Sri Lankan Curry Bowl smješten je u malom prostoru u Tkalčićevoj 44, a već s vrata opijaju mirisi različitih vrsta curryja. Mali egzotičan restoran drže dva brata iz tog dalekog kraja, koji su se nakon proputovanja Europom zaljubili u našu metropolu te donijeli odluku da se skrase u Zagrebu i tako obogate našu gastronomsku ponudu.
Sam restoran nije pretjerano velik, ali ima poveću terasu koja je i sad, za vrijeme „drugog vala korone“, poprilično popunjena. U unutrašnjosti prevladava šank sa samo nekoliko visokih stolova s kojih možete promatrati kako chefovi u otvorenoj kuhinji pretvaraju povrće i meso u umjetnost.
– Brat i ja smo jedan dan odlučili ostaviti dotadašnje poslove i preokrenuti život u nekom drugom smjeru. Sjeli smo u auto i krenuli putovati Europom. Bili smo u Budimpešti, Beču, Pragu, ali smo se zaustavili u Hrvatskoj. Iako sam ja već bio u Hrvatskoj i prije, pogotovo na obali, ponovo me oduševila. Odlučili smo sidro za svoju novu ideju spustiti u Zagrebu. Iako je pravi europski grad, Zagreb je još uvijek mirnija i tempom laganija prijestolnica kojoj je nedostajala prava šrilankanska kuhinja. I to nas je inspiriralo da pokrenemo posao baš ovdje – kaže simpatični Brian, jedan od braće Senaratne koji stoje iza ovog street-food restorana.
Među prvih pet na Advisoru
Dodaje kako je na listi TripAdvisora njihov restoran među prvih pet koje ljubitelji egzotične hrane moraju posjetiti.
Brian je po zanimanju IT-jevac, a Clement se bavio menadžmentom i ovo im je prvi ugostiteljski projekt kojim pričaju svoju gastro-ugostiteljsku priču iz Šri Lanke. Nakon početnog treninga sa šrilankanskim chefom, Clement je preuzeo ulogu u kuhinji, a Brian se brine da sve menadžerski funkcionira glatko, pri čemu mu pomaže menadžer Mario Bronić kojem se svidio koncept nečega novog te je odlučio pomoći dečkima. Brian objašnjava kako brzinski, doslovce u 10 minuta, pripremaju mala remek-djela, maštovito i šareno ukrašena.
– Kuhinja Šri Lanke temelji se na kokosovu ulju, curryju i posebnom šrilankanskom čiliju koji se baš uzgaja na otoku i malo je drukčijeg okusa od onog na koji su ljudi navikli u restoranima. Iako je po navici hrana jako začinjena, ovdje smo ublažili razinu ljutosti. Još uvijek ispitujemo koliko Hrvati vole ljuto, tako da nakon što ih upozorimo da pripaze, za one hrabre uvijek možemo dodati još čilija. Jelovnik smo također proširili mediteranskim jelima, poput špageta s patlidžanom, lososom s grila u umaku od limunskog maslaca ili pak sendviča s topljenim sirom koji serviramo sa salatom – kaže Clement.
Tko više pojede – putuje
Jelovnik se i dalje popunjava predjelima, curryjima i tzv. devaled jelima te njihovim specijalitetom, inače najpoznatijim jelom sa Šri Lanke, kotuom (kotthuom). Riječ je o tradicionalnom šrilankanskom jelu koje se spravlja od mesa, povrća i naana (kruha) narezanog na trakice. Priprema ovog specijaliteta je specifična i ako ste u blizini šanka, bacite pogled na kuhara dok ga priprema. Kotu nude u verziji s piletinom, svinjetinom i teletinom, a tu je i vegetarijanska verzija za one koji ne jedu meso. Zanimljiva je kombinacija začina, jaja i tradicionalnih tortilja roti koja se svakodnevno pripremaju u njihovoj kuhinji. U Šri Lanki to obožavaju jesti nakon izlaska i kažu da savršeno oporavlja tijelo od noći.
Marketing restorana dosjetio se i natjecanja – tko pojede najviše kotua, dobiva na dar besplatan put u Šri Lanku.
„Vražje povrće“ sastoji se pak od piletine i vegetarijanskih začina, a piletinu nekad mijenja junetina ili svinjetina. Tu je kokosovo mlijeko neizbježno. Osnova “mix-plate“ je crvena leća koju nadopunjava slatka paprika, kumin, majoneza, kukuruzno brašno, češnjak, limun, tuna, krumpir te kokos. Cijene su od 20 do 40 kuna.
Ako pomislite da od dosta curryja imate priviđenja prelijepih stvorenja, ne brinite se – stolove obilazi i Clementova supruga, bivša miss Šri Lanke koja se sad bavi modelingom.
Restoran radi svih sedam dana u tjednu od 11 do 23 sata, a vikendom i do ponoći. Tkalčićeva ulica postala je gastronomsko žarište, pruža zaista veliku gastronomsku ponudu: više niste osuđeni tijekom noćnog izlaska pojesti burek s Dolca, nudi se mnoštvo restorana s okusima dalekih zemalja.
Dariju multipla skleroza nije spriječila da prehoda hodočašće od 600 km: