- "Jesensko oranje, pola gnojenje!", govorili su stari ljudi. Ako sad dobro zaorem, trebat će staviti puno manje umjetnoga gnojiva. Humus koji se stvori od zaorane kukuruzovine je kao gnoj. A druge godine zbog toga će biti i lakše obrađivati zemlju, biti će rahlija – ispričao nam je Franjo Dolar iz Gornjega Hrašćana. Na polju između Hrašćana i Pušćina, točno kod poznatog skretanja kroz šumu prema Dravi, zaoravao je stabljike kukuruza.
- Pobrali smo ga prošli tjedan. Već bi ga i prije da je bilo bolje vrijeme. Ovaj jaki jugo i toplije vrijeme dobri su za one koji ga još nisu pobrali, da rasuši kukuruz. Inače, jako sam zadovoljan urodom ove godine – kaže Dolar.
Jesensko duboko oranje na svim površinama koje su nakon skidanja usjeva ostale slobodne izuzetno je važno. Stoga ovih dana „bruje“ međimurska i varaždinska polja. Seljaci koji to još nisu stigli, pohitali su s kombajnima po kukuruz, a oni koji su to već učinili, zaoravaju biljne ostatke.
- Često se postavlja pitanje zbog tehničkih problema zaoravanja kukuruznica što raditi s biljnim ostacima. Struka oduvijek zastupa zaoravanje žetvenih ostataka, a nikako njihovo spaljivanje. Iako biljni ostaci kukuruza često izazivaju probleme zbog velike mase prilikom sjetve naredne kulture, dubokim zaoravanjem na 20 do 30 centimetara, uz dodatak UREA-e, obogaćujemo tlo organskom masom – objašnjava Mara Bogović, savjetnica za ratarstvo u varaždinskom Hrvatskom Zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu.
Dodatkom dušika žetveni se ostaci brže razlažu i povećava se mikrobiološka aktivnost tla. Dio zaoranog pretvara se u humus i ima sličnu hranidbenu vrijednost za biljke kao gnoj iz staje. Humus osim toga popravlja vodozračni režim, drenažu i toplinska svojstva tla.
- Sve to opravdava važnost zaoravanja biljnih ostataka, naročito na tlima gdje nema mogućnosti unošenja organskih gnojiva – kaže Mara Bogović.
A naročito je to važno u vodozaštitnim područjima, kao što su varaždinski Vinokošćak, Trnovec Bartolovečki ili polje između Hrašćana, Pušćina i Nedelišća. Iz dubokih se zdenaca „napajaju“ i Međimurci i Varaždinci te stoga nije svejedno hoće li se u poljima pored zdenaca unositi dvostruko manje umjetnoga gnojiva ili ne. Nedelišćanci i Međimurske vode čak žele ukloniti intenzivnu poljoprivredu iz svoga vodozaštitnog područja i na tome mjestu imati park-šumu.
