13.04.2019. u 22:26

Možda se Kinezi snađu, ali domaći ljudi više ne vjeruju u dostojan život u slavoniji

Ono što je trebalo biti slamka spasa za slavonskog seljaka, državni poljoprivredni poticaji, pretvorilo se u dodatni čavao na lijesu Slavonije. Jer, upravo su ih poticaji, kažu danas ogorčeni poljoprivrednici u toj regiji, do kraja uništili. Plodna je zemlja završavala u rukama i onih koji se u životu nisu uhvatili motike, a ni neće. Ili je pojedincima novac koji se slijevao iz državne blagajne služio kao sigurna luka i izlika za nerad. Vodili su se zbog zakupa zemlje pravi ratovi, susjed je na susjeda dizao ruku, a onima koji su sve to gledali sa strane – duboko je poljuljano, ako ne i do temelja srušeno, povjerenje u sustav. “Kad imaš privatnu zemlju u zakupu, nemaš sigurnosti. A do državne ne možeš.

Ne vjerujem više ni u sustav ni u Ustav, ne znam hoću li otići ili ostati”, najbolje to rezimira Marko iz našičkog kraja. Dok poljoprivreda tone sve dublje, slavonsko se selo rapidno informatizira. Profile na Skypeu i Facebooku otvaraju i 80-godišnjaci, i to kako bi se čuli i “vidjeli” s kćerima, sinovima i unucima koji su se, trbuhom za kruhom, s plodne rodne grude odselili u Irsku, Njemačku ili Švedsku. Oni koji se još drže svoga praga od istih tih djedova i baka nerijetko žicaju novac od mirovine – kako bi preživjeli. Slavonija je postala bazen radne snage koja će, i u zamjenu za njemački ili irski minimalac, spakirati kovčege, ispisati djecu iz hrvatskih škola i zalupiti vratima. Poniženja u vlastitoj domovini ne žele više trpjeti.

I naši su preci odlazili na rad u Njemačku, ali oni su svaku zarađenu kunu ulagali u kuću u svom selu. Oni koji danas odlaze, svoje kuće prodaju, često za siću. Ima i u Slavoniji, istina, bogatih i poduzetnih – ali tek rijetki svoje radnike plaćaju dovoljno za pristojan život. Nije to promijenilo, barem zasad, ni alarmantno upozorenje struke kako će domaći poduzetnici radnike uskoro morati “svijećom tražiti”. I dok se Slavonci masovno iseljavaju, u njihove se domove doseljavaju Kinezi ili Japanci. Ne znači da su pogriješili, da se neće snaći, pa možda i obogatiti. No, domaći ljudi u dostojan život u Slavoniji više ne vjeruju. U potencijal Slavonije, pak, nikada nitko nije sumnjao. I to je najveća ironija.

Ključne riječi

Komentara 11

RP
rpzagreb
23:23 13.04.2019.

Bilo bi interesantno, odgovorno i jasno čuti koji su to svi parafiskalni nameti. Neka ih netko konačno nabroji i imenuje.

Avatar Le-Freak
Le-Freak
02:19 14.04.2019.

Tako je to, sto god drzava radila i koje god poticaje djelila uvjek nevalja. Drzava mora onima koji sjede kod kuce i nista ne poduzimaju dati novca da prestanu sa jadikovanjem. Samo oni poduzetni koi ne jadikuju ne valjaju. Takvivi su pokvareni jer ne placaju "posteno" svoje radnike. Posteno tek placaju kada uniste svoje firme. Onda su eto posteni bili ali ih drzava unisti.

MM
Marko_Maras
13:38 14.04.2019.

Državni su poticaji najveće zlo. Ne samo u poljoprivredi nego svugdje, jer daju prednost jednima pred drugima, a iza toga ne stoji nikakva poslovna logika. Trebalo bi ukinuti sve subvencije. Država bi uštedjela silne milijarde, a tržište bi bilo zdravije.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije