SVIJET 'ČUVA' 9585 NUKLEARNIH BOMBI

2100 bojevih glava u stanju visoke pripravnosti na balističkim projektilima: 'Vrijeme je da se velike sile povuku i razmisle'

Foto: Kristina Franić
30.06.2024.
u 13:20

Čak 2100 bojevih glava drži se u stanju visoke pripravnosti na balističkim projektilima

Devet nuklearno naoružanih država – Sjedinjene Američke Države, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael – nastavile su modernizirati svoje nuklearne arsenale, a nekoliko ih je rasporedilo nove nuklearne sustave u oružane snage tijekom 2023. godine. Rezultat je to godišnje procjene stanja naoružanja, razoružanja i međunarodne sigurnosti koju svake godine u lipnju objavi Međunarodni institut za istraživanje mira u Stockholmu (SIPRI). Sažetak ovogodišnjeg izvješća donosi da su se broj i vrste nuklearnog oružja u razvoju povećali kako se države sve više oslanjaju na nuklearno odvraćanje. Te da su ih aktualne krize u Gazi, a posebno u Ukrajini potaknule na to. Od ukupnog globalnog inventara od procijenjene 12.121 bojeve glave u siječnju 2024., oko 9585 bilo ih je u vojnim zalihama za potencijalnu upotrebu. Procjenjuje se da su 3904 od tih bojevih glava bile raspoređene s projektilima i zrakoplovima – što je 60 više nego u siječnju 2023. – a ostale su bile u skladištima. Čak oko 2100 raspoređenih bojevih glava držano je u stanju visoke operativne pripravnosti na balističkim projektilima. Gotovo sve ovako raspoređene bojeve glave pripadale su Rusiji ili SAD-u, ali prvi put se vjeruje da i Kina ima neke nuklearne bojeve glave u visokoj operativnoj pripravnosti.

"Dok globalni ukupni broj nuklearnih bojevih glava nastavlja padati kako se neupotrebljivo oružje iz doba hladnog rata postupno rastavlja, nažalost i dalje bilježimo povećanje broja operativnih nuklearnih bojevih glava iz godine u godinu", rekao je direktor SIPRI-ja Dan Smith dodavši: "Čini se da će se ovaj trend nastaviti i vjerojatno ubrzati u nadolazećim godinama, što je vrlo zabrinjavajuće." Prema SIPRI-jevu izvješću Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja teže razvoju sposobnosti postavljanja višestrukih bojevih glava na balističke projektile, što je nešto što već imaju Rusija, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i – odnedavno – Kina. To bi omogućilo brz potencijalni porast raspoređenih bojevih glava, kao i mogućnost za nuklearno naoružane zemlje da zaprijete uništenjem znatno više ciljeva.

Rusija i SAD zajedno posjeduju gotovo 90 posto sveg nuklearnog oružja. Čini se da su veličine njihovih vojnih zaliha (tj. upotrebljivih bojevih glava) ostale relativno stabilne u 2023., iako se procjenjuje da je Rusija rasporedila oko 36 bojevih glava više s operativnim snagama nego u siječnju 2023. godine. Transparentnost u vezi s nuklearnim snagama opala je u obje zemlje nakon ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu u veljači 2022., a rasprave oko sporazuma o dijeljenju podataka vezanih za nuklearno oružje postale su sve izraženije. Važno je da je 2023. godine bilo nekoliko javnih tvrdnji da je Rusija rasporedila nuklearno oružje na bjeloruskom teritoriju, iako nema uvjerljivih vizualnih dokaza da je došlo do stvarnog raspoređivanja bojevih glava. No, službena Rusija izvijestila je kako je to odrađeno.

