Otkako je u dom obitelji Novak iz Koprivnice stigao Deni, više ništa nije isto. Iako je s njima samo tri mjeseca, pas koji je stigao sa slavonske livade donio im je radost, ali i promijenio neke ustaljene navike. Cijela obitelj prilagodila se Denijevim potrebama i želji da on sam odabere kad će im prići i kad ga mogu maziti.
– Denija smo udomili igrom slučaja. Bio je na privremenom smještaju u Đakovu, a mi smo s našom kujicom Lirom stigli po još jednog psa. Htjeli smo da ima društvo, već smo i odabrali koga ćemo udomiti, bila je to kujica Aurora. No Lira se uplašila Aurore, a sve je bilo drukčije kad se pojavio Deni. Od prvog trena su se složili, često kažemo da je njega zapravo Lira udomila – govori nam gospođa Lidija. I dok se s Lirom vrlo brzo složio, njoj i suprugu Matiji nije htio ni prići. Nisu pomagale ni grickalice. Sjedili su i pričali, čekali, potrajalo je to. A onda je Deni iznenada prišao gospođi Lidiji i dopustio joj da ga pomazi. Upravo to bilo je presudno, kaže, nije uopće više razmišljala što će biti. Čak ni kad su ga morali unijeti u auto, jer sam nije htio. Unatoč tome vožnja je prošla bez problema. I sve je izgledalo dobro, a onda su tjedan dana od njegova dolaska psi ostali sami u kući.
– Mislim da me nije bilo malo dulje od pola sata, a kad sam se vratila, ugledala sam otvorena vrata kuće i dvorišta. Sigurno ih je on otvorio. Lira je sjedila na ulazu u dvorište, a Denija nije bilo. Svi smo ga tražili, a prije nego smo ga pronašli on se sam vratio. Doznali smo da je obišao kvartove u koje smo odlazili u šetnjama, a onda je ipak došao kući, svojoj kući – prisjeća se. Shvatio je, kaže, da pripada njima i da je to njegov dom. Prošlo je još dva tjedna kad su ga prvi put pustili u šetnji, bili su kod potoka gdje se okuplja pseće društvo. Na prvi poziv dotrčao je k njima, stigao je i prije Lire.
Iako se već dosta udomaćio, u kući je još uvijek oprezan kad dođe netko njemu nepoznat. Po njegovu ponašanju shvatili su da je imao loša iskustva s osobama muškog spola. Ali sve češće sam dolazi pozdraviti goste.
– Moj tata živi u prizemlju kuće, dugo mu nije htio ni prići, baš kao ni mom suprugu. Naše kćeri, devetogodišnja Mia i jedanaestogodišnja Lorena, brzo su shvatile da s Denijem ne mogu kao s Lirom. I stvarno su bile pažljive. Sada Deni k njima ide s veseljem. Ja sam mu ipak glavna, tako je sam odlučio, prati me u stopu. Spava kod nas u sobi, pa i uzeli smo ga zato da bude s nama. Sretna sam što smo ga spasili. I Liru smo udomili i ona je super, potpuno smirena. Ali ta ljubav koju Deni pokazuje, to se riječima ne može opisati – kaže nam Lidija Novak. I Lira se promijenila otkad je Deni kod njih, veselija je, a njih dvoje stalno se igraju. No dok bi Liru mogli odnijeti iz kuće zajedno s krevetom, Deni je ipak malo bolji čuvar pa javlja kad netko dolazi.
– Lira nikada nije ništa uništila u kući, a s Denijem smo imali i tih iskustava. Nekad smo se bavili uređivanjem dvorišta, a sad uživamo gledajući kako su oni sretni zajedno. Često odlazimo do potoka, Deni jedva čeka i sam uskoči u auto, pobijedio i taj strah. Drugi psi mu uopće ne smetaju, oprezan je samo s ljudima – ističe.
Nije ni čudno, jer Deni je mjesecima živio na livadi na kojoj ga je ostavio čovjek. Nije prilazio ni volonterima koji su mu htjeli pomoći, hranu bi pojeo tek kad su se maknuli. Nisu ga mogli uloviti pa je uspavan uz pomoć puške, a kratko vrijeme proveo je i u skloništu. Na privremenom smještaju volonteri su mu pokazali da nisu svi ljudi isti. U samo nekoliko mjeseci Deni se promijenio zahvaljujući svojim udomiteljima. Imali su strpljenja i pustili su ga da im sam pokaže kad je spreman za nježnosti. A njihovu ljubav imao je od prvog dana.
To je stvarno jako ljepa ponedeljak vijest. Budite svi zdravi i sretni jer to zasluzujete. Da ima takovih vise . Svijet bi bio bolji.