Rezultati netom održanih europskih izbora HDZ-u su donijeli svojevrsno otrežnjenje. Iako je očekivala najmanje pet mandata i 400.000 osvojenih glasova, u Bruxelles su uspjeli poslati zastupnika manje, a broj osvojenih glasova tek je nešto veći od broja članova stranke. O uzrocima takvog podbačaja razgovarali smo s potpredsjednikom stranke i ministrom gospodarstva Darkom Horvatom.
Europski izbori su iza nas, HDZ ni izdaleka nije postigao ciljeve koje si je zacrtao.
Ono što je sigurno je da nismo uspjeli u dovoljnoj mjeri mobilizirati HDZ-ovo biračko tijelo. Prije svega, nas dužnosnika nije bilo dovoljno na terenu. Uza sve probleme koje pokušavamo riješiti kao državni dužnosnici, u pripremi ovih izbora ljudi su na terenu očekivali našu puno veću prisutnost. Motivacija se uvijek najlakše dogodi kroz neposredni kontakt. Da smo imali samo malo više vremena i mogućnosti biti s ljudima, siguran sam da bi ova brojka od 240.000 dobivenih glasova bila gotovo za 50 posto veća.
Na sjednici Predsjedništva nekoliko je dužnosnika iznijelo tezu da se HDZ zapravo odnarodio, a slično govori i predsjednica Republike. Je li zbog liste na kojoj nema prepoznatljivih ni desnije orijentiranih HDZ-ovaca došlo do opstrukcije unutar samog članstva?
Dopustite da prije svega čestitam na osvojenom mandatu svima koji su na bilo kojoj listi odabrani i branit će boje Hrvatske u Europskom parlamentu, te da im poželim uspjeh u radu. U potpunosti sam stava da se sva unutarstranačka pitanja, bila ona turbulentna ili afirmativna, rasprave na sjednicama tijela stranke. Puno je pragmatičnije i vjerodostojnije, puno kvalitetnije za samu stranku kada vi iza zatvorenih vrata otvorite korektnu raspravu. Nisam imao prilike biti na toj sjednici Predsjedništva, ali da sam bio, sigurno bih i osobno izložio svoj stav i svoje viđenje onoga što smo prolazili kroz kampanju i na sam dan izbora, na kojima HDZ nije polučio onakav rezultat kakav je očekivao. Kao stranački potpredsjednik i predsjednik županijske organizacije u Međimurskoj županiji uvijek ću zagovarati takav modalitet, a tek nakon toga s medijima i javnošću podijeliti zaključke koji će se donositi nakon bilo kakvih rasprava unutar takvog okruženja, koje je samo i isključivo stranačko.
Činjenica je da smo se kao stranka odlučili na ove izbore izaći samostalno, bez bilo kakvog koalicijskog dogovora. To nam u ovom trenutku daje jedan vrlo dobar identifikator snage i motiviranosti HDZ-ova biračkog tijela. Ovi izbori bili su jedan lakmus-papir, upozorenje u trenutku kada možda mislimo da zavređujemo puno više. Siguran sam da ćemo iz toga izvući određene pouke, da ćemo se više posvetiti narodnjačkim temama i više vremena u svojim dnevnim aktivnostima posvetiti neposrednim kontaktima, ne samo s HDZ-ovim biračkim tijelom već s građanima općenito.
Ipak, HDZ se hvali s 200.000 članova, a dobio je 240.000 glasova pa ponavljam pitanje, je li bilo opstrukcija i iz samog članstva?
Ne mogu vam ni potvrditi ni demantirati ovu vašu tezu, jer do mene nije došao nijedan približno sličan zahtjev. Tijekom kampanje i samog izbornog procesa meni osobno nijednom nije zazvonio telefon kako bi mi se sugeriralo da glasam protivno svojem opredjeljenju. Je li se na takav način išlo prema nekim članovima, to ćemo vidjeti nakon nekoliko dana pomne analize. Mi ćemo, kao županijski predsjednici, tijekom sljedećeg tjedna sazvati županijske odbore i do tada napraviti potrebnu analitiku. Nakon toga, od općina, gradova i županija, moći ćemo kvalitetnije donositi određene zaključke. Do tada, smatram da bi bilo politički nesmotreno bilo što prejudicirati. Mislim da u ovom trenutku jednostavno nije bilo dovoljno motiva, pa čak ni među članovima HDZ-a, da se izađe na ove izbore.
