GUJA SVIRA GITARU, A BUDILICA GA PRATI NA BICIKLU
Jučer (veljača 2024.)
Život nam se sastoji od onog što nam se dogodilo.
Od onog što nam se događa.
I onog što će nam se dogoditi.
Ili kraće: jučer, danas, sutra.
Pa startam s pričom o onome što je bilo i davno se dogodilo.
Jednog dana u Gavelli naš je trešnjevački fakin, glumac, Mladen Budiščak Budilica, ugledavši kolegu Sinišu Ružića s gitarom, izvalio:
– Gujo, ajd zasviraj na gitari, a ja bum te pratil na biciklu!
Nasmija nas.
U tom trenutku do šanka doljulja se moj kolega i prijatelj Ivo Tomljanović s filmskim legendama Matom Reljom i Vladimirom Tadejem.
Vino nas je brzo spojilo.
I opustilo.
– Se sećate premijere filma "Kota 905" u Šibeniku? – zavrtio je vremeplov Ivo.
– Sjajna janjetina na slapovima Krke, riba uz more i vrhunski babić. Film je bio puno lošiji od domjenka – replicirao je Relja, redatelj spomenute "Kote 905".
Nakon serije 2 u 8 redatelj "Družbe Pere Kvržice" Tadej ispriča vic koji još pali u društvu:
Javlja se Mujo iz Vrnjačke Banje:
– Ja sam ti u Banji i banjam se.
A Fata uzvraća:
– Mujo, ja sam ti na moru i moram se.
Pod neobičnim okolnostima upoznao sam i redatelja Antu Babaju.
"Breza". Čudesan film.
Krenuo sam od Viteza iz Preradovićeve u Hebrangovu i na haubi parkiranog auta primijetim čovjeka u ležećem položaju.
Ljudi prolaze.
Ne trzaju.
Misle – pijandura.
Priđem čovjeku i pitam ga je li dobro.
– Loše mi je. Ako mi možete pomoći da dođem do Akademije.
– Kako ne – uzvratim i otpratim ga do kazališne akademije.
Putem mi reče da je Ante Babaja.
Poslije doznam da ga je puknuo infarkt.
Hitna je brzo reagirala.
I sve je, na sreću, dobro prošlo.
Poslije se nikad nismo sreli.
U Lisinskom me Miro Gavran upoznao s Babajinom Brezom.
Iliti Janicom.
– Ovo ti je moja prijateljica Manca Košir, profesorica matematike.
Pružimo si ruke.
Dobrodržeća dama mi odnekud poznata.
Ne mogu je smjestiti u zakržljalu memoriju.
– Manca ti je davno igrala glavnu ulogu u Babajinoj "Brezi" – osvježi mi pamet Miro.
Sve je to bilo jučer.
Valja prijeći na ono sad.
POVEZANI ČLANCI:
FRANJO TUĐMAN JE ZAVRŠIO ARHITEKTURU
Danas (veljača 2024.)
Ono što slijedi je fol danas.
Preciznije, dogodilo se ovih dana.
Svježe je.
K'o burek kod Makedonca na Dolcu.
Lutajući oko štandova, sretoh svoju rasku iz IX. gimnazije, Maju Kovačić.
– Se sjećaš kad si u Večernjaku pisao da se rodio moj unuk Jan? E sad napiši da u "Jalti" glumi jednu od glavnih uloga – pohvali se Maja.
A njen unuk Jan je sin Brune Kovačića koji udara po gitari u većini HRT-ovih glazbenih emisija.
Od "A strane" do "The Voicea".
Mama je Ivana Plechinger.
I stvarno sam pisao o Janu kad se rodio.
I kad ga je policijski auto pogodio.
Sad je Komedijina zvijezda. Mašala.
Spustim se do Gavelle s prijateljima Selimom i Medom.
Na fotelji kraj izloga Antonija Vlatković.
– Kako je mali Franjo? – pitam je.
– Šta mali. Diplomirao je arhitekturu i već radi u birou – uzvrati ponosna mama.
A "mali" Franjo je Tuđmanov unuk koji nosi dedino ime i prezime.
Priča je dosta komplicirana i dugačka.
Pa zasad toliko o tome.
