Izvansudske aktivnosti sudaca, od sudjelovanje u arbitražama, primjerice u Hrvatskom nogometnom savezu, pa do različitih predavanja, bilo je tema okruglog stola organiziranog na Vrhovnom sudu, na kojemu se govorilo i o rodbinskim vezama na sudovima, ali i tužbama sudaca protiv novinara.
Nastavlja se to na dopis Radovana Dobronića, čelnika Vrhovnog suda, koji je, podsjetimo, u veljači pozvao suce županijskih i visokih sudova da mu dostave određene podatke. Sudac Dobronić i danas je ponovio kako nije svrha zadiranje u privatnost sudaca, ali se treba znati da sudački poziv ima određena ograničenja, a sve kako bi se sačuvala nepristranost sudaca i povjerenje javnosti u tu profesiju.
- Pitanje je bilo imaju li suci na sudovima zaposlen bliži ili daljni rod i kod toga je vidljivo da nemamo nikakve odredbe o tome, a kad se gleda podatke koje sam prikupio, 80 posto sudaca nema nikakvih problema, no u 20 posto slučajeva netko ipak ima nekog zaposlenog u sudstvu ili širem pravosuđu. Ne znači da je to nužno grijeh, ali kad bismo gledali taj postotak, on nije tako mali. Sudstvo je javna služba, mora biti otvorena svima, i kada se prođe određeni broj, to već počinje narušavati povjerenje. I čudi me da tu nema nikakvog pravilnika - rekao je Dobronić. Predložio je da se uvede načelo da se može sučev rod zaposliti na sudu, ali samo ako je znatno bolji od prvog sljedećeg kandidata, "jer sve drugo stvorit će sumnju da se zlorabi javna služba".
Naveo je, nadalje, kako su novinari u Hrvatskoj najviše tuženi, u usporedbi sa zemljama EU.
- Sučev ugled i dobar glas je za njega vrlo važno pitanje i to nije ista stvar kao kod političara. Suci su kao javne osobe podložni kritici. Dodatno se postavlja pitanje, ako već neki novinski članak daje povoda sucu da podigne tužbu, je li to samo njegova osobna stvar, koja se ne tiče samog suda? Taj njegov problem je nastao dok je radio u svojstvu suca i mislim da je sasvim jasno da onda to nije isključivo njegov osobni problem. I preporučljivo je da se prije podnošenja tužbe porazgovara s predsjednikom suda, posebice koji iznos odštete tražiti. Kada se pogledaju iznosi odštete, ispada da se suci žele ne baš obogatiti, ali unovčiti situaciju, nego i zastrašiti novinare da ne pišu, što nije dobo. Tim više što se tužba podnosi drugom sudu, što stvara problem i suca dovodi u neugodnu situaciju, stvara se dojam da, ako donese osuđujuću presudu, radi to iz kolegijalnosti i da je sam novinar bespomoćan. Za sam sustav je bolje da takvih tužbi bude što manje – poručio je predsjednik Vrhovnog suda Dobronić.
Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko naveo je, pak, kako je, po anketi koju provodi HND, trenutno aktivna najmanje 951 tužba protiv medija, a odštetni zahtjev doseže više od 80 milijuna kuna, "što pokazuje koliki je to veliki problem". Od toga, protiv jedne medijske kuće u tijeku je 26 tužbi, "teških" 1,7 milijuna kuna, a koje je podiglo 18 sudaca.
Baba ne pravi se pametna