SUBOTA, 30.9.
Glavni odbor SDP-a podržao predsjednika Bernardića. Očekivano. Stranci ide dobro, svakoga dana u svakom pogledu, sve više i više napreduju. Prema dolje. Milanka Opačić i Mirando Mrsić, koji su javno zatražili ostavku “vođe opozicije”, dobili su ukor pred isključenje. Viđaju ih ljudi po gradu, pozdrave, a oni ništa. Novinari ih nazovu, pitaju za mišljenje, a Milanka i Mirando šute. Ne smiju ni zucnuti. Kažu da lijepa riječ i željezna vrata otvara. U SDP-u lijepa riječ može vrata i zatvoriti.
NEDJELJA, 1.10.
Amerikanci vole oružje. Moćni lobi proizvođača i njihovih korisnika, godinama čini sve kako bi ostavili na snazi liberalnu politiku prema njegovom posjedovanju. Genijalnost te politike, svoje nam je lice pokazala u Las Vegasu. Gotovo 60 mrtvih i 200 ranjenih na koncertu folk glazbe. Aleksandar Vulin nema dozvolu za nošenje oružja, pa voli šetati s oficirom po Šibeniku. Njemu ne treba oružje, on mitraljira riječima. Ministar obrane koji je izbjegao služenje vojnog roka, kaže da nije bilo agresije, ali je svaka njegova izjava o Hrvatskoj agresija. Na zdrav razum.
PONEDJELJAK, 2.10.
Blokirani, odnosno, blogirani Gazda Ivica dao intervju. Kaže da je imao plan za spas Agrokora, ali mu zločesta Vlada nije dozvolila da ga provede i da se revizija provodi u političke svrhe. Čekaj malo! Blogoreični skriboman Ivica, poput izvjesnog Marka, kasno na Kosovo stiže! Da političke svrhe! Pa politika te stvorila, dragi Gazda. Politika ti je otvarala vrata, kopala prolaze do vrha, politika ti je omogućila privatni otok, dvorac ne bregu, korištenje obiteljskog srebra. I sada ti ne valja.
UTORAK, 3.10.
Španjolska Vlada kopira Miloševića. Vidjela je kako je on super prošao kada je upotrijebio silu, pa pokušali i oni. Rezultat? Još jučer je manje od 40% Katalonaca podržalo neovisnost, danas je cijela Katalonija u štrajku! Još samo fali da nakon španjolske policije i vojska “postupi po naređenju” i priča će biti gotova. Europska unija sve to mirno promatra. Hm, kao da smo ovaj scenarij već negdje vidjeli. Šuti i hrvatska Vlada. O Ukrajini ima mišljenje i kada ne treba, ali o Kataloniji šuti.
SRIJEDA, 4.10.
Alojz je imao sve. Posao župana, političku moć, društveni ugled, 30 godina mlađu ljubavnicu... Jedino ga je nervirala supruga, školska kuharica. Pa ju je istukao. Navodno više puta. Onda je ona završila na hitnoj, pa je procurilo u javnost. Kuharica Mara kaže: “Sada me napadaju svi... djeca, rodbina, prijatelji, svi...” Mnoge su iznervirani činjenicom da je županova afera dospjela na naslovnice. Indirektno poručuju Mari i “marama” da šute. Neka kuhaju i koji put, doslovno, podmetnu leđa.
ČETVRTAK, 5.10.
Evo nam konačno i revizije! Dobro je prošlo. Agrokor, doduše, vrijedi malo manje nego smo mislili, ali nije velika razlika, samo 13,4 milijarde kuna. Ima i dobrih vijesti. Dragulj u Gazdinoj kruni, Konzum, je u manjem gubitku, oko 1,9 milijardi kuna. Normalno, Vladin povjerenik, oduševljen je rezultatima i kaže kako je u Konzumu sve pod kontrolom i da promet raste. Blago nama. Oglasili se i Rusi. Kažu da je Agrokor podržavljen i poručuju Vladi RH da joj je sada ona dužna. A Vlada, to smo svi mi!
PETAK, 6.10.
S televizorima je lako. Imaš ekran, programe, znaš gdje se pojačava, znaš gdje se smanjuje. Crveno dugme stisneš i on se upali, stisneš ga ponovo i odmah se gasi. Slično je i s krugovalom. Ali s reprezentacijom... e, to je druga priča. Imamo golmana i 10 igrača. Naoko, sve je jasno. Problem je u tome što imaš i 11 igrača s druge strane. Pa to je kao da imaš dva daljinska upravljača, supruga hoće prvi, a ti drugi program. Komplicirano, brate mili! Nego, protiv koga smo ono igrali? Islanda?
Čekaj sad, Hrvatska ne priznaje pravo Kataloniji na otcepljenje? Kakvo licemerje!