Nešto pelena za odrasle, paste za zube, dezodoransa i kečapa sve je što smo zatekli u četvrtak rano poslijepodne u zagrebačkom socijalnom dućanu u Sigetu. Socijalni dućan zagrebačkog Crvenog križa i inače je najčešće prazan.
Redovite donacije dnevno stižu jedino iz Metroa i Konzuma, najčešće jogurti, voće i povrće kojem istječe rok, pa volonteri uspiju složiti 25 do 30 paketa hrane i higijenskih potrepština dnevno, za samce ili višečlane obitelji s preporukom centra za socijalnu skrb. Četiri tisuće ljudi broji dane jer svakog 60. imaju pravo na donaciju, objašnjava Duško Godić, voditelj socijalnog dućana Crvenog križa Grada Zagreba. Potrebe su svakodnevne, a donacije tek povremene.
Upozorenje pravobraniteljice
Ususret najvećem katoličkom blagdanu, iz Crvenog križa apeliraju na trgovačke centre da doniraju potrebitima namirnice iz uskrsne košarice.
– Svaki dan od 8 do 18 sati i svi građani mogu donirati. Jedna šunka za jednu je obitelj puno. Treba svega: ulja, brašna, soli, konzervi, tjestenine... – nabrajaju volonteri Matej Sadlek i Mario Rezo. A da socijalne trgovine u Hrvatskoj i dalje nemaju dovoljno donacija, opreme ni kapaciteta, pa građanima nije stalno dostupna pomoć koju im pružaju, navodi i pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svom izvješću za 2017., koje će prezentirati nakon Uskrsa. Upozorava da su u još lošijem položaju takvi dućani u manjim sredinama, jer nemaju hladnjake, zamrzivače i dostavna vozila kojima bi osigurali distribuciju hrane, a problem je i što ne postoje jedinstveni kriteriji za odobravanje ove vrste pomoći, već ih svaka samoposluga određuje samostalno.
“Zato je važno da rad socijalnih samoposluga bude prepoznat kao socijalna usluga i da se propiše način njihova financiranja, za što je potrebno mijenjati Zakon o socijalnoj skrbi. Nužno je i osnovati bazu donatora, s podacima o ponuđenoj hrani, rokovima trajanja i uvjetima transporta. Donatore treba i potaknuti na ovu vrstu humanitarnog rada poreznim olakšicama te izmjenama Pravilnika o uvjetima, kriterijima i načinima doniranja hrane i hrane za životinje, kako bi se hrana donirala najkasnije 48 sati prije isteka roka upotrebljivosti”, piše pučka pravobraniteljica.
U Hrvatskoj se godišnje baci oko 400 tisuća tona hrane, dok istovremeno sto tisuća osoba ovisi o socijalnoj pomoći. Potkraj prošle godine bilo je 99.380 korisnika zajamčene minimalne naknade (ZMN). U tim je kućanstvima i 27.750 djece.
Prepoloviti do 2030.
U Europi se godišnje baci više od 88 milijuna tona hrane, a četvrtina stanovništva živi u riziku od siromaštva, pa su u listopadu 2017. donesene nove europske smjernice za doniranje hrane. Temeljem njih i Hrvatska treba bolje urediti nacionalni sustav doniranja hrane kako bi do 2030. godine prepolovila količinu bačene hrane. Oslobođenje donacije hrane od PDV-a prije dvije godine i pravilnik prema kojem se može donirati hrana sedam dana prije isteka roka trajanja, nisu dovoljni.
– Trgovac će radije taj jogurt nuditi do zadnjeg dana na polici po kunu – objašnjava Godić.
Proces bi trebale unaprijediti novosti koje pripremaju u Ministarstvu poljoprivrede. Kako doznajemo, Pravilnik o doniranja hrane izmijenit će u odnosu na rokove za ostvarenje poreznih olakšica na doniranje hrane s oznakom “najbolje upotrijebiti do”, kao i odredbe vezane za doniranje hrane nakon isteka “najbolje upotrijebiti do” s obzirom na rezultate Studije o trajnosti hrane nakon isteka roka trajanja, na kojoj radi Hrvatska agencija za hranu. Naime, u sklopu zakonodavstva EU takva se hrana može stavljati na tržište, pod uvjetom da je sigurna, pa nema razloga zašto se ne bi mogla i donirati. Osim toga, uspostavit će se IT sustav koji će povezati donatore, posrednike i krajnje primatelje, kako preporučuje i pravobraniteljica, a radi se i na pronalaženju skladišnih prostora za čuvanje donirane hrane. Novi će pak Zakon o poljoprivredi proširiti krug primatelja, pa će uz kategoriju socijalno ugroženih osoba i osoba pogođenih elementarnim nepogodama, hranu moći dobiti i svi za koje donator, odnosno posrednik smatra da su u potrebi.
I od onoga sto se donira samo mali dio nadje svoj put do potrebitih. Ostalo zavrsi u privatnim hladnjacima i ostavama onih koji bi se za sirotinju trebali brinuti.