Postane li naposljetku Brodosplit doista vlasnik Uljanika, a s njim i 3. maja, kakvi su izgledi da gradnja velikih brodova na hrvatskom sjevernom Jadranu opstane? Kakav bi Brodosplit mogao biti vlasnik, uspješan ili neuspješan? Ako o tome ne sudimo po obećanjima koja njegov vlasnik Tomislav Debeljak iznosi u javnosti, jedini kriterij za procjenu su brodograđevni rezultati samoga Brodosplita u zadnjih pet godina otkako je privatiziran. A oni su, najblaže rečeno, porazni.
Da bi ga pripremila za privatizaciju i da bi u njemu sačuvala veliku brodogradnju, hrvatska je država od 1992. do 2017. godine u Brodosplit uložila 12,17 milijardi kuna. Gotovo tri milijarde kuna država je platila za pomorsko dobro koje mu je oduzela, a milijardu i pol kao vlastito učešće u restrukturiranju nakon privatizacije. U pet godina u kojima mu je država izravno transferirala tih milijardu i 500 milijuna kuna, Debeljakov je Brodosplit sagradio brodove ukupno vrijedne oko 900 milijuna kuna (148 milijuna dolara).
Zbog državne potpore za restrukturiranje Europska komisija “kaznila” je Brodosplit smanjivanjem kapaciteta, ponajprije rušenjem jednoga od tri navoza. Isto tako, ograničila mu je godišnju količinu proizvodnje brodova izraženu u kompenziranim bruto tonama (cGT), pokazatelju količine ugrađenog materijala, ali i stupnja složenosti broda, odnosno količine rada koju valja uložiti u gradnju broda. Tako je Brodosplit (ove podatke hrvatska javnost saznaje prvi put) od 2013. do 2017. godine smio graditi po 122.833 cGT godišnje, a od 2018. do 2022. godine po 125.474 cGT, pri čemu brodogradilište specijalnih brodova (BSO) u njegovu sastavu nije imalo nikakvih ograničenja.
Ukupno je, dakle, u pet godina restrukturiranja i u 2018. Brodosplit prema ugovoru s EU smio sagraditi brodovlja od 739.693 cGT. Zaista je glavno Brodosplitovo brodogradilište sagradilo tek 49.229 cGT ili mizernih 6,66 posto onoga što je smjelo i što je ugovorilo, a skupa s (neograničenim) BSO-om samo 65.578 cGT ili 8,87 posto dodijeljene mu količine brodovlja. I to od reduciranog kapaciteta!
Tako slab rezultat u brodogradnji Debeljakov je Brodosplit postigao zato jer je većinom (13 od ukupno 17 isporučenih) gradio gole, neopremljene trupove ili “rohbau” brodove koji imaju malo cGT, te brane za Vrata Venecije s nula cGT. Tako je postigao nešto bolje rezultate u količini obrađenog čelika, zapošljavanju i prihodu, ali to nije ni sjena nekadašnje splitske brodogradnje i tek je djelić onoga za što je Brodosplit u trenutku privatizacije bio opremljen i osposobljen, i što su hrvatski porezni obveznici platili sa 12,17 milijardi kuna.
I dok je Brodosplit u pet godina proizveo 65 tisuća cGT i isporučio četiri kompletna broda, pulsko i riječko brodogradilište isporučili su 20 kompletnih velikih plovnih jedinica i proizveli 358 tisuća cGT, što znači da su po količini i složenosti sagrađenog brodovlja bili pet i pol puta jači od Brodosplita. Prema tome, ako će nešto moći naučiti od Brodosplita, to sigurno nije kako se grade kompleksni veliki brodovi.
Video: Štrajk radnika Uljanika
Pitanje cjenjenom komentatoru; kako je onda Brodosplit u plusu a Uljanik i 3. maj u minusu ?! Znači Debeljak nema pojma al posluje pozitivno dok u Rijeci i Puli “znaju” al posluju i debelom minusu!?