Oni koji su tada hodali ulicama nalikovali su na kosture. Iako su bili iscrpljeni od svakodnevnog strahovanja za život, a mnogi i slomljena duha zbog konstantnih smrti roditelja, braće, sestara, djece i prijatelja, ono što im je zadavalo najveći problem i doslovce ih dovodilo do ludila bila je glad. Iako je trajala čak 872 dana, opsada Lenjingrada nije bila najdulja u ljudskog povijesti, ali je bila najpogubnija, a u njoj je zbog nedostatka hrane umrlo oko milijun civila.
Sušenje najučinkovitija metoda
Kad bismo se danas našli u takvoj ili nekoj drugoj apokaliptičnoj situaciji u kojoj bi proizvodnja hrane bila praktički nemoguća, koju biste hranu sa sigurnošću mogli jesti i nakon što bi ona na policama trgovina stajala više godina? – Većina se hrane počne kvariti iz istog razloga jer se na njoj počnu razvijati i množiti bakterije, što možemo spriječiti sušenjem, soljenjem, zamrzavanjem ili skladištenjem namirnica u hermetički zatvorenim prostorima. Sušenje je najučinkovitija metoda, a zatim slijedi soljenje, ali gotovo da je nemoguće ukloniti sve patogene bakterije iz hrane – tvrdi Michael Sulu, koji je doktorirao upravo na temi konzerviranja hrane na UCL-u (University College London).
Video: Supernamirnice koje trebate imati u svom domu
Razmnožavanje mikroorganizama je, objašnjava, znatno otežano ako hranu osušimo jer mikrobi trebaju vodu kako bi hranu prenijeli u svoje stanice i potom iz njih izbacili toksine. S druge strane, čuvanje namirnica u hermetički zatvorenim prostorima ili posudama nije toliko efikasno jer se na hrani u tom trenutku već nalazi dosta bakterija, a nekima od njih odgovara i okoliš s niskim udjelom kisika. – Neke su bakterije anaerobne, što znači da im ne treba zrak za razmnožavanje, pa je sušenje mnogo bolja solucija. Soljenjem znatno smanjujemo vlažnost, što mikrobima također ne odgovara i kod njih izaziva proces koji se zove osmotski šok te dovodi do smežuranja stanica. Isti proces nastaje i kod namirnica s puno rafiniranog šećera – govori Sulu. Baš zato bomboni, koji obično sadrže oko 80% šećera, mogu trajati i desetljećima. Ako se u njih počnu dodavati drugi sastojci, poput škroba, orašastih plodova ili želatine, njihova će se dugotrajnost znatno smanjiti. Čokolada i keksi su, s druge strane, skloni popljesniviti i nisu najbolji izbor za „postapokaliptični šoping“.
Posljednji Big Mac s Islanda
Možda najpopularniji primjer termički obrađene hrane koja je godinama uspjela ostati jestiva posljednji je Big Mac iz McDonald’sa na Islandu, koji se zatvorio 2009. Vlasnik ga drži u običnoj staklenoj posudi, a iako izgleda blijedo i smežurano, zbog količine dodanih prezervansa izdržao je do danas. Prezervansi se koriste kako bi se znatno produljila trajnost proizvoda koje vidimo na policama trgovina, pa upravo zato na mnogima piše „najbolje upotrijebiti do“, što samo znači da će nakon tog dana taj proizvod i dalje biti jestiv u nekim slučajevima još mjesecima ili godinama, ali da će promijeniti teksturu ili boju.
Jedna od najdugovječnijih namirnica koje će ne samo godinama nego tisućljećima ostati jestiva i praktički istog okusa kao i prvog dana kad je proizvedena jest med. S visokim postotkom šećera i gotovo ništa vode u sebi ta je namirnica u Tutankhamonovoj grobnici preživjela 3000 godina. Namirnice s visokim udjelom masti također mogu dosta dugo izdržati jer mast odbija vodu, a to su recimo sirevi, maslaci i ulja. Određene vrste maslaca stare čak 4000 godina nađene su u Irskoj i Škotskoj, a iako izgledaju „odvratno“, jestive su i danas. Međutim, najstarija hrana koja je bila probavljiva, iako je nisu pojeli ljudi nego psi, bilo je meso mamuta staro 40 tisuća godina. Otkrili su ga istraživači u Sibiru 1900. godine, a iako ga se oni nisu usudili probati, njihovi su psi meso koje je bilo dobro očuvano ispod ledenog pokrova pojeli i na njima nisu bile vidljive nikakve posljedice.
