Suša je obrala hrvatske njive, voćnjake i povrtnjake na kojima se šteta, kao i lani, procjenjuje na više od milijardu kuna. No, bit će i gore, očekuju seljaci. Kiše ni ovog ni idućeg tjedna neće biti ni za lijek, i dok ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina izjavljuje kako “ne možemo samo gledati u nebo, nego sustavno odraditi sve što je potrebno”, seljaci su sve skeptičniji, a proizvodnja sve siromašnija.
Gdje je zapelo?
Od usvajanja Nacionalnog projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem 2005. kada je HDZ-ova vlada najavila da će se do kraja 2010. navodnjavati 35.000 hektara, što će stajati 2,36 milijardi kuna, od kojih 1,58 milijardi iz proračuna, a ostatak od strane lokalne vlasti i vlasnika zemljišta, do kraja 2011. stalo se na samo 18.000 hektara (od toga se 9000 navodnjavalo već 2003.) i 587 milijuna kuna investicija. Po navodnjavanim hektarima kojima se u nas prosjeku koristi tek jedan na šest korisnika – i čine manje od pola posto obrađenih površina u RH – pretekla nas je tako čak i Albanija. Stoga nije čudno što stručnjaci, ako navodnjavanje ne postane hitan nacionalni i strateški interes, predviđaju još veći uvoz, čak i onih poljoprivrednih proizvoda u kojima smo, kako se hvali resorno ministarstvo, samodostatni. A imamo, priznaju, čak 500.000 hektara pogodnih za navodnjavanje!
– Danas bismo trebali imati čak 50-60% navodnjavanih obradivih površina, no kako, kad svih ovih godina nemamo ni poljoprivredne strategije – kaže čelnik Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić, ističući kako bi takvu strategiju, da postoji, provodili svi političari koji bi došli na vlast, umjesto da se zabavljaju pisanjem novih zakona o poljoprivrednom zemljištu, od kojih neki nisu ni bili u provedbi, dok hrvatska poljoprivreda, koju osim suše ugrožavaju i umanjeni prinosi zbog kašnjenja poticaja, sve više propada.
– Trenutačna situacija u poljoprivredi već je doslovce jednaka ratnim godinama – upozorava Brlošić kojemu su nedavne izjave ministra Jakovine o 3,5 milijardi eura iz EU fondova od iduće godine, od kojih će se znatan dio usmjeriti na projekte za navodnjavanje, apsurdne.
Obećanje ludom radovanje
– Ministar daje izjave po sistemu: brigo moja, prijeđi na drugoga. EU sigurno neće razvijati našu poljoprivredu ako mi nećemo – napominje, dok čelnik ZUSSB-a Antun Laslo ističe kako ministar olako daje obećanja, a nijedno nije ispunio. Samo s navodnjavanjem možemo imati konkurentnu proizvodnju. No navodnjavanje je seljacima skupo jer koštaju i arteški bunari i gorivo za pumpe i agregate, a banke im nude nepovoljne kredite s visokim kamatama, dok su u Austriji – i to uz subvencije države – najviše 3%, kaže Laslo. Predsjednik uprave Agrofructusa Denis Matijević kaže kako do novca EU-a ne možemo ako nemamo definirane projekte, a mi ih sada nemamo – ni u makro ni u mikro varijanti – niti su riješeni problemi s privatnim i državnim poljoprivrednim zemljištem. Zadnji vlak, napominje, još nije otišao, no kako je jedne godine suša, a druge poplava, trebamo rješavati i odvodnju i navodnjavanje. Ne može se reći da se dosad u poljoprivredu nije ulagalo, ali se očito ulagalo u krive stvari. Koncesijama za navodnjavanje iz toka Drave danas smo mogli navodnjavati tisuće hektara, bez ijedne uložene državne kune, kaže Matijašević.
Toliko se toga predbacuje vladi, užasno puno se prigovara, a nitko ne govori konkretno što se treba uraditi. Pa ne može vlada koja je nastupila početkom godine ispraviti ono što se u poljoprivredi nije uradilo 2 desetljeća ili stvoriti kišu. Pogledajte malo na Googlemap. Pa nije ta Slavonija baš tako suha. Prošarana je sa dosta plavih crta koje označavaju vodu. Ali kad ta voda ne će sama na livadu!