I predsjednica iz izbornih rezultata čita poruku da političari koji nisu bliski narodu ne mogu uspjeti. Je li to novo odmicanje predsjednice od Vlade, strah da bi se HDZ-ov rezultat mogao loše reflektirati na njezine izborne šanse?
Nisam čuo tu njezinu izjavu. No, ako je to i rekla, u njoj ne prepoznajem strah, već ono što sam i sam rekao – misliti sam o sebi da si najbolji nije dobar verifikator. Najvažnija stvar je da sve ono što svakodnevno radimo na kraju bude prepoznato i od samih građana. Primjerice, kada bi mene seljaci, radnici i roditelji percipirali kao uspješnog ministra zbog toga što prepoznaju da danas žive bolje nego je to bilo prije godinu dana, kada je tu ministarsku dužnost obnašao netko drugi, onda bi to bio pravi uspjeh i hvalevrijedna kvalifikacija. Stvarati bilo kakvu sliku o samome sebi do sada nije pomoglo nikome, pa neće sigurno ni meni. Zbog toga mi je puno bitnije da, kada dođem u svoj rodni kraj, svoju Donju Dubravu, Prelog ili Čakovec, čujem glas svojih prijatelja i kolega koji jako malo prate što se zbiva u Zagrebu ili u nekim drugim mjestima diljem Hrvatske. Tek kada se stekne dojam da netko zaista pokušava olakšati probleme s kojima se građani ili poduzetnici svakodnevno bore, to je onda prava slika i tek vas tada običan čovjek prepoznaje kao dobrog ministra, dobrog političara ili kao nekoga kome će danas-sutra dati svoj glas i svoje povjerenje.
Solidan uspjeh postigla je lista Mislava Kolakušića koji se u kampanji usmjerio isključivo na borbu protiv korupcije. Je li to poruka da je Vlada premalo učinila na tom planu?
Mi smo se protiv korupcije odlučili boriti ondje gdje se ona događa. Kada vi morate u nekim svojim poslovima obilaziti šaltere, kontaktirati s pet, sedam ili deset službenika, tu se stvara podloga za korupciju. Zbog toga smo i mi u Ministarstvu gospodarstva, uz potpis ovog zadnjeg velikog ugovora kojim želimo digitalizirati javnu upravu i javne servise, pokušali taj put od početnog koraka do realizacije projekta, iz te šume različitih koraka, odmaknuti ljudski faktor, sve staviti na jednu digitalnu platformu i na taj način anulirati što veći broj neposrednih kontakata s državnom administracijom, a time i mogućnost za korupciju. Što se tiče gospodina Kolakušića, ja mu želim puno zdravlja i uspjeha, no smatram da političar koji danas dobije povjerenje građana i mandat u Europskom parlamentu, a već sutra poželi biti predsjednik ili premijer, umjesto da razmišlja kako će zastupati hrvatske interese u Bruxellesu, nije vjerodostojan. U moru svega što je on u svom medijskom istupu najavio većinom su stvari koje su potpuno nerealne ili se ne mogu dogoditi preko noći, kako on to prikazuje. Kod nekih takva retorika može stvoriti sliku dobročinitelja, ali ona ne prolazi kod onih koji razumiju kako funkcionira sustav lokalne i centralne države, te demokratski proces donošenja određenih odluka.
Nije li njegovu uspjehu kumovala i činjenica da je premijer bezrezervno branio ministre koji su se našli u aferama i pod optužbama za sukob interesa?
Kad je riječ o sukobu interesa, mi u hrvatskoj povijesti imamo jako puno polemičnih odluka. Tako su neki koji su bili u evidentnom sukobu interesa samo plaćali kazne, bez snošenja bilo kakvih drugih posljedica, dok su drugi ostavke davali već zbog same mogućnosti postojanja sukoba interesa. Mislim da bi se posljedice evidentnog sukoba interesa morale puno jasnije odrediti zakonom, tako da Povjerenstvo može jasno identificirati je li netko ili nije u sukobu interesa, a ne da mu se kvalifikacija potencijalnog ili možebitnog sukoba interesa provlači kroz medije. Činjenica je da su se dogodile neke stvari koje se nisu trebale dogoditi. Nekim su se ministrima, ne namjerno, već nesmotreno, dogodile stvari zbog kojih mislim da nisu trebali podnositi ostavke, biti smjenjivani ili uopće biti predmet polemika. Odluke premijera ne bih u ovom trenutku komentirao, no kada birate svoje najbliže suradnike, imate pravo oko sebe stvoriti krug ljudi s kojima želite raditi i provoditi stvari koje nisu ni lake ni jednostavne. U te ljude morate imati povjerenja i premijeru potpuno dajem za pravo što neki događaji nisu narušili njegovo povjerenje prema tim ljudima.