A onda sa Sinišom Pušonjićem i dragim mi ljudima pravac Hrašće na mlađahnu janjetinu.
Između zalogaja i gutljaja Zoran Škugor mi ispriča kako je po Hrvatskoj špancirao s Gabrielom Spanic.
Zvijezdom meksičkih sapunica.
Naše gore komad.
Domaćice se dobro sjećaju koliko im je samo ručkova zagorjelo dok su gledale "Otimačicu".
A dobro su prolazili i oni što prodaju pečene piceke na placu.
Nema više pravih sapunica.
Nema ni piceka.
– Gabriela Spanic je zaludila Hrvatsku. Kad smo stigli u Šibenik, dočekalo nas je 15.000 obožavatelja. Mahala im je Gabriela s balkona, a ljudi u ludilu. S njom je bila sestra koja joj sliči pa je ona dijelila autograme umjesto Gabriele.
– Koliko je koštala ta šetnja po Lijepoj Našoj?
– Svaki dan 5000 $ plus putni troškovi. Ostala je tjedan dana.
– Je l' srela žive rođake?
– E, to je bilo posebno dirljivo. Kad su se sreli, uspostavili smo vezu s rodbinom u Meksiku. Bilo je suza radosnica i smijeha.
Tražim poslije janjetine crno vino.
– Nema! – reče konobar u Hrašću.
A ja prvi put u životu uz pečenog janka pijem Coca-Colu.
Tužno.
Ulazim svjež u Čakovečku.
Predsjednik našeg kućnog savjeta Željko Prša veselo cvrkuće.
– Rodil mi se unuk Darko. Buš si nekaj spil?
– Bum!
DINAMU TREBA KENNEDY
Sutra (veljača 2024.)
O budućnosti pišem bojažljivo.
S puno straha.
Tko zna što nosi sutra.
Kažem prijatelju kako zaboravljam gdje ostavljam ključeve.
Gubim stvari.
Pomalo me hvata panika.
A onda me susjed Drago umiri.
– Ma svi mi gubimo ključeve. To je nebitno. Opasno je kad držiš ključ u ruci, a ne znaš čemu služi.
E to je već dijagnoza.
Nešto smireniji najavljujem što će se dogoditi u bliskoj budućnosti.
Dejan Aćimović me pozvao na prvu projekciju svog novog filma.
Dokumentarca o legendarnom Ratku Rudiću.
Mom bivšem komšiji s Trešnjevačkog placa.
Dolazim.
Walter Neugebauer me zove u Cadillac club na evergreene i rock'n'roll.
– Šteli bi nas sterat iz prostora, al ne bumo se dali – čvrst je stari roker Walter.
– Navratit ću i tamo.
Na Dan žena u Histrionskom domu počinju 17. Gumbekovi dani.
Škicnut ću bar nekoliko predstava.
Idućih dana su i izbori u Dinamu.
Špotaju me dečki da niš ne pišem o tom.
Moj prijatelj Darko Radišić poželjan je svim strujama.
Svi bi ga šteli u svom stožeru.
Kraš je u vrijeme njegova direktorovanja prodavao stotine milijuna slatkiša.
Od Saudijske Arabije, preko Kine do Južne Afrike.
A onda je Darko prodao svoje dionice.
I otišao.
Sad je profa na faksu.
I uspješan biznismen.
Kao veliki druker Dinama.
Kao bivši junior ovog kluba.
Kao član modrih od rođenja.
Ima svoju viziju.
– Iskreno, smeta mi što u Skupštinu ne biraju ljude koji će nešto donijeti klubu. Dinamu treba 60 ljudi koji će pojedinačno unijeti u klub po 100.000 €. To je cifra od 6 milijuna eura. I mjesta u loži trebala bi donositi profit kao i najbolja mjesta na tribinama. Morali bi svi razmišljati što da donesu u klub, a ne što će od njega ušićariti – glasno razmišlja Radišić.
Otprilike kao Kennedy, koji je govorio:
"Ne pitaj što domovina može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za domovinu."
Darko Radišić slično zbori:
– Ne pitaj što Dinamo može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za Dinamo.
Tu je kvaka.
I rješenje.
VIDEO James Night nakon probe na Dori
