Pohvalno je što Večernji list u nizu priloga gotovo svakodnevno izvješćuje o reformi naobrazbe. Značajna je tema za cijelo društvo pa je stoga opravdano zanimanje čitatelja za institucionalno oblikovanje i odgoj kroz koje prolaze djeca svih građana. Međutim, nisu uvijek objektivni ni pouzdani izvori iz kojih se preuzimaju podaci. U tom svjetlu želim ukazati na dvojben sud i nepravednu ocjenu o radu mojih prethodnika i mene u području strukovnoga obrazovanja.
Cijenjena autorica članka gospođa Lana Kovačević u svojemu „dosjeu kurikularne reforme“ pod naslovom: „Za strukovne škole 85 milijuna eura, a mi nismo povukli ni cent“, objavljenom u Večernjem listu 20. rujna 2017., polazi od prijeporne hipoteze da „Hrvatska u tri godine nije pripremila teren” za modernizaciju strukovnoga obrazovanja. Na nju je nadogradila sljedeći iskaz: „Trojica ministara – Vedran Mornar, Predrag Šustar i Pavo Barišić – nisu inicirala promjenu Zakona o strukovnom obrazovanju iako su ih tražili da to učine i gospodarstvenici i obrtnici.“
Paušalna osuda tri bivša ministra snažno odjekuje i prirodno je našla put prema naslovu članka. Zacijelo čitateljima treba pojačati dojam o grešnom propustu tri dužnosnika. Neupućeni čitatelj može tako steći dojam da istinske blagodati za hrvatsko školstvo započinju od lipnja ove godine te da su u sto proteklih dana plodovi počeli najednom znatno obilnije dozrijevati iz obrazovne pustinje koju su za sobom ostavili ministarski predšasnici.
Autorica navodi kako se „cijeli proces nakon tri izgubljene godine pomaknuo s mjesta u ožujku kada je osnovano Povjerenstvo za izradu Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju“. Postavlja se onda logično pitanje, tko je mogao pokrenuti u ožujku pripreme za izmjene spornoga Zakona. Zašto u članku ne piše tko je imenovao dotično Povjerenstvo koje je u istom sastavu u međuvremenu izradilo i uputilo u javnu raspravu izmjene Zakona o strukovnom obrazovanju?
S obzirom na to da sam na dužnosti ministra bio do lipnja, moglo bi se ipak zaključiti da zasluga za iniciranje toga Zakona pripada mojemu mandatu. Dakle, na klimavim je nogama iskaz da se tri godine nije pripremao teren i da nijedan od tri bivša ministra nije inicirao promjene Zakona.
Upravo je strukovno obrazovanje bilo u središtu cjelovite reforme školstva koju sam nastojao provesti. Institucionalno uređenje i unaprjeđenje sustava obrazovanja kojemu sam težio radije sam nazivao cjelovitom reformom školstva nego cjelovitom kurikul(ar)nom reformom. Tendencioznim naslovljavanjem reforme „kurikul(ar)na“ zapada se u klasičnu logičku pogrešku zamjene dijela za cjelinu. Jer kurikuli su samo segment u željenom poboljšanju i preoblikovanju školskoga sustava. Prema načelu kontinuiteta javnih politika nastavio sam ono što su činili moji prethodnici na tom planu.
Imao sam prigodu i povlasticu 23. prosinca 2016. donijeti Akcijski plan za provedbu Programa razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 2016. - 2020. Time su ispunjeni nužni preduvjeti za korištenje sredstava iz fondova Europske unije u području strukovnoga obrazovanja. Napokon je otklonjena suspenzija koja je kao Damoklov mač visjela neko vrijeme nad europskom potporom. Sukladno Programu i Akcijskom planu nastavljena je modernizacija strukovnoga obrazovanja usmjerena na potrebe tržišta rada.
Zajedno sa suradnicima u Ministarstvu i Vladi ulagao sam znatan napor upravo u pripremi ne samo toga Zakona i programskih dokumenata nego i u poduzimanju znatnih poboljšanja u području strukovnoga obrazovanja. Zalagao sam se za racionalizaciju mreže strukovnih škola kao i za povećanje fleksibilnosti kurikula prilagođenih tržištu rada. Sustavno sam odlazio u radne posjete strukovnim školama, savjetovao se s ravnateljima, uvodio i promicao strukovne programe od Gline i Siska do Zadra, Splita, Opatije i drugih mjesta diljem Republike Hrvatske.
U suradnji s budućim supredsjedateljima u Europskom vijeću za obrazovanje, mlade, kulturu i sport, ministrici i ministru obrazovanja iz Finske i Rumunjske, najavio sam upravo unaprjeđenje strukovnoga obrazovanja kao strateški prioritet obrazovne politike za vrijeme predsjedanja Republike Hrvatske Europskom unijom 2020. To je samo nekoliko kockica iz mozaika poduzetih reformskih radnji na racionalizaciji i modernizaciji strukovnoga obrazovanja. Naš obrazovni sustav nije spaljena zemlja koju treba do kraja razoriti i zaorati. Ima u njemu puno vrijednih i plemenitih tečevina koje baštinimo od naših prethodnika i mnogih naraštaja prije nas.
E moj Pavo...pa jasno ti je da je Hrvatska u stanju kulturoloske sorosoidne okupacije. Uz "kulturu" i obrazovanje mediji su glavna poluga nametanja nenormalnih pojava i "modernizma" sto su druga imena za nametanje sorosoidnog pogleda na svijet. Ti i "reforma" ste samo mali kamencici u tom mozaiku...Pa jasno nam je da od ove Divjak rade nekog "novog smeska Jokica"...Pitanje je sto vi s drustvom radite da se zaustavi Plenkovica i pomagacice u toj raboti.