'Ribolovstvo i naši riblji resursi su imaju velike poteškoće, klimatske promjene su veliki problem, Jadran koji smo znali nestaje. Odavno sam upozoravao da će stanje plave ribe u Jadranu, srdele i inćuna, doći na niske grane. Kada se to desilo EU je tražila drastično smanjenje ulova, pa čak i zaustavljanje. Tada su počele mjere koje više ne funkcioniraju' upozorio je nedavno Alen Soldo, profesor na Odjelu za studije mora Sveučilišta u Splitu. Tim je povodom gostovao i u emisiji Večernjeg TV kod Petre Balije.
Evo za početak vaša ocjena stanja u Jadranu s obzirom na klimatske promjene?
Ocjena bi bila dvojaka s jedne strane loše, jer sve lošije stvari se dešavaju u Jadranu, ali relativno gledano, ako usporedimo s ostalim područjima Mediterana koji su ponajviše pogođeni klimatskim promjenama, recimo da je još na neki način u Jadranu stanje zadovoljavajuće, ali i zadovoljavajuće isključivo zašto je unutar Mediterana. Jadran je također zatvoreno more, pa tako i Mediteran. Opet je Jadran specifičan unutar Mediterana jer je njegovo najsjevernije područje, što znači da upravo te klimatske promjene na neki način najsporije dolaze do Jadrana, jer se Jadran najsporije zagrijava u odnosu na ostale dijelove Mediterana. Posebice je problem vrlo izražen na istočnom Mediteranu koji je pod utjecajem klimatskih promjena, ne samo s kopna, nego i s mora. Jer tamo je dotok velik i nove vode i Crvenog mora te Indijskog oceana gdje su puno veće temperature. Taj morski ekosustav se mijenja puno brže nego ostali dijelovi Mediterana.
Spominju se u zadnje vrijeme često invazivne vrste riba. Znamo li koliko ih ima trenutno u Jadranu?
Pa u Jadran je, nažalost, već stiglo mnoštvo invazivnih vrsta jer smo na razini Mediterana, pa se smatra da već nekoliko desetljeća svaki tjedan dolazi nova invazivna vrsta. Samo što se tiče riba. Ako gledamo samo ribe, ne i ostale organizme u zadnjih nekoliko desetljeća u Jadran je ušlo više od četrdesetak novih vrsta.
Znači one su ušle u Jadran, ali je li on postao njihovo stalno obitavalište?
Pa, sad je to jedan veliki problem. Ako idete nešto predviđat ili nagađati zapravo niste sigurni. Čisti su primjer dvije vrste kirnje. Nove vrsta na Jadranu koje su ušle 2000. godine, jednu od njih nismo uopće više vidjeli, a drugu, koje je zapravo njezin bliski rod, bjelicu ona je već ustanovila svoju populaciju i tako je postala na neki način gospodarska vrsta. Prema tome, teško je vidjeti što se dešava. Recimo, u ovom slučaju aktivne bjelice zapravo su dobrodošle, a s druge strane imate onu poznatu ribu lava, koja je dosada na mnogim dokazala vrlo loš utjecaj na ekosustav koji nije samo ograničen na nivou biološkog utjecaja, već i ekonomski, s obzirom da zamjenjuje neke gospodarske vrste ribe u nekim područjima. Tako da nastaju štete i kod ribolova. Ona se prošle godine pojavila prvi put kod nas. Ove godine već imamo dva do tri nova nalaza, što znači da se počinje širiti. Već smo prošle godine tražili da ih se dozvoli izlovljavati na bilo koji način, bez ikakvih dozvola samo u cilju istrebljenja ili ako ništa drugo u zaustavljanja brzog rasta tih populacija koje će se očito i u ovom našem području vrlo brzo razvijati.
Što je sa invazivnim vrstama koje nisu ribe. Koliko njih ima i kako se umnožavaju?
Pa na žalost njih je još teže otkriti nego ribe. Mi zapravo pravi broj invazivnih vrsta koje su ušle u Jadran zapravo ni ne znamo. Kad govorimo o svim vrstama organizama uopće.
