Proteklih tjedana u više navrata mještani poplavljenih područja ukazivali su na čudna događanja oko Crvenog križa kao i na činjenicu da stradali građani ne dobivaju pomoć. Navodili su primjere kako su oni, koji su ostali bez ičega, dobivali stare prekrivače, tenisice i sl., a da su osobe angažirane u Crvenom križu sebi uzimale nove komade odjeće, obuće i druge donirane robe. O tome što se događa unutar skladišta, koja su nakon probijanja nasipa i poplava koje su uslijedile bila prepuna, progovorio je umirovljeni satnik Hrvatske vojske Stefan Novak.
– Ono što sam vidio u skladištu Crvenog križa u Županji je sramota. Još uvijek ne mogu vjerovati kako se ponašao dio ljudi tamo koji su trebali pomagati unesrećenim ljudima. Bio sam na tim područjima kao volonter i vidio sam svu njihovu surovost prema tim ljudima, ali i kako u prtljažnike svojih vozila trpaju doniranu robu umjesto da je daju onima kojima je ona neophodna – kaže Novak koji je do rada živio u Njemačkoj, a u Hrvatsku je došao 1991. godine kada se uključio u obranu Hrvatske.
Vraćajući se nekoliko tjedana unazad, dodaje da je bio angažiran kao volonter u skladištu Crvenog križa u Županji gdje je radio jedan dan. Trebao je na isto mjesto ići i drugi dan, ali poslije svega viđenoga nije mogao.
– Skladište je bilo prepuno robe koja je često bila i razbacana. Bio sam tamo kada je jedan stariji bračni par došao i zatražio hranu jer su gladni. Umjesto hrane, dali su im grickalice. Sjećam se i primjera kada je jedna obitelj s malim djetetom došla i tražila dječje pelene. Nisu im dali iako je u skladištu bilo more pelena – kaže Novak.
Ukazuje i na primjer kada je u skladište došao jedan dječak od 6-7 godina s tužnim, gotovo plačljivim, pogledom. – Dao sam mu jednu čokoladu poslije čega me izvjesna gospođa Nada napala kako ja to smijem raditi, da to nije moje i sl. Međutim, po završetku radnoga dana, kada smo krenuli kući, osobe koje su radile u Crvenom križu su počeli u svoja vozila trpati stvari. Vidio sam to ja, ali i još neki ljudi koji su u to vrijeme bili tamo. Poslije svega viđenoga mogu samo reći da nikada više ništa ne bih donirao u Crveni križ. To se odnosi i na novac i na bilo kakvu drugu pomoć. Radije bih je odnio direktno onima kojima je ona potrebna – zaključio je Novak.
Odgovarajući na prozivke, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Županja Marija Dugalić kaže da odbacuje optužbe te da su zaposlenici i volonteri Crvenog križa odradili ogroman posao. Podsjeća da su svakodnevno zaprimali kamione pomoći, pomagali tisućama ljudi, osiguravali namirnice za pet kuhinja koje su dnevno pripremale i po 2900 obroka.
– U naše aktivnosti je bilo uključeno mnogo ljudi. Uz zaposlenike, bilo je tu i volontera koji su dolazili na jedan dan, onih iz Volonterskog kampa kao i osobe koje su ovdje kroz društveno koristan rad odsluživali svoju kaznu. Nije bilo moguće da uz svakoga od ljudi koji se uključio da pomogne stoji stražar. Ako je netko nešto i uzeo, to ide njemu na dušu – kaže Dugalić. Dodaje i da su i oni imali nekoliko slučajeva kada su primijetili da su neke osobe nešto pokušale uzete te da su ih upozoravali na to. Poslije ogromnog odrađenog posla nije joj jasno zašto sada dolaze sve te optužbe i tko stoji iza toga. Navodi da je županjski Crveni križ bio jedan od najjačih i do poplava u Hrvatskoj kao i da su i sada skladišta složena, ispisane namirnice gdje se koje nalaze i sl.
– Treba znati da je u središnje skladište dnevno dolazilo više kamiona i da su u te poslove bili angažirane brojne osobe. Trebalo je to sve istovariti i složiti. Izuzetno mi je žao što se poslije tolikog posla blati rad Crvenog križa i što bi ljudi, zbog takvih priča, mogli izgubiti povjerenje u nas i naš rad – zaključila je Dugalić.
>> Sukob Ostojića i Markta u studiju: Kako će se dijeliti novac poplavljenim područjima?
Tužna i sramotna priča - jedni svim srcem pomažu, dok drugi koriste priliku i besramno kradu za sebe a potrebnima ne žele ni malo pomoći. Ali budimo realni - ovakvo ponašanje nekih "djelatnika" Crvenog Križa je samo blijeda slika ponašanja nekih drugih "povlaštenih" u društvu. Takvih povlaštenih je bilo i za vrijeme Juge, i za vrijeme Domovinskog rata, i nakon rata u procesu "privatizacije", pa sve redom dalje preko velikih organizacija kao INA, Hrvatske Šume, banke i osiguravajuća društva, do zadnjih pljački državnog proračuna kroz predstečajnu nagodbu i opraštanje poreznog duga po kriteriju podobnosti. A mi? Mi i dalje strpljivo trpimo, marljivo radimo, nadamo se da će barem djeci biti bolje kad nama očito neće, te na izborima redovito glasamo za lice i naličje istog lopovluka.