- Kažete, kitovi su sisavci? Pa i krave i svinje su to. Kažete, na rubu su izumiranja? Pa čime ste 150 godina punili lampe, a fino ste meso bacali? – to kažu Japanci kad odgovaraju na pitanje zašto su protiv zabrane kitolova, iako ih ulove po tisuću svake godine “radi znanstvenog istraživanja”, a sami ih ne mogu pojesti jer je trgovina kitovinom zabranjena.
Čini se ipak da bi se ratovi razvijenih kitolovnih zemalja, Islanda, Norveške i Japana s radikalnim protivnicima kao što su Novi Zeland, Australija i Njemačka, mogli završiti primirjem, bez prevelike štete za kitove.
Te se zemlje tajno sastaju već dvije godine na tihim pregovorima koji bi trebali završiti u četvrtak u Washingtonu, doznaje BBC. Ne postigne li se taj dogovor, bit će vatreno na sastanku zemalja Međunarodnog povjerenstva za kitolov (IWC) koje bi trebalo odrediti kvote izlova za sljedećih deset godina, s kontrolom DNK ulovljenih životinja prije stavljanja u promet.
Eeh dragi japanci, kako bi mi fotografirali bez njih. Moderni fotoaparati, pogotovo dslr imaju toliko kontrola u svojim specifikacijama, kolikih nema ni najsuvremeniji borbeni zrakomlat. Deset stranica podešenja, da bi škljocnuli i dobili fotografiju, koja se za nijansu razlikuje od neke druge. Love kitove u \"znanstvene svrhe?\" i ja vam mogu reći ćemu služe te svrhe; oni moraju intenzivno proućavati leševe, anatomije i sve ostalo, kitova, tako da kad ih sve potamane, budu prvi koji će početi s proizvodnjom divnih, krasnih kitova-robota, u prirodnoj velićini, sposobnima da rone, prskaju vodu i puštaju zvukove. Promiđba za te gumene i metalne kitove, bit će onako slatkasta kao i njihovi crtići za najmanje. Izvozit će ih svugdje po svijetu, i naravno kad će potražnja poćeti opadati, onda će izaći novi modeli, roza boje, sa 2 repa, sa kabinom za 1-2 putnika, onda manjih dimenzija i tako dalje. Eeh, šta bi mi bez dragih japanaca.