mine i UXO predstavljaju problem na sjeveru, duž granice između Iraka i Irana, i diljem središnjeg i južnog dijela zemlje. Čišćenje minskih polja je posao koji će u Iraku zasigurno trajati još u narednih 50-ak godina, a do sada je u eksplozijama mina poginulo više od 15 tisuća ljudi, od kojih su više od polovice bila djeca. Oko 7 milijuna Iračana žive na minskim područjima, koja su se još dodatno proširila dolaskom terorističke organizacije Islamske države koja je minirala i postavila eksplozive po čitavom teritoriju koji je bio pod njihovom kontrolom. Oslobađanjem Mosula i Tal Afara, iračka vlada strahuje od povećanja broja žrtava na to područja na koje se počeli vraćati stanovništvo.
Udruga Hrvatska pomaže, na čelu s Đurđom Adlešič, osnovana je prije pet godina, a pomoć djeci i ostalim stradalnicima njen je glavni cilj:
– Na samom početku našeg djelovanja poveli smo žene iz poplavljene Gunje na izlet u Beč, gdje smo organizirali izložbu spašenih zlatoveza. Pomogli smo i djeci iz Gunje i Rajeva sela da ljetuju na moru i tako barem malo zaborave na nesreću koja ih pogodila, govori Đurđa Adlešič i ističe kako udruga od osnivanja radi s umirovljenim braniteljima i njihovim obiteljima.
– Ugostili smo djecu iz Iraka, BiH, Armenije, Sirije, organizirali smo i aktivan odmor djeci iz socijalno ugroženih obitelji, a sve to financiramo raznim projektima, naglašava Đurđa Adlešič.