Ipak, ponovo se spominje rekonstrukcija Vlade iz koje bi otišli ministri načeti aferama.
Ja u ovom trenutku nemam nikakvih sličnih informacija da bi se pripremala rekonstrukcija Vlade, ali činjenica je da svi mi koji smo u politici moramo biti svjesni da neuspjeh u izbornom procesu iza sebe može polučiti i određene konzekvence. To je potpuno prirodno. Ja također, kao predsjednik županijske organizacije HDZ-a, u svojoj županiji nisam zadovoljan izbornim rezultatom i bude li se od mene tražila bilo kakva konzekvenca, ja sam na nju spreman.
Ni vaši koalicijski partneri ne mogu se pohvaliti dobrim izbornim rezultatom. Može li HDZ i dalje računati na njihovu podršku?
Kada bih ja slušao stavove i razmišljanja svih naših političkih oponenata ili svih onih koji bi jednog dana mogli koalirati, ali bez SDP-a i HDZ-a, mogao bih zaključiti kako danas nitko ne može ni s kim. No, politika i politički aspekti uoči i nakon izbora uvijek su malo drukčiji, pa onda i oni koji se u jednom trenutku busaju u prsa i zagovaraju priču da nešto ne dolazi u obzir, na kraju mogu i promijeniti svoje mišljenje kada vide izborne rezultate. To da HDZ danas nema koalicijski potencijal, jednostavno nije istina. Ono što HDZ-u treba je pobjeda na izborima, kakva god ona bila. To smo na kraju krajeva, čak i u ovakvim okolnostima, ostvarili na ovim izborima za EU parlament. U trenutku kada si relativni pobjednik, koalicijski potencijal se stvara sam po sebi.
Neki trendovi su ipak prisutni, desnica raste, očito dijelom na štetu HDZ-a. Nastavi li se ovakav trend i odluče li se oni okrupniti, vi ćete se u jednom trenu naći pred izborom – desnica ili SDP.
Mislim da je prejudiciranje izvoditi ovakve zaključke iz izbornog procesa u kojem je sudjelovalo tek 30 posto biračkog tijela. Nemojmo zaboraviti da je izlaznost na parlamentarnim izborima negdje na razini od 55 do 60 posto. Da je u kojem slučaju na ove izbore izašao takav birački kontingent, siguran sam da bi izborni rezultati bili puno drugačiji, između ostaloga i u korist HDZ-a. Meni je nezamislivo da desnica, predvođena Hasanbegovićem, Brunom Esih i nekim drugim političarima, danas primjerice sjedne za stol sa SDP-om i s njima pregovara o koalicijskom potencijalu i nudi im udio glasova koji su osvojili. Ono što mi u Hrvatskoj još gledamo nekako iza zavjese je činjenica da se u zapadnim demokracijama, kada se biračko tijelo fragmentiralo te se pojavio velik broj različitih političkih opcija i kada su svoju dominantnu ulogu izgubile tradicionalne opcije, kakve su danas i HDZ i SDP, u tom trenutku se, primjerice u Njemačkoj, pristupilo razgovorima između dvije političke opcije koje su u prvi mah bile potpuno nespojive, ali su u jednom trenutku bile jedina sigurnost za funkcioniranje Vlade. Ne zazivam takvu situaciju u Hrvatskoj, ali kad bi se ona dogodila, političari koji bi tada predvodili te dvije opcije, morali bi početi razmišljati o takvoj mogućnosti.
Posvetimo se gospodarskim temama. Prvi kvartal donio je rekordni rast BDP-a. Jeste li očekivali takve brojke?
