Mutacija ili novi soj koronavirusa za koji se tvrdi kako je odgovoran za snažan porast broja zaraženih na Otoku do sada se pojavio u oko 45 svjetskih zemalja na različitim kontinentima. Prema jednoj procjeni, za tu se mutaciju smatra da je odgovorna za više od 60 posto novih infekcija u Londonu i susjednim područjima.
Prema prvim rezultatima istraživanja u sklopu projekta “Varijabilnost sojeva koronavirusa SARS-CoV-2 i genetička podloga domaćina kao biomarkeri za otkrivanje čimbenika rizika tijekom pandemije COVID-19”, u šezdesetak analiziranih uzoraka nije pronađen ni jedan koji bi odgovarao tom brzoširućem soju pronađenom u Engleskoj. No u oko 30 posto uzoraka pronađene su mutacije koje odgovaraju varijanti virusa pronađenog u Škotskoj. Provjerili smo koliko ima temelja za zabrinutost. Prof. dr. sc. Pero Lučin, ugledni naš imunolog s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, mišljenja je kako je o trećem valu još teško govoriti jer nije završio ni drugi.
VIDEO: Alemka Markotić: Strpimo se još dok je hladno, da se onda u proljeće i ljeto vratimo normalnijem životu!
Manje širenje, manje mutacije
– Sojevi koji se pojavljuju u biti su mutirane varijante virusa kojima su te mutacije povećale zaraznost, nisu znatno promijenile biološko ponašanje virusa u zaraženim osobama i ne izazivaju teže kliničke slike, ali su, izgleda, povećale mogućnost širenja na ljude. Time raste i pritisak na zdravstveni sustav. Puno se govori o engleskoj varijanti, kombinaciji mutacija koja omogućuje bolje vezanje virusa za receptor pa je stoga vjerojatno zarazniji. No s obzirom na način kako se razvija i odvija imunološki odgovor prema virusu, nije za očekivati da će te mutacije izbjeći antitijelima koja se potiču imunizacijom ili vakcinacijom. Meni se čini da je u teoriji moguće da mutacije u S proteinu naprave varijantu koja će izbjeći antitijelima, odnosno tom glavnom mehanizmu kojim se cijepljenjem cilja. Ali, s obzirom na to da se imunološki odgovor uvijek razvija tako da se antitijela stvaraju na nekoliko područja virusnog proteina, nije za očekivati da će ga mutacija toliko promijeniti da će sva područja biti promijenjena pa ih antitijela neće moći prepoznati. U ovom trenutku to mi se ne čini osobitom opasnošću. Naravno, nikada ne možete predvidjeti koje su sve mutacije moguće, a koliko će biti mutacija, ovisi o tome koliko se virus brzo širi. Pri svakom njegovu dijeljenju u populaciji one su moguće. Dakle, potrebno je maksimalno spriječiti širenje zaraze među ljudima. Držati se mjera i cijepiti se. Cijepljenje neće biti ugroženo novim varijantama koje se spominju, mislim da je dobra strana mRNK cjepiva da se ono može vrlo brzo prilagoditi i novim sojevima virusa. Tehnološki to nije toliko zahtjevan posao – rekao nam je prof. Lučin.
Doista, proteklih su se dana pojavile i studije koje govore o djelovanju cjepiva na nove mutacije te trajanju imuniteta nakon cijepljenja, o čemu je govorila prof. dr. sc. Alemka Markotić.
Prošlog je tjedna objavljena studija medicinskog fakulteta Sveučilišta u Texasu prema kojoj mutacije novog koronavirusa ne poništavaju učinak Pfizer/BioNTechova cjepiva, odnosno cjepivu se ne smanjuje efikasnost. Kada se govori o cjepivima, nema dvojbe da dvojbe ne treba biti. Testiranja se, dakako, nastavljaju i na drugim pronađenim mutacijama. Studija imunosti nakon primjene Modernina cjepiva ukazala je na mogućnost njegove dugotrajnosti i iznad očekivanja, razina antitijela i nakon četiri mjeseca ostala je vrlo visoka. Ministar zdravstva Vili Beroš najavio je kako bi EMA mogla odobriti primjenu AstraZenecina cjepiva 29. siječnja.
Princip cjepiva isti
– I mRNK i adenovirusno cjepivo kao što je AstraZenecino iste su ideje. Ubaciti virusnom proteinu šiljastog nastavka, S proteinu, prikladan nosač koji će izazvati imunološki odgovor kod domaćina. Ono što je cilj jednog i drugo je da imunološki odgovor bude i antitijelima i T-limfocitima jer su obje komponente važne. Odgovor antitijelima ne traje jako dugo, no odgovor T-limfocitima, čini se, traje i godinama, no on je pak potreban za odgovor antitijelima, tako da su stvari vezane. Prema tome, princip je isti, samo je razlika u tehnologiji. Može se samo govoriti o efikasnosti odnosno koliko će se proteina proizvesti u slučaju cijepljenja jednim ili drugim cjepivom, a onda i koliko antitijela. U suštini je to nemoguće izračunati, no ljudi koji su pripremali ta cjepiva sigurno su radili na doziranju pa je vjerojatno da će jedno i drugo potaknuti solidan imunološki odgovor pa ne bi trebalo biti neke dileme što se tiče izbora. Što nam dođe pod ruku, s time se treba cijepiti – kaže prof. Lučin.
Cinjenica je da je ovo prva pandemija za koju ljude treba uvjeravati da je stvarna i opasna.