Po svemu sudeći, djeca se za tri tjedna vraćaju u vrtiće, škole i na fakultete, ali pod kojim epidemiološkim uvjetima – to još ne znamo. Tko će dnevno osiguravati najmanje četiri medicinske maske, osobito za djecu u rizičnoj skupini kojima bolnički pedijatri preporučuju da ne izlaze van bez njih i da izbjegavaju veća okupljanja, te za odgojitelje, učitelje i profesore iz rizičnih skupina kao i za svu djecu koja nošenjem zaštitnih maski, ne bilo kakvih, štite sebe i druge oko sebe?
Trošak od 1300 kn mjesečno
Isto se pitanje nameće i za radnike u zatvorenim prostorima koji ne mogu raditi od kuće. Smije li država teret smanjivanja rizika od zaraze, nošenja medicinskih maski za djecu i zaposlene prebaciti samo na roditelje, radnike i poslodavce u situaciji kad obična medicinska maska košta najmanje 3,4 kune, ovisno o nabavnoj cijeni dobavljača, dok su respiracijske maske za samozaštitu rizičnih skupina i zdravstvenih djelatnika i do 40 kuna po komadu!? To znači da bi četveročlana obitelj sa zaposlenim roditeljima i s dvoje školske djece na obične medicinske maske potrošila najmanje 1300 kn mjesečno.
U radnoj skupini za razradu i predlaganje mjera za početak pedagoške, školske i akademske godine od 23 člana samo je dvoje liječnika, specijalistica školske medicine Ivana Pavić Šimetin i epidemiolog Bernard Kaić. U Hrvatskoj je 10 do 15% djece do 18 godina s kroničnim bolestima, a kako imamo 700 tisuća djece do 18 godina, to znači da imamo 70 do 100 tisuća djece s kroničnim bolestima, a u radnoj skupini koja odlučuje o povratku djece u vrtiće i škole, pored Kaića i Capakove zamjenice, nema nijednog pedijatra koji zbog uže specijalizacije zna koja su djeca rizičnija za zarazu i teži oblik COVID infekcije i kako ih zaštititi!
Predstavnici školskih sindikata, ravnatelja škola, udruga općina, gradova i županija, agencija za obrazovanje, CARNET-a i predstavnici Ministarstva u toj radnoj skupini mogu razrađivati i predlagati druge mjere, ali ne mogu odlučivati o tome hoće li i koja djeca i zaposlenici nositi maske u školi i koje niti znaju jesu li rizične skupine o čijem povratku u školu odlučuju zaštićene i s maskom ako ih svi drugi oko njih ne nose. HZJZ je za jesenski rok mature preporučio za djecu s kroničnim bolestima (respiratornim, kardiovaskularnim, malignim, dijabetesom, imunodeficijencijama, s većim tjelesnim/motoričkim oštećenjima) udaljenost od drugih najmanje dva metra i da nose medicinske maske.
VIDEO Alemka Markotić objasnila koliko se često maske trebaju mijenjati: "Ne može se nositi po cijeli dan jedna maska..."
Ustavnopravni stručnjak Mato Palić na pitanje može li država prebacivati teret za financiranje skupih maski na roditelje i radnike, jer u bitnom nema razlike između preporuke pedijatra specijalista djetetu za određeni lijek i HZJZ-a za medicinsku masku u školi, uzvraća:
– To bi doista mogao biti prekomjeran teret za roditelje jer, ako država ne može reći u doba pandemije da se maske ne nose, a ne može, osobito zbog rizičnih skupina, nema drugog načina nego ili intervenirati u cijenu maski, fiksirati je na nižu ili subvencionirati ih i osloboditi plaćanja PDV-a. Kod ograničavanja prava, što je i obveza da se maske nose, mora se voditi računa o tome da to ne bude prekomjeran teret za građane i da se ide na ublažavanje toga ograničavanja, odnosno subvencioniranje osobito za rizične skupine – kaže Palić.
Dok čekamo da radna skupina Ministarstva obrazovanja predloži mjere za povratak djece u vrtiće i škole, Krizni stožer Dječje bolnice Srebrnjak već dulje vrijeme na web-stranici ima preporuke za roditelje i djecu. U njima jasno piše da veći rizik od teških komplikacija COVID-a imaju svi stariji i svi s kroničnim bolestima srca, pluća (astma, cistična fibroza, Kartagenerov sindrom, bronhopulmonalna displazija, KOPB), malignim bolestima, dijabetesom, imunodeficijencijama te pacijenti koji primaju imunosupresivnu ili biološku terapiju. Od navedenih bolesti najraširenija među djecom je astma jer je, procjenjuje se, ima 70.000 djece, a od toga njih od sedam do 15 tisuća ima teži oblik astme.
Zaštita za rizičnu djecu
Iako bolnica Srebrnjak navodi da su simptomi u dječjoj dobi najčešće blagi, ističu da treba biti oprezan kod djece koja boluju od kroničnih bolesti srca i pluća, malignih bolesti, imunodeficijencija i koja su na biološkoj ili imunosupresivnoj terapiji. Roditeljima savjetuju da rizičnoj djeci, ako borave izvan kuće, svakako stave zaštitnu masku na lice i da sve mjere opreza i prevencije osobito provode kod rizične djece. Svima ugroženima preporučuju da izbjegavaju gužvu, posebno u slabo provjetrenim prostorima i da što manje borave na javnim mjestima. No, koliko će to biti moguće najesen u prenapučenim školama i na radnim mjestima, u javnom prijevozu i s mladima koji će u škole i na fakultete dolaziti i iz noćnih klubova i s raznih okupljanja?
Usto, u radnoj skupini koja odlučuje o povratku djece u škole i vrtiće, osim jedne kliničke psihologinje, nema ni jednog dječjeg psihijatra koji daleko bolje poznaju psihu djece i mogu bolje procijeniti sve moguće rizike škole uživo i online, kao i može li se očekivati, osobito od srednjoškolaca koji nisu ugroženi, da budu odgovorni prema onima koji to jesu.
Djeca i distanca,srednjoškolci i maske,NESPOJIVO. Djeca su budućnost i moraju u školu a mi odrasli se čuvajmo koliko možemo. Ovo vrijeme treba otrpjeti i financijski i oboliti ako treba za budućnost djece. Osobno to prihvaćam imam 65 godina i što bude bit će. Kukavice umiru od straha,nemožemo im pomoći.lp