Osim svojih aktivnih vojnih zaliha, Rusija i SAD drže svaka više od 1200 bojevih nuklearnih glava koje su prethodno povučene iz vojne službe, a koje postupno demontiraju. Procjena je tako da su Sjedinjene Države i Rusija u 2023. demontirale po oko 200 takvih bojevih glava. SIPRI-jeva procjena veličine kineskog nuklearnog arsenala porasla je s 410 bojevih glava u siječnju 2023. na 500 u siječnju 2024. godine, a očekuje se da će nastaviti rasti. Kina sada možda prvi put postavlja mali broj bojevih glava na projektile tijekom mira. Ovisno o tome kako odluči strukturirati svoje snage, Kina bi potencijalno mogla imati barem onoliko interkontinentalnih balističkih projektila (ICBM) koliko i Rusija ili SAD do prijelaza u novo desetljeće, iako se očekuje da će njezine zalihe nuklearnih bojevih glava i dalje ostati puno manje nego zalihe bilo koje od te dvije zemlje.

VEZANI ČLANCI:

"Kina širi svoj nuklearni arsenal brže od bilo koje druge zemlje", rekao je Hans M. Kristensen, viši suradnik SIPRI-jeva programa za oružje za masovno uništenje i direktor Projekta nuklearnih informacija pri Federaciji američkih znanstvenika (FAS). "Ali u gotovo svim državama s nuklearnim naoružanjem postoje ili planovi ili značajan poticaj za povećanje nuklearnih snaga", dodao je Kristensen.

Iako se smatra da Ujedinjeno Kraljevstvo nije povećalo svoj arsenal nuklearnog oružja 2023. godine, očekuje se da će njegove zalihe bojevih glava rasti u budućnosti kao rezultat objave britanske vlade 2021. da podiže ograničenje s 225 na 260 bojevih glava. Vlada je također izjavila da više neće javno objavljivati svoje količine nuklearnog oružja, raspoređenih bojevih glava ili postavljenih projektila. Godine 2023. Francuska je nastavila svoje programe za razvoj podmornice treće generacije na nuklearni pogon s balističkim projektilima i nove krstareće rakete koje se lansiraju iz zraka, kao i za obnovu i nadogradnju postojećih sustava na koje se nuklearne glave mogu montirati.

Indija je neznatno proširila svoj nuklearni arsenal 2023. – procjena je za osam novih bojevih glava. I Indija i Pakistan nastavili su razvijati nove vrste sustava za nuklearne bojeve glave tijekom 2023. Dok je Pakistan i dalje glavni fokus indijskog nuklearnog odvraćanja, čini se da Indija stavlja sve veći naglasak na oružje većeg dometa, uključujući ono koje može doseći ciljeve diljem Kine.

Sjeverna Koreja i dalje daje prioritet vojnom nuklearnom programu kao središnjem elementu svoje strategije nacionalne sigurnosti. SIPRI procjenjuje da je ta zemlja do sada sastavila oko 50 bojevih glava i da posjeduje dovoljno materijala da dosegne ukupno do 90 bojevih glava, što je znatno povećanje u odnosu na procjene za siječanj 2023. Iako Sjeverna Koreja nije provela nuklearne pokusne eksplozije 2023., čini se da je izvela svoj prvi test balističkog projektila kratkog dometa iz rudimentarnog silosa. Također je završila razvoj najmanje dvije vrste krstarećih projektila za napad na kopno dizajniranih za isporuku nuklearnog oružja.

"Kao i nekoliko drugih nuklearno naoružanih država, Sjeverna Koreja stavlja novi naglasak na razvoj svog arsenala taktičkog nuklearnog oružja", rekao je Matt Korda, suradnik istraživač u SIPRI-jevu Programu oružja za masovno uništenje i viši znanstveni suradnik za Projekt nuklearnih informacija u Federaciji američkih znanstvenika. "Sukladno tome, raste zabrinutost da bi Sjeverna Koreja mogla imati namjeru upotrijebiti to oružje vrlo rano u sukobu", dodao je. Za Izrael – koji javno ne priznaje da posjeduje nuklearno oružje – također se vjeruje da modernizira svoj nuklearni arsenal i čini se da nadograđuje svoj reaktor za proizvodnju plutonija u Dimoni.

