Proizvodnja zaštićenog istarskog pršuta, kojemu je zbog hirovitog tržišta, nelojalne konkurencije, uvoza većeg od domaće proizvodnje te nedostatka dovoljnih i stalnih količina domaće sirovine prijetilo oduzimanje certifikata, konačno je osigurana.
Jedan od prvih hrvatskih proizvoda upisan u EU registar proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti spašavat će, naime, slavonski svinjogojci koji su ovih dana, udruženi u agroklaster Čista priroda, s Udrugom proizvođača istarskog pršuta iz Pazina potpisali prve ugovore o suradnji.
Fajferica u pršutu
Uvozni svinjski butovi dobri su, primjerice, za dalmatinske i ine pršute s oznakama zemljopisnog porijekla, ali ne i za istarske koji se po specifikaciji rade isključivo od butova iz 13 naših županija iz kojih i krmače i tovljenici moraju imati hrvatsku „putovnicu“. Proizvodnja te vrhunske delicije, koja na izložbama i sajmovima dobiva internacionalnu pažnju i nagrade i svrstavaju je i uz bok nadaleko poznatog jamon iberica, posljednjih je godina pala tako na jedva 1500 do 2000 komada iako samo Istra, zajedno s turistima, godišnje potroši oko 100.000 komada.
Broj pršutana koje su godinama dokazivale da je istarski pršut vrijedan žiga i više se nego prepolovio po pitanju certificiranih proizvoda, dok se onih bez sljedivosti proizvodi i 35.000 komada godišnje. No po novim ugovorima koji su u potpisani u ergeli Višnjica pokraj Slatine proizvodnja će se dići na najmanje 5000 tovljenika godišnje ili 10.000 pršuta za zaštićenom oznakom i iz ekološke proizvodnje, koji im garantiraju još veću dodanu vrijednost i prepoznatljivost.
– Sljedivost u lancu proizvodnje istarskog pršuta temelji se na potomcima svinja plemenitih pasmina kao što je to poznata slavonska fajferica. Način uzgoja i kontrolirana proizvodnja uz jasno utvrđene parametre koji definiraju svaku stavku u proizvodnji temelj su za pozicioniranje hrvatskog proizvoda uz bok svjetski poznatim brendovima – kaže istarski proizvođač pršuta Milan Antolović.
Da bi se to postiglo, potrebna su velika ulaganja u razvoj, posebice u edukaciju i organizirani nastup na tržištu, ali i podrška resornog Ministarstva poljoprivrede i države koji će „raditi“ za njih i zakonsku regulativu prilagoditi domaćoj sirovini, a ne uvozu.
Već ulazna cijena sirovine za istarski pršut dvostruko je viša nego drugim pršutima jer nema ni kože ni potkožnog masnog tkiva, a nije ni istarski ima li masu manju od 7 kg kad je osušen ili pak manju od 13 kg u svježem stanju. To znači da svinja u trenutku klanja ne može biti lakša od 170 kilograma.
Autohtona vrijednost
– Autohtoni proizvodi naša su vrijednost koju trebamo sačuvati i njegovati. Želimo li konkurirati na tržištu koje nam se ulaskom u EU otvorilo, moramo biti svjesni da se brendirati može samo ono što je kvalitetno, a kvalitetu potvrđuje potražnja, a ne naša uvjerenja – rekao je prilikom potpisivanja prvih ugovora direktor Čiste prirode Davor Fotez.
Slavonski će tovljači autohtone slavonske crne svinje – fajferice i bijele križance iz organskog uzgoja, koji zadovoljavaju specifikacijske uvjete i visoke standarde za proizvodnju istarskog pršuta, proizvoditi pod brendom Slavona.
Povezivanjem plave i zelene Hrvatske u zajednički pothvat revitalizacije poljoprivrede i domaće proizvodnje ostvareni su i preduvjeti za prvi hrvatski izvoz svinjskog mesa iz ekološkog uzgoja na njemačko tržište nakon 30 godina.
Sve budu to sredili Tolušić Tomek i Kapeli Gara.