Bol i praznina koja je ostala nakon gubitka voljenog psa Bela pobijedila je odluku koju je tada donijela, govori nam Elizabeta Oreč. Iako je rekla nikad više, jer to više ne bi mogla podnijeti, vrlo brzo za oko su joj na društvenim mrežama zapele dvije priče iz dva hrvatska skloništa o napuštenim psima koji su tražili novi dom.
– Suprugu sam odmah rekla da hoću Stara, imao je nešto posebno u očima. A meni su svi rekli da nisam normalna jer uz njega se vezala jako teška prošlost – prisjeća se Elizabeta. Pas je pronađen u okolici Velike Gorice, kažu da je više od mjesec dana lutao selima, dok se za njega nisu pobrinuli u velikogoričkom skloništu za pse. No nije sve bilo bez problema. Stigao je s velikom ranom na vratu, vjerojatno od lanca, a kako je završio na cesti i čiji je bio, nitko ne zna jer Star je još jedan od pasa koji nije bio čipiran. Što je sve proživio i doživio, nije znao reći, ali pokazao je da mu život sigurno nije bio lijep i da nije imao baš dobra iskustva s čovjekom. Zbog velikog straha prvih je dana u svojoj blizini prihvaćao samo one koji su mu pomogli, svi ostali nisu bili dobrodošli. Ipak, i strpljenje i trud svih uključenih u rad sa Starom, zaposlenika skloništa i volontera udruge Sigurna kućica, isplatili su se.
– Odmah sam rekao da je on preplašen, našao se okružen nepoznatim ljudima i mirisima i trebalo mu je dati vremena – govori nam i glazbenik Boytronic, jedan od volontera koji se često druži sa psima u velikogoričkom skloništu.
– Zbližili smo se i Star se vrlo brzo opustio, počeo je prihvaćati druge ljude, družiti se s drugim psima. Izuzetno je pametan, vidi se da je netko već radio s njim jer je naprosto upijao znanje. Imao je ispočetka brnjicu, ali brzo smo je skinuli, i to bez ikakvih problema – opisuje nam Boytronic i dodaje da je bio u skloništu kad je Star krenuo u svoj novi dom u Podstrani. Kaže, odmah se vidjelo da udomitelj zna sa psima.
Potvrđuje to i sama gospođa Elizabeta, kaže da je njezin suprug Ljubo u mirovini pa se više bavio i prvim psom, a njoj je život s Belom bio prvi suživot sa psom.
– Nije to bila baš laka odluka, no Star nas je oduševio. Nakon dva dana već se potpuno opustio, okupali smo ga bez ikakvih problema. Suprug ga je nazvao Srećko, jer je stalno mahao repom, nijednom nije zalajao. Išao je sa suprugom u šetnje, družio se s drugim psima, bojao se mora pa je samo gackao u plićaku. I sve je bilo savršeno dok ja nisam otišla na put – govori nam. Kad se vratila, činilo joj se kao da je u njezinoj kući drugi pas.
– Odmah na ulazu u dnevni boravak pozdravio me opasnim režanjem. Ja koja volim sve životinje i ne bojim ih se bila sam u paničnom strahu. Muža je i dalje obožavao, s drugim životinjama i ljudima jednako se ponašao, a čim bi mene ugledao, režao je – prisjeća se. Treneri koje su pitali što napraviti dali su im okrutne savjete.
– Nisam to mogla priuštiti psu koji je već prošao traume, a osim toga nasilje može proizvesti samo nasilje – govori nam i dodaje da su brzo odustali od savjeta o dominaciji, ionako nisu dali rezultata. Jer Star je i dalje režao, ali ju je po novome i izbjegavao, skretao je pogled od nje.
– Počeli smo polako, bez pritiska, uz hranu i igranje lopticama. Nakon dva mjeseca Star se počeo opuštati, prilazi mi i mazimo se. Sad vidim psa koji stječe povjerenje i osjeća ljubav i koji je predivan – ističe Elizabeta. Dodaje da se kod udomljavanja psa koji su prošli tešku traumu, a uz to su zahtjevni i zbog pasmine, treba suočiti sa svim što takva odluka može donijeti.
– Dobra i najbolja stvar je da Ljubo ima iskustva sa psima pa smo, nadam se, prevladali ovaj izazov. Iako nama odustajanje nikad nije bila opcija – zaključuje udomiteljica.
