Koliko je život u Sisku opasan? Ima li državna vlast sluha za probleme
grada? Kako je biti žena u izrazito muškoj stranci?
Na ta i druga pitanja u Sisku su odgovarali gradonačelnik Dinko
Pintarić, predsjednica Županijskog odbora HSS-a i dožupanica
Sisačko-moslavačke županije Marijana Petir te v. d. predsjednice Udruge
oboljelih od karcinoma Sisak Ankica Katuša.
VL: Napokon je ministar zdravstva
potvrdio da je Sisak grad s najviše oboljelih od raka pluća?
Pretpostavljam da vas to nije iznenadilo?
PINTARIĆ: Moram reći da se 2006. godine prelila čaša strpljenja.
Zdravlje je najveća čovjekova vrijednost i mi i gradu smo toga i te
kako svjesni. Uvjeren sam da su tužbe protiv Ine pokrenule lančanu
reakciju i očekujem da će u izvješću sve biti točno navedeno.
U ovom slučaju nisam se držao stranačke stege jer kad je bolesnih sve
više, a istodobno čitate kako u nekim dijelovima grada ljudi jedva dišu
– to je velik problem. Iako smo na to upozoravali i često zahtijevali
da se nešto učini, Rafinerija je sustav koji 20 godina nije ulagao u
modernizaciju, i to je problem.
PETIR: Oboljelih od karcinoma je sve više i Sisak postaje grad mrtvih,
a ne živih ljudi. Smrt Mirjane Glavnik pokrenula je lavinu javnih
reakcija jer mnogi su sada shvatili da ovom problemu treba ozbiljno
pristupiti, ali mi smo i prije ovih javnih istupa obavještavali
mjerodavne – i u zaštiti okoliša, i u zdravstvu, i premijera
Sanadera...
Za istraživanja o onečišćenosti zraka u proteklih godinu i pol platili
smo više od milijun kuna. Odbacujem stoga sve navode kojima se tzv.
sisačka priča pripisuje politikantstvu. Kad su državne institucije
ignorirale naše zahtjeve i oglušile se na naše vapaje, a mjerodavna
ministarstva pokušala zataškati rezultate analiza zraka, krenuli smo u
javnu kampanju.
Opširnije
u tiskanom izdanju...
S ANITOM PO HRVATSKOJ
Sisak: Život ovdje nije loš, pod uvjetom da ne dišete
