Ustavni sud se prvi put očitovao o novoj, subjektivnijoj metodologiji Državnog sudbenog vijeća pri izboru sudaca, što, ne samo po ocjeni zakinutih sudaca, otvara vrata voluntarizmu. Odbijanjem ustavne tužbe sutkinje Općinskog suda u Novom Zagrebu Snježane Ivanković dano je za pravo DSV-u što je između 98 kandidata za Županijski sud u Zagrebu i 64 za ŽS u Velikoj Gorici izabrao kandidate s manjim brojem bodova od nje! To je odluka Drugog vijeća Ustavnog suda kojim je predsjedala Snježana Bagić, a članovi su bili Mato Arlović, Mario Jelušić, Antun Palarić, Duška Šarin i Miroslav Šeparović.
Viši sudovi ocjenjuju kandidate (poštovanje norme, rokova i uspješnost odluka...) i tomu se pribrajaju bodovi (do 20) koje članovi DSV-a daju za tzv. strukturirani razgovor pa se izrađuje lista prvenstva s ukupnim bodovima.
Kvalitetniji s manje bodova
Ivanković je sa 151 bodom dijelila četvrto do šestog mjesta za sud u Velikoj Gorici, a izabrani su Perica Norac Kevo i Nikola Ramušćak koji nisu bili među prvih deset. U Zagrebu je bila od šestog do osmog mjesta, a izabrano je četvero sudaca među kojima Tomislav Aralica i Josip Grubišić koji su imali bod manje od Ivanković, a pet manje od prvog na obje liste Ivana Stipčića. DSV je obrazložio da je njihov izbor bio posljedica male razlike u bodovima koja “ne ukazuje na stvarnu razliku u kvaliteti” te da lista prvenstva nije “bezuvjetni nalog za imenovanje”, već samo “bitan čimbenik” na koji se nadograđuju “saznanja o prednostima i nedostacima kandidata koji nisu obuhvaćeni ocjenom sudačkog vijeća, niti ih je moguće pouzdano uočiti u razgovoru s članovima Vijeća”. Kao primjer su naveli sposobnost prenošenja znanja, rješavanja složenih predmeta, renome, intelektualni i obrazovni potencijal... A saznanja o tomu članovi DSV-a crpe u žalbenim i sličnim postupcima, kroz stručna savjetovanja, radionice, stručne radove, razmjenom informacija s drugim članovima DSV-a... “Ovakvim postupanjem, odgovorno provedenim, ne proširuje se područje proizvoljnosti i prekomjerne subjektivnosti, već se na taj način postiže stvaranje potpunije slike o kandidatima”, tvrde u DSV-u, prigovarajući zakonskoj metodologiji što ne uzima u obzir sve relevantno te upozoravaju na ograničenost statistike.
“DSV je unaprijed odlučio”
No, Ivanković u tužbi navodi da DSV nije pokazao interes za vrednovanjem njezinih “drugih aktivnosti”: više od 30 godina norma iznad 120 posto, pa i od 2002. do 2011. kad je bila predsjednica suda iako nije morala suditi, sudionica je više državnih zemljišnoknjižnih projekata, bila na ispomoći u ŽS u Zagrebu... DSV joj je za razgovor dao 7 bodova, a Ramušćaku 19. “Očito je da su članovi DSV-a unaprijed odlučili da neke kandidate podrže bez obzira na broj bodova”, zaključuje sutkinja za koju metodologija i sustav bodovanja gube svrhu i smisao.
DSV tumači kako lista predstavlja polaznu osnovu za odluku, a i Ustavni sud tumači da lista ne može biti preslikana u odluku DSV-a jer bi onda bila upitna samostalnost DSV-a pa tu za njih nema samovolje. Znači li da su bivši sazivi DSV-a koji su preslikavali listu prvenstva u svoje odluke bili nesamostalni!? Ne krije li nova metoda opasnost da lobiranje u sudstvu i voluntarizam DSV-a postaju legitimni!?
>> 'Lustracija u sudstvu je trebala biti napravljena 90-ih godina'
>> Ante Šprlje: Promjene Ustava moguće već do kraja godine
Državno sudbeno vijeće je nešto najpokvarenije što postoji u "pravosuđu" od njih je možda gori samo Ustavni sud.