Za razliku od prije godinu dana, danas više nitko ne pita je li NATO potreban kako bi se osigurala sigurnost Zapada, ali se svi pitaju je li savez uopće dovoljno jak i moćan da se odupre aktualnim prijetnjama. Naime, Rusija je prije nekoliko dana objavila da mijenja svoju vojnu doktrinu, a glavna je novost kako će prvi put od raspada SSSR-a kao svog glavnog neprijatelja Moskva označiti SAD i zemlje NATO-ova saveza.
Uz to, Rusija je za kraj mjeseca najavila i vojne vježbe svojih strateških nuklearnih snaga, najveće vježbe ovakvog tipa dosad održane u povijesti. Ova dva poteza vjerojatno su najjači, ali ne i neočekivani potezi ruskog predsjednika Putina u sve napetijoj igri vojno-diplomatskog šaha koja se vodi između Rusije i Zapada. A Putin je za sada neosporno u debelom vodstvu. Na svaki asimetričan potez Zapada Rusija već ima spreman asimetričan odgovor.
Oslijepljeni razarač
Najava promjene vojne doktrine Rusije odgovor je na summit NATO-a u Cardiffu na kojem će biti donesena odluka o postavljanju novih vojnih baza na istočnim granicama saveza. Vojne vježbe postrojbi za nuklearno ratovanje odgovor su pak na najavu osnivanja NATO-snaga za brzo djelovanje, koje bi trebale spriječiti mogući prodor ruske vojske prema Zapadu. Ipak, doktrina je ono što najviše brine vojne analitičare, i to zbog promjene taktike koju Rusija danas koristi. Naime, do svog raspada SSSR je koristio linearnu doktrinu ratovanja koja se temeljila na masovnim pješačkim napadima i tenkovskim prodorima uz brojne žrtve. Danas je priča nešto drugačija. Rusija je od dolaska Putina na vlast vrlo uspješno prigrlila i razvila suvremenu vojnopolitičku doktrinu modularnog ratovanja u realnom vremenu, što je dokazala i svojim izravnim i neizravnim angažmanom prvo u Siriji, a potom i u sukobu u Ukrajini. Ukratko, riječ je o doktrini “otkrij, odluči i uništi” gdje se u kratkom periodu na širokoj bojišnici uočavaju neprijateljske snage, odlučuje o vrsti napada, a potom se cilj uništava najprikladnijim oružjem. Za ovo je potrebna visoka tehnologija, koju Rusija danas neosporno ima.
– Koliko je Rusija spremna za ovakvo ratovanje, vidjelo se prije nekoliko mjeseci kada su brodovi američke ratne mornarice uplovili u Crno more da bi održali vojno-pomorske vježbe zajedno s Bugarima i Rumunjima. Okosnicu zapadnih borbenih brodova čine radarsko-raketni sustavi AEGIS koji upravljaju vatrom, bez njih su brodovi doslovno beskorisne hrpe plutajućeg željeza. Dok je američka krstarica plovila na vježbama Crnim morem, na nebu su se pojavila dva ruska zrakoplova Suhoi-25. Jedan je bio potpuno bez oružja, dok je drugi ispod trupa imao kontejner ovješen o trup. U trenutku su ometanjem izbacili AEGIS iz uporabe i krstarica je ostala doslovno slijepa, radarski je sustav potpuno pao. Istodobno je zrakoplov bez oružja u niskom letu preletio brodovlje velikom brzinom. Rezultat – po uplovljavanju u rumunjsku luku Constanza, 27 poslužitelja radarskog sustava američke krstarice zatražilo je trenutačni otpust iz službe, kaže vojni analitičar, admiral Davor Domazet-Lošo. Vojna i tehnološka snaga ruske vojske, posebno njezinih raketnih sustava, bit će prikazana i na vojnoj vježbi koja slijedi krajem mjeseca. A ruski raketni sustavi danas su bolji i učinkovitiji od zapadnih. Prikrivene prijetnje, poput Putinove izjave da ne treba zaboraviti kako je Rusija nuklearna sila, ponajprije su namijenjene Europi. U slučaju lansiranja, rakete bi letjele prema ciljevima na Starom kontinentu, ali i prema SAD-u, no bile bi usmjerene preko Europe. U slučaju njihova obaranja, opet bi padale na područje Velike Britanije, Francuske, Poljske... Drugi psihološki element pri promjeni vojne doktrine znači da su nuklearne rakete stavljene u stanje pripravnosti. Svakom projektilu iz nuklearnog arsenala bit će ponovno unesene koordinate ciljeva i nije nimalo ugodno kada znate da postoje razorne rakete koje su već usmjerene prema vašem gradu.
Obračun iz prošlosti
Koliko god bilo važno zahlađenje odnosa, podjednako je bitno i zašto je do njega došlo. Prije desetak godina NATO i Rusija bili su prilično bliski, ako ne prijatelji, a onda strateški saveznici. Godine 1997. potpisan je akt o međusobnim odnosima NATO-a i Rusije, Moskva je blisko surađivala sa Zapadom i nakon napada Al-Qa’ide na newyorške blizance, pristupila je i Partnerstvu za mir. No, potom je došla 2011. Putin je na izborima ponovno izabran za predsjednika Rusije, a potom su diljem Moskve i St. Peterburga počeli veliki nemiri u kojima je tražen njegov odlazak s političke scene. Nemiri koje su, uvjeren je Putin, organizirale obavještajne službe Zapada. Prosvjedi su suzbijeni i pali su u zaborav svima osim Putinu. Jer on ne zaboravlja. Od toga trenutka počinje naglo pogoršavanje odnosa sa Zapadom, prvo na području Sirije, a potom, još jače i dublje, za krize u Ukrajini.
Kako se Zapad odnosi prema prijateljima, Putin se dodatno uvjerio i na primjeru Gadafija i Sarkozyja. Dok mu je financirao izbornu kampanju, Gadafija je Sarkozy rado primao u goste. Samo godinu dana poslije Francuska je bila prva u pozivima za rušenje libijskog predsjednika, ali i najagilnija u zračnim udarima na Libiju. S druge strane, Rusija svoje prijatelje ne napušta lako. Svrgnutog ukrajinskog predsjednika Janukoviča ruske su postrojbe, kada je ostao bez vlasti, izvukle na sigurno, a i danas se nalazi negdje u okolici Moskve. Imajući to u vidu, pitanje je koliko istočnoeuropske članice NATO-a mogu biti spokojne nakon najave osnivanja postrojbi za brze intervencije, jer očito je kako je njihova stvarna namjena svojevrsno umirenje javnosti, a ne sukob s Rusima i sprečavanje prodora ruske vojske na Zapad. Jer 5000 vojnika na potezu dugom više od 2000 kilometara ne može učiniti baš ništa. Za usporedbu, Hrvatska je u Oluji duž istočne bojišnice, od Osijeka do Županje, na liniji dugoj stotinjak kilometara postavila oko 100.000 vojnika kako bi spriječila napad iz Srbije na Slavoniju. Dvadeset puta više vojnika na dvadesetak puta manjem području. A Rusija danas nije iscrpljena Srbija iz devedesetih, nego puno jača i ozbiljnija sila.
>>Rusija otela estonskog agenta, tvrde da ih špijunira
>>Gazprom izbacuju s tržišta kapitala, Slovaci odgodili primjenu
treba postaviti na kubu