Nekoć dobra međunarodna kontrola nuklearnog naoružanja i diplomacija razoružanja pretrpjeli su više velikih neuspjeha tijekom 2023. godine. U veljači 2023. Rusija je objavila da obustavlja svoje sudjelovanje u Ugovoru o mjerama za daljnje smanjenje i ograničenje strateškog ofenzivnog naoružanja iz 2010. (Novi START) – posljednjem preostalom ugovoru o kontroli nuklearnog naoružanja koji ograničava ruske i američke strateške nuklearne snage. Kao protumjeru SAD je također obustavio dijeljenje i objavljivanje podataka o ugovorima. Rusija je u studenome 2023. povukla i svoju ratifikaciju Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa (CTBT), navodeći kao razlog "neravnotežu" sa SAD-om, koji nije uspio ratificirati ugovor otkako je otvoren za potpisivanje 1996. Međutim, Rusija je potvrdila da će ostati potpisnik i nastaviti sudjelovati u radu Organizacije Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa (CTBTO). U međuvremenu, Rusija je nastavila prijetiti uporabom nuklearnog oružja u kontekstu zapadne potpore Ukrajini. U svibnju 2024. Rusija je izvela i taktičke vježbe nuklearnog oružja u blizini ukrajinske granice.

"Nismo vidjeli da nuklearno oružje igra tako istaknutu ulogu u međunarodnim odnosima kao danas još od hladnog rata", rekao je Wilfred Wan, direktor SIPRI-jeva Programa za oružje za masovno uništenje. "Teško je povjerovati da su prošle jedva dvije godine otkako su čelnici pet najvećih nuklearno naoružanih država zajednički potvrdili da se 'nuklearni rat ne može dobiti i nikada se ne smije voditi'", dodao je.

Ipak, bilo je i nekih pozitivnih stvari. Čini se tako da je neformalni sporazum postignut između Irana i SAD-a u lipnju 2023. privremeno deeskalirao napetosti između dviju zemalja, koje su se pojačale zbog vojne potpore Irana ruskim snagama u Ukrajini. Međutim, početak rata između Izraela i Hamasa u listopadu poništio je sporazum, proxy napadima skupina koje podržava Iran na američke snage u Iraku i Siriji, čime su očito okončani iransko-američki diplomatski napori. Rat je također potkopao napore da se Izrael uključi u Konferenciju o uspostavi bliskoistočne zone bez nuklearnog oružja i drugog oružja za masovno uništenje.

Pozitivno je i to što se čini da je posjet američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena Pekingu u lipnju 2023. godine povećao prostor za dijalog između Kine i SAD-a o nizu pitanja, uključujući potencijalnu kontrolu naoružanja. Kasnije tijekom godine dvije su se strane složile nastaviti komunikaciju između vojski. No, gledajući sve zajedno, ocjena je stručnjaka da je svijet pod najvećim "nuklearnim pritiskom" od hladnoga rata.

"Sada smo u jednom od najopasnijih razdoblja u ljudskoj povijesti", rekao je Dan Smith, direktor SIPRI-ja. "Postoje brojni izvori nestabilnosti – politička suparništva, ekonomske nejednakosti, ekološki poremećaji, ubrzana utrka u naoružanju. Ponor nas mami i vrijeme je da se velike sile povuku i razmisle. Po mogućnosti zajedno", poručio je. Tome u prilog ide i istraživanje jedne druge organizacije – Međunarodne kampanje za ukidanje nuklearnog oružja (ICAN). Oni su u svojoj analizi ustvrdili kako su globalna izdvajanja za nuklearno naoružanje porasla 13 posto, na rekordne 91,4 milijarde dolara tijekom 2023. godine.

FOTOGALERIJA U idućih 20 godina dobit ćemo barem još 15 nuklearnih sila

1/3

Porast ukupne potrošnje najviše je prouzročio porast budžeta za obranu SAD-a, zbog geopolitičkih nesigurnosti koje su izazvali ratovi u Ukrajini i Gazi. Prema podacima ICAN-a, sve nuklearne sile povećale su potrošnju na nuklearno naoružanje, a nakon SAD-a s 51,5 milijardi dolara, najviše je izdvojila Kina – 11,9 milijardi dolara. Treća je Rusija s 8,3 milijarde dolara, a prate je Velika Britanija s 8,1 i Francuska sa 6,1 milijardu dolara. ICAN dodaje da su procjene o izdvajanjima Indije, Pakistana i Izraela nepotpune zbog nedostatka transparentnosti.Susy Snyder, jedna od autorica istraživanja, upozorila je da su nuklearne sile "na putu da troše sto milijardi dolara godišnje na nuklearno oružje". Globalna izdvajanja za nuklearno naoružanje, ističu u ICAN-u, proteklih su pet godina ukupno porasla 34 posto, odnosno za 23,2 milijarde dolara. U tom periodu izdvajanje SAD-a poraslo je 45, a Velike Britanije 43 posto.