Odakle su sve te invazivne vrste došle?
U Mediteranu se smatra da postoje dva ulaza. Jedan je u Atlantiku kroz Gibraltarski tjesnac, ali puno problematičnije i puno veći broj vrsta ulazi kroz Sueski kanal. Upravo to su vrste kojima zapravo odgovara viša temperatura i drugačiji salinitet nego što je to u Mediteranu. Najproblematičnije je što za veliki broj njih zapravo ne postoje prirodni grabežljivci i predatori, što znači da kad oni uđu, u pravilu, prvo mogu istisnuti neke autohtone vrste koje su možda čak i komercijalno značajne, a s druge strane šire se na jedan prebrz i neprirodan način u odnosu na njihovu normalnu postojbinu. Zašto? Jer, ako nemaju prirodne neprijatelje. To znači da se njihova populacija može apsolutno brzo povećati i samim time je zapravo u velikom problemu autohtoni morski ekosustav Mediterana, pa tako i Jadrana.
VEZANI ČLANCI
Ima li neka posebna vrsta autohtona u Jadrana koja je u riziku od nestajanja?
Sve su vrste u riziku, jer kao što sam rekao, mi zapravo teško možemo predvidjeti što će se desiti kad dođe neka invazivna vrsta u neki autohtoni ekosustav. Prema tome, ako dođe, recimo riba lav ustanovilo se da ona prvo pojede na nekim grebenima i slično sve one autohtone vrste i male vrste koje su inače bile tu. Samim time će djelovati i na one prethodne autohtone grabežljivce koji se hrane manjim ribama. To je jedna agresivna vrsta, koja je također čak i otrovna u smislu incidenata zapravo u interakciji s ljudima, kako ribarima, tako plivačima i roniocima. Prema tome, sve su to nekakve varijable koje je vrlo teško izračunati jer ovise o mnoštvu faktora.
Spomenuli ste incidente s ljudima? Mogu li nove vrste u Jadranu biti prijetnja ljudima?
Pa prijetnja su već i na nekim područjima Mediterana, posebice što mi, recimo, dosad nismo imali nekih otrovnih riba. Naše otrovne ribe su zapravo bile neke vrste škarpina i neke vrste pauka. One imaju otrov u svojim bodljama, ako biste se ozlijedili na njih nastao bi problem, ponekad manji, a ponekad i neki veći. Recimo, jedan od kojih je bio da se ubodete na njih i onda bi dva sata osjećali bolove i slično. Ali ušle su nove vrste koje zapravo imaju otrov u svojim kožnim organima u vanjskom dijelu, a također je poseban problem što su vrlo otrovne jer imaju tako toksina i unutar organa, pa prilikom nepažnje s njima i rukovanja ili nekog konzumiranja ako ljudi nisu upućeni može doći do ozbiljnih posljedica. Ti su toksini zapravo puno jači od ovih naših standardnih, pa kod nekih tzv. otrovnih riba može doći i do smrti.
Posebno se to odnosi na, recimo, nekoliko vrsta riba napuhača. One uzrokuju dosta smrti radi nestručnog rukovanja. Primjerice, u zemljama gdje sam ih ja jeo one su na neki način delikatesa. Iako moram priznati, probao sam nekoliko njih, pa ni nije bila neka delikatesa, ali valjda je to isto kao i s ostalim zabranama, valjda je ljudima zanimljivo. No znači važno je da postoje kuhari koji imaju certifikate da ih znaju spremiti jer inače može doći do izuzetno jakih trovanja koji mogu dovesti do smrti. Uvoz tih novih vrsta u Jadran na neki način dovodi i do mogućih novih posljedica koje će biti puno ozbiljnije i značajnije nego što su bile dosad u interakciji ljudi i morskih organizama.
Ostatak emisije pogledajte OVDJE
VIDEO:
Treba ih izlovljavati i prodavati Japancima ,oni su specijalisti za takve ribe posebno napuhače.