Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pohodio je danas župu svetog Ivana Pavla II., pape u Jelkovcu. Više stotina vjernika te župe - prve u Zagrebačkoj nadbiskupiji posvećene velikom prijatelju hrvatskog naroda - okupilo se u prostoru atomskog skloništa, u kojem se zbog nedovršene župne crkve i danas, osam godina nakon osnutka župe, odvija sav život i aktivnosti župne zajednice. Kardinal Bozanić je rekao kako je u Jelkovcu susreo veliku Crkvu, živu Crkvu koja raste i čija je garancija ovaj veliki broj djece. Podsjetio je kako je patron ove župe veliki prijatelj hrvatskoga naroda koji je triput pohodio našu zemlju.
- Zato bismo rado htjeli vidjeti i crkvu u Zagrebu posvećenu papi Ivanu Pavlu II. – naglasio je Kardinal, priželjkujući da početak gradnje bude sljedeće, 2019. godine kada obilježavamo 25. obljetnicu prvog Papina pohoda Hrvatskoj. Ne želimo stati samo na ideji, i to upravo zbog ove djece, ovih mladih. Školu u Jelkovcu pohađa oko tisuću učenika, godišnje je ovdje oko 130 prvopričesnika, isto toliko i krizmanika. To sve govori o žurnosti da svi damo svoj doprinos za početak gradnje nove crkve – rekao je Kardinal zaključujući da crkvu ne gradimo zbog toga što želimo nešto manifestirati, već zbog mladih, zbog novih generacija jer crkva je naša i Božja zajednička kuća.
U svojoj je homiliji govoreći o današnjem blagdanu Svete obitelji rekao kako nam on u središte stavlja važnost obitelji u današnjem društvu i u Crkvi. Sveta obitelj, kazao je Kardinal, bila je posebna obitelj jer je na poseban način izabrana u Božjoj providnosti. U toj obitelji bili su i Marija i Josip, što pokazuje kako su za razvoj djeteta potrebni i majka i otac. Osvrnuo se Kardinal na današnji evanđeoski ulomak u kojem je, kako je rekao, Isus u jednom položaju odmaka od Marije i Josipa jer na majčino pitanje zašto im je to učinio, zašto je ostao u Jeruzalemu a da mu otac i majka to ne znaju, Isus odgovorio: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ (Usp. Lk 2).
-Dragi roditelji, i vi se često nalazite u sličnoj situaciji, da odjednom osjećate da dijete koje je uz vas čini neki odmak, kao da se udaljava, kao da dolazi do nekog nerazumijevanja između roditelja i sina ili kćerke. I to iskustvo nam svjedoči današnje čitanje – istaknuo je Kardinal te nastavio: Svako dijete je dijete roditelja, ali je u isto vrijeme dijete Božje. To je misterij koji neprestano doživljavamo u životu.
Evanđeoski ulomak, nastavio je Kardinal, završava time da je Isus sišao s njima, vratio se u Nazaret i bio poslušan svojem ocu i majci. Evo, to je put svake obitelji, put sviju nas. Probleme ne možemo izbjeći. Često kad se susrećem s očevima i majkama, znaju reći da su svome djetetu dali sve, a ono kao da ide drugim putem, pitajući se gdje su pogriješili u odgoju – naglasio je Kardinal pa poručio okupljenim roditeljima: Nemojte u tim situacijama tražiti svoju krivnju. Ako ste po svojoj savjesti dali sve što ste trebali, otvorite se još jače Bogu. Mi sijemo, a Bog daje da raste. Ponekad bismo htjeli da odmah raste, no treba strpljenja. Sjeme koje je bačeno sigurno će prije ili kasnije dati plod – rekao je kardinal.
Istaknuo je pritom potrebu da roditelji zajedno sa svojom djecom dolaze pred Boga. Koliko je potrebno da vi, roditelji, što više nalazite vrijeme za svoju djecu, da s njima budete sami, da ih slušate, da čujete njihova pitanja i promišljanja. To je sveto vrijeme koje je potrebno u obitelji – zaključio je svoju homiliju kardinal Bozanić, a prenio Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
da sumiramo, ne mora bit otac, moze biti i ocuh (Josip je to bio Isusu)...a s druge strane istom Isusu nisu trebali hramovi da je propovjedao nego je djelio sve sa siromasnima... a ovaj melje o gradnji nekog zlatnog teleta u formi crkve za neki dogadjaj.. dok djeca umiru bez lijekova i aparata a siromasni kopaju po kontejnerima... licemjerje na najjace