Više je nego očito da je nova utrka u naoružavanju u tijeku. A prema mišljenju političkog analitičara i nuklearnog fizičara dr. sc. Tončija Tadića, isključivi krivac za novu utrku u nuklearnom naoružanju isključivo je Vladimir Putin. – Putinovi potezi vode širenju nuklearnih arsenala. Iz Putinove agresije na Ukrajinu svakome je jasno da je nuklearni arsenal jamstvo neovisnosti, jer nuklearne sile nitko ne napada niti one međusobno ratuju, sve zbog straha od nuklearne eskalacije sukoba. Ukrajina se svog arsenala odrekla i "za nagradu" dobila rusku agresiju. Tu jasnu pouku shvatili su svi u svijetu pa ćemo zato u idućih 20 godina dobiti još barem 15 nuklearnih sila – svaka članica G-20 razvit će svoj arsenal. Ako međunarodni poredak, međunarodni sporazumi i Povelja UN-a ne vrijede ništa, ako je nuklearni arsenal jedino jamstvo mira, onda je to put kojim će mnogi ići ako za to imaju 20-30 milijardi eura – govori za Obzor dr. sc. Tonči Tadić, koji smatra i da će sve biti dodatno ubrzano bude li Trump izabran za predsjednika SAD-a "jer će njegova prva poruka biti da ne želi riskirati nuklearni rat zbog EU, odnosno da se države EU snalaze same bez američkog 'nuklearnog kišobrana' koji je dosad bio jamstvo mira u Europi".

– Ako je tome tako, moram postaviti dva pitanja. Prvo, zašto bi onda bilo tko trebao zabranjivati gradnju niza europskih i azijskih nuklearnih arsenala – od Poljske i Njemačke preko Turske i Italije, do Koreje i Japana, ako dotične zemlje to žele? Jer to je bio smisao američkog "nuklearnog kišobrana" – jamstvo sigurnosti i odvraćanje od rata. NATO-ov nuklearni arsenal razmješten je danas mahom u starim, zapadnim članicama te u Turskoj. I drugo, zašto bi onda itko Ukrajini jednog dana uskratio njezin nuklearni arsenal, kao jamstvo mira i odvraćanja od neke buduće ruske agresije? Ovo drugo pitanje postavio je još u veljači Slavoj Žižek, s kojim se ne slažem u mnogočemu, ali ovdje je posve u pravu – napominje dr. Tadić.

VEZANI ČLANCI:

A slično u SAD-u upozoravaju i pojedini američki vojni stručnjaci koji glasno ukazuju kako bi se NATO mogao suočiti s nečime s čime se nikada nije suočio, "a to su dva potencijalna protivnika na nuklearni pogon – Kina i Rusija."  Američki politolog Hal Brands nedavno je za Bloomberg rekao da SAD treba više nuklearnog oružja.

"Predsjednik Joe Biden 2021. nakratko je razmatrao politiku 'bez prve uporabe' za američki nuklearni arsenal, ali američki protivnici ne dijele san o svijetu bez nuklearnog oružja. Kina je posljednjih godina udvostručila veličinu vlastitog arsenala, sposobnog za napad na američke baze i saveznike na Pacifiku. SAD je uvijek davao prioritet nuklearnoj prednosti nad svojim suparnicima, a proizvodnja više oružja od vitalne je važnosti za vjerodostojnost američke globalne obrambene pozicije", napisao je Hal Brands, dok drugi upozoravaju da više bojevih nuklearnih glava neće nikoga činiti sigurnijim. "Više bojevih glava neće nas učiniti sigurnijima", komentirao je Robert Rust iz Unije zabrinutih znanstvenika. "Već smo tijekom hladnog rata naučili da će svaka kvantitativna prednost koju bi SAD stekao proizvodnjom više nuklearnih oružja neizbježno ispariti. Ostali će brzo stići", zaključio je.

