Iza zatvorenih vrata kolegija povjerenika Europske komisije za rasprave o arbitraži između Hrvatske i Slovenije 4. srpnja uopće se nije analiziralo slovensko kršenje sporazuma i postupka, vidi se iz zapisnika s kolegija.
Samo je u uvodnom dijelu potpredsjednik EK Frans Timmermans, dajući pregled situacije, kazao da je lani Sud odlučio da je bilo kršenja sporazuma sa slovenske strane, no da to kršenje nije bilo takvo da bi dopustilo Hrvatskoj da anulira sporazum ili dovede u pitanje sposobnost Suda da nepristrano donese odluku. Spomenuo je i da je zamijenjen arbitar koji je u to bio umiješan. To su, podsjetimo, od riječi do riječi argumenti koje je lani iznijelo i samo arbitražno vijeće čiji su članovi – trojica arbitara – odlučili da, bez obzira na to što ih jedna strana u postupku optužuje za pristranost, sami odlučili kako oni to – nisu. Iako je Timmermans istaknuo da odluka arbitražnog vijeća nije obvezujuća jer Europska unija nije potpisnica Arbitražnog sporazuma, najavio je mogućnost da će od Suda EU vjerojatno biti zatraženo da donese odluku o tome kako odluka utječe na pravo EU.
Rasprava o arbitraži između Hrvatske i Slovenije daje zanimljiv uvid u to kako povjerenici vide ovaj problem te koliko su uopće upoznati s njim, ali i šire, s europskom poviješću i stanjem u državama EU. Diskusijom je dominirao Timmermans, koji od početka izbijanja afere ima čvrst stav da arbitraža nema alternativu. Svoje je mišljenje temeljio na analizi generalnog direktora pravne službe EK koji je istaknuo da je odluka Suda “rezultat valjanog međunarodnog sporazuma između Hrvatske i Slovenije koji je podržala Unija”. Komisija je bila svjedok u kontekstu pristupnih pregovora i odigrala je ulogu facilitatora u imenovanju arbitara, dodao je. Istaknuo je da se Ugovor o pristupanju između Hrvatske i EU izravno referira na korištenje arbitražnog postupka za rješavanje graničnog pitanja, što je tvrdnja koju dosad nije iznio nijedan međunarodno priznati pravni stručnjak. Arbitražni se sporazum spominje u Ugovoru o pristupanju, ali u dijelovima o ribarstvu, odnosno u određivanju kvota koje će se morati prilagoditi nakon arbitražne odluke. Pravna služba EK tvrdi da je granica bilateralno pitanje, ali da odluka ipak ima izravan utjecaj na EU pravo i otuda proizlazi i jurisdikcija EU.
U diskusiji su neki povjerenici, a imena se ne navode, naveli da je odluka korisna jer pomaže raščistiti obveze članica u vezi implementacije zakonodavstva EU, posebice u području ribolovne politike i zaštite okoliša. Neki drugi pak apostrofirali su “anakronost teritorijalnih zahtjeva od prije 20 godina u kontekstu kada su obje države članice Unije te primjenjuju sva prava sloboda kretanja”. Istakli su i paradoks koji bi nastao kada bi teritorijalni zahtjevi iz ratnih vremena nastavili postojati unutar EU, čiji je fundamentalni cilj osigurati mir članicama. Povjerenici su također pohvalili tada najavljen susret premijera dviju država. On se i dogodio, no nijedna država nije ni milimetar odstupila od ranijih pozicija – za Hrvatsku arbitražna odluka ne postoji jer se odlukom Sabora, zbog kontaminacije, povukla iz sporazuma.
Europska unija kaže da je korupcija u redu. Prave moralne vertikale.