Unatoč dogovorenom prekidu vatre u Siriji i najavi početka mirovnih pregovora u Astani, glavnom gradu Kazahstana, analitičari su uvjereni da je do konačnog mira u Siriji još dalek put. Sirija, kao jedinstvena država, nakon dugogodišnjeg krvavog rata zasigurno kao takva više neće postojati. Osim različitih vojski i milicija koje ondje ratuju, postoje i različiti interesi svjetskih sila koji će neizbježno dovesti do podjele te zemlje na tri dijela.
Ruski predsjednik Vladimir Putin uvjeren je da će s novoizabranim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom doći do rješenja sirijskog problema o kojem se nije mogao dogovoriti s Barackom Obamom koji je bio izložen pritiscima svojih saveznika kao što su Saudijska Arabija i Katar koji su uporno odbijali bilo kakvo rješenje sirijske krize bez odlaska sirijskog predsjednika Bashara al-Assada s vlasti.
Trump je jasno kazao što misli o Saudijskoj Arabiji i zemljama Zaljeva kazavši im da će morati prestati financirati teroriste. Na stolu za pregovore trenutačno se nalazi karta Sirije podijeljene na tri federalne jedinice. Sadašnja situacija na terenu i oslobađanje Alepa moglo bi naveliko ići u prilog sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu jer bi sada njegova federalna jedinica objedinila alavite, kršćane, Druze i sekularne sunite iz dijelova Sirije koje sada kontrolira Assad, od Damaska do Latakije i Alepa. Druga federalna jedinica bila bi isključivo sunitska i uključivala bi pokrajine Der Er-Zor i Raku te Idlib, pod pretpostavkom da se one očiste od terorista Islamske države.
Krvava karta iz prošlosti
Treća federalna jedinica bila bi kurdska i protezala bi se duž granice s Turskom unatoč prvotnom protivljenju Erdoğana, koji je kazao da bi svaka kurdska federalna jedinica u sjevernoj Siriji za Tursku bila ne samo crvena linija nego i egzistencijalna prijetnja, a zatim popustio nakon što je dobio jamstva SAD-a i Rusije da se taj entitet nikada neće spojiti s Kurdima u Iraku i Turskoj.
Da su svi svjesni da je za mir u Siriji i Iraku jedino rješenje podjela dokazuje i izjava danskog ministra vanjskih poslova Chrisa Jensena koji je uvjeren kako je na vidiku rješenje bliskoistočnog problema, ali vrlo radikalnom mjerom. Smatra da je potrebno prekrajanje granica u toj regiji kojim bi Sirija i Irak nestale kao države kakve su do sada bile na papiru. Chris Jensen, iako nije izravno govorio o podjeli tih zemalja, snimljen je pred kartom na kojoj su jasno iscrtane granice novih područja, novonastalih država koje bi se trebale protezati kroz Siriju i Irak.
Prema toj karti, Assadov režim dobio bi uski zapadni pojas današnje Sirije, u kojem se nalazi Damask, ali i glavne sirijske luke poput Latakije, što bi Rusiji, Assadovu savezniku, osiguralo ono što Moskva neskriveno želi – vojnu bazu na Sredozemnome moru. Ipak, i to rješenje, dođe li uopće do njega, iako zadovoljava apetite bar dijela zaraćenih strana, nosi sa sobom velike opasnosti jer podsjeća na situaciju prije 100 godina kada su velike sile pravile granice na Bliskom istoku kako im je bilo volja, a današnji sukobi su izravna posljedica tih postupaka.
No, taj plan podjele i prekrajanja otišao je prilično daleko, a takvom podjelom, na prvi pogled, svi nešto dobivaju. Assad i službeno gubi dio teritorija današnje Sirije koji u stvarnosti ne kontrolira već godinama, ali dobiva manju, stabilnu državu na najbogatijim područjima Sirije. Da Amerikanci oduvijek smatraju da je za stabilnost Bliskog istoka potrebna promjena sadašnjih granica dokazuje i američka karta „krvave granice“ koju je još 2005. godine osmislio umirovljeni američki general Ralph Peters, savjetnik bivšeg američkog predsjednika Georgea Busha i blizak suradnik bivšeg ministra obrane Donalda Ramsfelda, a koja govori koliko će još krvi biti proliveno na Bliskom istoku.
Generalova studija
Iako je ta karta tada izgledala suludo, 11 godina kasnije izgleda sasvim realno. Naime, američki general Ralph Peters u svojoj studiji koju je napisao uz kartu predvidio je tijek razvoja situacije na Bliskom istoku i stvaranje kurdske države. Prema njegovu mišljenju, najveća nepravda u notorno nepravednim zemljama između planine Balkan i Himalaje jest nedostatak neovisnosti Kurda. Između ostalog, Peters je u svojoj studiji napisao da bi stvaranje kurdske države u regiji ostavilo tri iračke provincije nastanjene sunitima, kao krnje države koje bi se na kraju odlučile udružiti sa Sirijom, koja bi izgubila svoje obalne teritorije.
„Oni bi pripali mediteranski orijentiranom velikom Libanonu i ponovno bi se rodila fenička država. Šijiti južno od starog Iraka stvorili bi bazu arapske šijitske države koja bi se protezala do Perzijskog zaljeva. Jordan bi zadržao svoj sadašnji teritorij, uz neka proširenja na jug na saudijski teritorij.
Izvoznici vehabizma
Glavni razlog stagnacije muslimanskog svijeta jest utjecaj saudijske kraljevske obitelji na Meku i Medinu. Najsvetiji islamski hramovi pod stalnom su policijskom kontrolom jednog od svjetskih bigotnih i opresivnih režima, koji upravlja ogromnim nezasluženim bogatstvom u nafti.
Saudijci su uspjeli projektirati svoju vahabitsku viziju discipline i netolerantne vjere daleko izvan svojih granica. Takvo uzdizanje Saudijaca i njihovo bogaćenje imalo je dosad najgore posljedice za muslimanski svijet još od vremena Proroka, pa čak i za Arape od doba otomanskih osvajanja, napisao je Peters postavljajući tezu kako bi najpravednije bilo da muslimanska svetišta u Saudijskoj Arabiji budu kao Vatikan.
Nakon Sirije i Iraka, na udaru će svakako biti i Jordan, što je u svojoj knjizi „Militantni islamizam osvaja arapski svijet“ napisao njemački stručnjak za islam Wilfried Buchta koji za Jordan predviđa najgori scenarij.
Naime, zbog jakog uporišta ISIL-a u toj zemlji, predviđa građanski rat s velikim posljedicama a najveće žrtve bit će kršćanske manjine. Također, u idućih deset godina, Wilfried Buchta vidi Tursku kao zemlju s predsjedničkom diktaturom i neograničenim ovlastima za predsjednika u kojoj će borba protiv Radničke stranke Kurdistana (PKK) prerasti u pravi građanski rat.
Prema Buchti, takav apokaliptični scenarij na Bliskom istoku ne može biti bez posljedica za Zapad, osobito Njemačku, s obzirom na to da bi nove eskalacije sukoba na Bliskom istoku ponovno pokrenule val izbjeglica koji bi uz već rastuće neprijateljstvo prema muslimanima u toj zemlji i cijeloj Europi moglo dovesti do još većeg rasta desničarskih populista, što bi pak moglo dovesti do eskalacije i raspada Europske unije.
>> U Siriji u 2016. poginulo 49.000 ljudi, pobunjenici prijete prekidom primirja
>> 'Rusima Sirija služi za vojnu vježbu, koriste oružje koje nije potrebno'