I dok u SAD-u traje rasprava kako se u novoj nuklearnoj utrci treba ponašati SAD, dotle u Rusiji priču vodi jedan čovjek – Vladimir Putin – koji je prošlog mjeseca rekao da bi Rusija mogla promijeniti svoju službenu nuklearnu doktrinu koja postavlja uvjete pod kojima bi se takvo oružje moglo koristiti. Državna novinska agencija RIA u nedjelju je citirala Andreja Kartapolova, čelnika Odbora za obranu Donjeg doma ruskog parlamenta, koji je rekao da bi se vrijeme donošenja odluke o korištenju takvog oružja moglo promijeniti ako se prijetnje povećaju. "Ako vidimo da se izazovi i prijetnje povećavaju, to znači da možemo ispraviti nešto u (doktrini) u vezi s vremenom uporabe nuklearnog oružja i odlukom o toj uporabi", rekao je Kartapolov, a prenosi RIA.

Koji dan ranije i Putin je ponovno rekao da bi nuklearnu doktrinu možda trebalo promijeniti jer ruski protivnici razvijaju nuklearne naprave ultraniske snage. Dakle, očito je da se hladnoratovska arhitektura kontrole nuklearnog naoružanja raspala te je krenula nova utrka u naoružanju. No znači li to odmah i nuklearni rat i apokalipsu!?

– Kod nuklearnog arsenala postoje dva jasna pravila. Prvo je da nuklearni arsenal jamči državama koje ga imaju da neće biti žrtve agresije. Ta država prestaje biti predmet ucjene, a i nitko neće poželjeti vojnom intervencijom dovesti do promjene vlasti u toj državi. Zato svoj nuklearni arsenal imaju i Izrael i Sjeverna Koreja, zato ga nastoji nabaviti Iran. To ne znači da će država biti izuzeta od sankcija ili trpjeti druge oblike pritiska, ali ratnog sukoba nema, nezamisliv je s obzirom na moguće posljedice. Drugo je pravilo da ako nuklearni arsenal nabavi neka država u makroregiji, ubrzo nakon toga nabavljaju ga sve ostale. Jer protiv "nuklearnih država" nitko ne ratuje. Osim toga "nuklearne države" ne ratuju ni međusobno, jer zna se kako to završava. Zato nema više jakih oružanih sukoba između Indije i Pakistana. Zato se kineski i indijski graničari mlate palicama, ali ne pucaju jedni po drugima. U tom kontekstu smatram da bi i u Ukrajini bio mir da se nije dogodila ta megatonska glupost Billa Clintona koji je 1994. zajedno s Johnom Majorom, pod prijetnjom američkih sankcija, prisilio ukrajinskog predsjednika Leonida Kučmu da preda Rusiji kompletan ukrajinski nuklearni arsenal. Radilo se o 1700 nuklearnih bojevih glava zatečenih u Ukrajini u trenutku raspada SSSR-a, zajedno sa strateškim bombarderima i balističkim raketama. To je bio veći arsenal nego što su danas zbrojeni arsenali Kine, Francuske, UK-a, Indije, Pakistana, Sjeverne Koreje i Izraela. Da je Kučma zadržao desetinu toga, ovog rata ne bi bilo niti bi bilo ruske aneksije Krima – zaključuje dr. sc. Tadić.

FOTOGALERIJA Ovo su najsigurnije zemlje u koje biste mogli pobjeći ako Putin doista pokrene nuklearni rat

1/20
Ključne riječi

Komentara 36

RA
rajk0
23:02 02.07.2024.

Svijet bez Krista nas vodi u propast.

ŠS
Štap sa glavom
15:47 30.06.2024.

Mišljenja sam kako je to znatno više nego što treba da nas sve uništi!

PR
pravedno
12:25 30.06.2024.

Dali postoji neka formula kako zaustaviti tih nekoliko bolesnih tipova koji se igraju sa milijardama tuđih života.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije