Nakon potresa na Banovini mnogi su otkrili kakav je život u onoj drugoj Hrvatskoj, koja nije jednaka Zagrebu i gradovima na obali. Izgleda da su tek sada vidjeli starce koji žive uz svoje kravice i kokoške, koji i sad, bez krova nad glavom, s ponosom, koji nisu dali da im siromaštvo oduzme, ističu da ne žele ići sa svoga ognjišta. Nema razlike između sela na Banovini i sela u Zagori, Lici i Slavoniji. I dok u razvijenim državama EU mnoga ruralna područja bilježe rast doseljenika koji rade u poljoprivredi, šumarstvu, građevini, ali i pripadnika srednje klase koji rade u obližnjim gradovima, u nas je to raritet. Jedan od ključnih izazova EU je očuvanje i razvoj ruralnih krajeva, a kod nas izumiru.
Šikare ima, infrastrukture ne
– S potresom je u fokus došao dio Hrvatske u kojem vidite samo sivilo i jad iseljenih krajeva kao posljedicu nastavka centralizacije iz 20. i 21. stoljeća, razvoja gradova, a zapuštanja sela i razvoja i života izvan centralnih dijelova Hrvatske. Nema razlike između sela na Banovini i sela u Lici, Zagori, Slavoniji. U njima vidite napuštene prostore u koje se ne ulaže, šikaru, zapuštenu infrastrukturu i starce. Nije pametno imati 56 tisuća četvornih kilometara zemlje, a koristiti za život i razvoj nekoliko tisuća kilometara. Na zapuštene dijelove zemlje demografi dugo upozoravaju. Ne možemo zadržati sva sela, ali Petrinja je blizu Zagreba i u nekim državama na toj udaljenosti su prigradska naselja. Ljudima treba obnoviti kuće, ali obnova ništa neće donijeti bez obnove života i gospodarstva – kaže demograf Marin Strmota.
VIDEO Video potresa u Sisku: Čuje se rušenje pročelja bolnice, ljudi u autima nisu znali što se događa
Makroekonomist Željko Lovrinčević pesimističan je spram razvoja ruralnih krajeva jer imamo eskalaciju negativnih demografskih trendova, a nemamo industrije.
– Mi se ne možemo složiti ni s činjenicom da nas je i Rumunjska prestigla, jer smo percipirali Hrvatsku jednako Zagreb i nekoliko popularnih turističkih gradova. I sada nas je stvarna, većinska Hrvatska zaskočila ovim potresom. U budućnosti će se cijela Hrvatska svesti na četiri konglomeracije, Zagreb i zagrebački prsten, Slavoniju s Osijekom, Dalmaciju oko Splita i Rijeku s okolicom. Samo je pitanje hoće li se te konglomeracije dogoditi stihijski ili planirano. Hrvatska će se i dalje prazniti, malo ljudi ostaje u ruralnim područjima, stanovništvo će se skupljati u urbane klastere, i dalje će se događati proces urbanizacije prema nekoliko centara koji mogu osigurati tehnologije, zdravstvenu i socijalnu zaštitu stanovništva i prometnu povezanost. Svi napori za revitalizaciju ruralnih područja samo će usporiti izumiranje i proces urbanizacije u četiri konglomeracije u kojima treba organizirati život, razvitak i budućnost Hrvatske. Iako je Gunja obnovljena, u njoj je danas 20% stanovnika manje. Ruralni prostor neće se moći revitalizirati uz ovu lošu demografsku sliku, a ulaganje u te prostore jako je skupo i neće promijeniti demografske procese, samo izolirano stanovništvo u tom prostoru neće imati elementarne usluge. Druga nam je opcija naseljavanje ljudi u ispražnjena područja, koja su se i prije popunjavala doseljavanjem, samo što će to sada biti neki drugi i drukčiji ljudi. Što dulje bježimo od te opcije, imat ćemo manje radnika i manju snagu da doseljenike asimiliramo i zadržimo svoj identitet – drži Lovrinčević.
No zašto ne možemo kao i druge zemlje EU ujednačiti regionalni razvoj?
– Razvijene zemlje u ruralnim prostorima imaju infrastrukturu koju mi nemamo, dobru prometnu povezanost i veliku produktivnost. Države s uravnoteženijim razvojem imaju veću robnu proizvodnju na području cijele zemlje, a naše gospodarstvo temelji se na uslužnim djelatnostima. Slovenija ima industrijske pogone po cijeloj zemlji. Porez na nekretnine uravnotežio bi razvoj zemlje, omogućio da se iz njega financira infrastruktura za ruralna područja, a mi ga ne uvodimo – kaže Lovrinčević.
Akademik Anđelko Akrap ne dijeli njegovo mišljenje jer će se s centralizacijom demografski problemi samo produbiti.
Političare u autobuse
– Sada su više nego očiti učinci tog modela centralizacije koji je upropastio Hrvatsku i demografski i ekonomski. Ako možemo svesti zemlju na četiri velika grada i njihovu okolicu, prema toj logici možemo i sve stanovništvo preseliti na Krk, jer to najmanje košta. Ne možemo sve svesti na gole ekonomske interese, jer postoje i geostrateški i nacionalni interesi. O ovome što se danas zbiva govorili smo kolege i ja početkom 90-ih, o zapuštenim prostorima, o razvoju Hrvatske u prostoru i da nam je nužan razvoj sustava srednjih gradova koji će zadržati stanovništvo u širem okruženju i biti žarište razvoja. Ne možemo prisilno iskorjenjivati ljude sa svojih prostora, jer tamo gdje se zbiva bilo kakav razvoj, gdje su radna mjesta, ljudi ostaju. Da funkcionira centralizacija razvoja s velikim urbanim centrima, ne bi Rijeka industrijski propala, razvila bi Gorski kotar, a nije, Zagreb bi uklopio u svoj razvoj Karlovac, Križevce, Bjelovar i Petrinju i Sisak, a nije. Koje ćemo to doseljenike doseliti u prazne prostore, u Slavoniju, ako ne možemo zadržati svoje stanovništvo? Hoćemo li ih dovesti pod šatore i na socijalnu pomoć, jer, da bismo ih doveli, treba investirati u taj prostor. Zašto ne investiramo sada da zadržimo ljude koji već jesu na tom prostoru? Slovenci i Austrijanci uz posebne subvencije zadržavaju stanovništvo na rijetko naseljenim prostorima – kaže Akrap.
GALERIJA Potres napravio veliku štetu u Petrinji, Sisku i okolnim mjestima
S razlogom je govorio da je sve političare trebalo autobusom provozati po cijeloj zemlji pa ne bi sad otkrili siromašnu Banovinu, jer takve slike imamo svuda po selima. Hrvatska, drži, mora imati dugoročnu strategiju razvoja na cijelom svom prostoru.
Očito autor nikada nije bio u unutrašnjosti USA.Besplatno zdravstvo?Obnova na račun države?