Kandidatkinja za sutkinju Vrhovnog suda i dosadašnja sutkinja Županijskog suda u Splitu Senija Ledić demantirala je članak objavljen u Večernjem listu pod naslovom ''Kako sutkinja koja ne sudi u skladu s odlukama Vrhovnog suda može biti kandidatkinja za Vrhovni sud?''.
Njen demantij prenosimo u cijelosti:
U tiskanom izdanju Večernjeg lista i na portalu Vecernji.hr od 24. kolovoza 2023. objavljen je članak pod naslovom „Kako sutkinja koja ne sudi u skladu s odlukama Vrhovnog suda može biti kandidatkinja za Vrhovni sud“ u kojem je prenesen sadržaj otvorenog pisma kojeg je Udruga Franak uputila Državnom sudbenom vijeću neposredno pred provođenje razgovora s kandidatima za suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U tom je pismu istaknuto da kao kandidatkinja za sutkinju VS RH, u odlukama o zahtjevima povodom konvertiranih kredita u slučaju „franak“, nisam pratila niti poznavala praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske utemeljenu na praksi Suda EU te da u tim postupcima odlučujem arbitrarno, površno, nepripremljeno i neovisno o praksi Vrhovnog suda. Pritom Udruga “čvrste argumente“ za takve tvrdnje i sudove, nalazi u sadržaju presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1844/2017 od 5. rujna 2019. i Gž-2427/2018-5 od 10. lipnja 2020. koje sam kao sutkinja izvjestiteljica tog Suda osobno izradila.
Sadržaj otvorenog pisma Udruge Franak kojeg ste objavili, međutim, sadrži netočne činjenične tvrdnje i negativne vrijednosne sudove utemeljene na netočnim činjeničnim tvrdnjama o meni i mom sudačkom radu zbog čega Vam, kao glavnom uredniku predmetnih medija, podnosim zahtjev za ispravak u smislu odredbe članka 40. stavka 1. Zakona medijima („Narodne novine“ broj 59/04, 84/11, 81/13, 114/22) zahtijevajući objavu ispravka na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je objavljena informacija na koju se ovaj ispravak odnosi. Zahtjev se odnosi na ispravak slijedećeg sadržaja:
1. Nisu točne činjenične tvrdnje sadržane u otvorenom pismu Udruge Franak objavljenom na portalu Vecernji.hr i tiskanom izdanju Večernjeg lista od 24. kolovoza 2023. da presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1844/2017 od 5. rujna 2019. čiji je sadržaj izradila sutkinja izvjestiteljica tog suda Senija Ledić, odstupa od prakse Vrhovnog suda RH broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. jer je u drugostupanjskoj presudi izrijekom navedeno poznavanje činjenice i sadržaja rješenja broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i jer su dani razlozi zbog kojih pravno shvaćanje na kojem je utemeljena odluka broj Rev 2868/2018- 2 od 12. veljače 2019. nisu primjenjivi u konkretnom slučaju.
Tako se u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž-1844/2017 od 5. rujna 2019., među ostalim, navodi: „U tom smislu valja ukazati da ova odluka nije u suprotnosti s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. kojom je izraženo stajalište da tužitelj ima pravni interes i može tražiti ništetnost pojedinih odredbi ugovora kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju jer su u tom predmetu utvrđene činjenice bile drugačije utoliko što ... je u konkretnom slučaju zahtjev za isplatu pravomoćno odbijen“.
2. Nije točno da je presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-2427/2018 od 10. lipnja 2020. čiji je sadržaj izradila sutkinja izvjestiteljica Senija Ledić donesena uz nepoštivanje i nepoznavanje „odluke Vrhovnoga suda utemeljene na pravu EU“. Upravo suprotno, presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-2427/2018 od 10. lipnja 2020. naslanja se na praksu Vrhovnog suda RH izraženu u rješenju broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020., kao i na praksu Suda EU, jer se u presudi, među ostalim, navodi:
„Naime, predmetni Anex koji podrazumijeva konverziju kredita iz CHF u € izvršen je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15). U svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos 1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020. u kojem je zaključio da pravomoćno utvrđenje ništetnima ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskom franku u postupku kolektivne pravne zaštite nije od utjecaja na valjanost tog ugovora. Vrhovni sud ističe da je ZID ZPK/15 izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera odnosno intervencija zakonodavca. Svrha koju je zakonodavac ZID ZPK/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je postaviti trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike, koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti €. S tim u vezi je posebno važno da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti €. Iz sadržaja predmetnog Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu zaključenog među strankama 8. siječnja 2016. proizlazi da su stranke člankom 3.4. Aneksa broj 1 potvrdile da je izračun konverzije kredita sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun konverzije. Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocjenjuje da je riječ o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za zaključenje konverzije. U tom smislu Vrhovni sud posebno apostrofira da su potrošači, u primjeni ZID ZPK/15, imali mogućnost izbora hoće li zaključiti ugovor o konverziji ili ne čime Vrhovni sud RH pravi distinkciju između presude u predmetu Suda EU broj C-118/17 Dunai protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. jer je ta presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos, dok su prema ZID ZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi. Prema stajalištu Vrhovnog suda, tužitelji bi kao korisnici kredita imali pravni interes i bili bi ovlašteni tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a riječ je o kondemnatomim novčanim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje dodatka ugovoru o kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK/15, kao što su poslovna nesposobnost ili u slučaju onih konverzija koje nisu provedene suglasno strogim odredbama tog Zakona. Kako takvi razlozi u konkretnom slučaju nisu ostvareni, niti je na njih u postupku uopće ukazano, a kako sadržaj Anexa broj 1 kojeg su potpisale obje stranke upravo potvrđuje da je spomenuti Anex sačinjen u skladu sa ZID ZPK/15, to žalbeni sud zaključuje da...“
3. Iz naprijed navedenog proizlazi da negativni vrijednosni sudovi o arbitrarnosti, površnosti i nepripremljenosti u suđenju sutkinje Senije Ledić, preneseni iz otvorenog pisma Udruge Franak i objavljeni u člancima pod naslovom Kako sutkinja koja ne sudi u skladu s odlukama Vrhovnog suda može biti kandidatkinja za Vrhovni sud, nemaju osnovu u činjenicama, već u netočnim činjeničnim tvrdnjama.
Zagreb, 5. rujna 2023.