U svakom slučaju, očekivali smo ovu godinu kao prekretnicu u smislu gospodarskog rasta. Nakon što smo uspjeli konsolidirati javne financije, nakon što smo dvije godine zaredom producirali suficit proračuna, stvorili još potentniji okvir za ulagače, nekako je normalno da su se stvari pokrenule, te da investitori Hrvatsku sve više prepoznaju kao pozitivno investicijsko okruženje. Lijepo je također čuti da je ovaj rast od 3,9% BDP-a najveći u zadnjem desetljeću i trenutačno jedan od najvećih u EU. Ono što posebno veseli, činjenica je da ovaj rast nije temeljen samo na povećanju osobne potrošnje već na kumulativnoj stopi rasta investicija, industrijske proizvodnje, plaća i izvoza. Naravno, za velik dio toga zaslužni su sami poduzetnici, kojima ovim putem zahvaljujem na povjerenju i pozivam ih na još veću suradnju. Trend je pozitivan, stvari se kreću u željenom smjeru, investicijska klima se poboljšava i dobiva konture kakve smo priželjkivali. No, spustimo loptu na zemlju, ovo je tek prvi kvartal, a naša je želja na razini cijele 2019. godine dohvatiti rast od otprilike 4 posto. Smatram da je u Hrvatskoj to itekako moguće.
Vodili su se razgovori s potencijalnim kineskim investitorima u Uljanik. Jesu li vam se oni javili?
Mi smo s najvećom kineskom brodograđevnom kompanijom CSIC uspostavili vrlo snažan kontakt, usprkos svim onim nagađanjima da se kineski partneri neće pojaviti. Tri delegacije kineske kompanije do sada su bile u posjetu Hrvatskoj, pomno analizirale tehnološku opremljenost brodogradilišta i u Rijeci i u Puli, te iskazale interes i za suradnju s Brodarskim institutom. Malu bojazan pokazali su prema mogućem investiranju u pulsko brodogradilište zbog same lokacije, u kojem vide prijetnju od stvaranja turističkih sadržaja i moguće izmjene prostornih planova. Koliko sam informiran, još uvijek provode svoje analize, no siguran sam da će se njihov konačni stav znati uskoro. Kakva god odluka bila, mi ćemo je prihvatiti i zahvaliti jer spram opsega delegacije, političkog i stručnog aspekta, sve tri delegacije dale su si truda i potrošile mnogo vlastitih resursa kako bi stvarno uvidjele u kakvim se uvjetima trenutačno nalaze oba brodogradilišta.
Nakon Pelješkog mosta, Kinezi su zainteresirani i za riječku luku. Kako će na kineski prodor reagirati u EU i SAD?
Kada gledamo najveća europska gospodarstva, Francuzi, Nijemci, dijelom Austrijanci, Talijani i Poljaci već u velikoj mjeri rade na zajedničkim projektima s kineskim kapitalom. Oni su zadnji koji nam mogu spočitavati da radimo nešto krivo.
Ministarstvo ste preuzeli prije točno godinu dana. Jeste li zadovoljni učinjenim?
Ako bih morao dati neku ocjenu, onda mislim da bi 3,9, koliko je i poraslo gospodarstvo u posljednjem kvartalu, bila sasvim zadovoljavajuća ocjena. No, kao i svakom odličnom učeniku, ultimativni nam je cilj dostići prosjek od 5,0. Iako je brodogradnja bila gotovo u svakodnevnom fokusu, smatram da smo osim toga odradili jako puno posla. Nastavili smo s politikom administrativnog rasterećenja gospodarstva, pokrenuli smo hrvatsku inovativnu mrežu, a glavni je smisao da poduzetnici nama kažu što da radimo i u kojem smjeru da idemo dalje. Rezultat toga je 300-tinjak pripremljenih projekata čija je vrijednost veća od 5,5 milijardi kuna, a za iste uskoro krećemo s raspisivanjem novih natječaja za sredstva iz EU fondova. Veliki iskorak očekuje nas tijekom rujna, kada planiramo krenuti s aplikacijom START, koja bi našim poduzetnicima i potencijalnim ulagačima trebala omogućiti digitalno pokretanje poslovanja u svega 2 do 3 dana. S početkom iduće školske godine, povećavamo učeničke stipendije za strukovna zanimanja s postojećih 9000 na 18.000 kuna, a da roditeljima to ne utječe na poreznu olakšicu. Također, povećavaju se i naknade tvrtkama koje uzimaju djecu na naukovanje, a nagrađivat će se i njihovi mentori. To bi trebao biti zametak dualnog obrazovanja, kakvo vani već odavno postoji i funkcionira.
Ni u čemu više ne trebamo izmišljati toplu vodu, Hrvatska za to nema vremena. Dobre prakse postoje i samo ih moramo prilagoditi našem okviru.
kada će tajne službe početi hapsiti ministre ?