Objavio planove za uvođenje carina na kinesku uvoznu robu u visini od 50 milijardi dolara. Te su carine uvedene da bi ohrabrile Kinu da promijeni svoju nepoštenu praksu u odnosu na tehnologiju i inovacije. One također predstavljaju prvi korak u uspostavljanju ravnoteže u našim trgovinskim odnosima s Kinom.
Međutim, na nesreću, Kina je odlučila da će podići carine na američku robu koju uvozi, vrijednu 50 milijardi dolara. Kina očito nema namjeru promijeniti svoju nepoštenu praksu u odnosu na preuzimanje američkog intelektualnog vlasništva i tehnologije. Umjesto da promijeni tu praksu, ona sada prijeti američkim kompanijama, radnicima i farmerima koji joj nisu učinili ništa nažao, iznio je u svojem nedavnom pismenom priopćenju američki predsjednik Donald Trump. I nastavio:
Što je pravi razlog?
– Svojim najnovijim potezom Kina jasno pokazuje svoju odlučnost da zadrži Sjedinjene Države u stalnoj i nepoštenoj podređenoj poziciji, koja se odražava u golemoj neravnoteži od 376 milijardi dolara u razmjeni proizvoda. To je neprihvatljivo. Moraju se poduzeti nove akcije kako bi se potaknulo Kinu da promijeni svoje nepoštene prakse, otvori svoja tržišta za robu Sjedinjenih Država i da pristane na uravnoteženije trgovinske odnose sa SAD-om. Zato sam dao upute ministru trgovine da identificira kineske robe vrijedne 200 milijardi dolara za uvođenje dodatne carine po stopi od 10 posto. Kada taj zakonski postupak bude okončan, ako Kina odbije promijeniti svoju praksu te će carine stupiti na snagu. Ako Kina ponovo povisi svoje carine, mi ćemo im se suprotstaviti uvođenjem dodatnih carina na još 200 milijardi dolara vrijednu robu. Imam izvrsne odnose s predsjednikom Xijem i nastavit ćemo raditi na mnogim pitanjima. Ali Kina i druge države svijeta više neće moći zlorabiti SAD. Da bismo svim Amerikancima osigurali pošteniji trgovinski sustav, nastavit ćemo se koristiti svim raspoloživim sredstvima... – kazao je Trump.
Je li deficit u robnoj razmjeni s Kinom doista pravi razlog zbog kojeg je predsjednik Trump pokrenuo veliki trgovinski rat Amerike praktički s cijelim svijetom ili postoje i neki drugi fundamentalni ekonomski razlozi koji su predsjednika Trumpa i njegovu administraciju na to naveli? Primjerice, starenje populacije i pad udjela stanovništva u radnoj snazi te usporeni rast produktivnosti u cijelom svijetu, što navodi na potrebu očuvanja preostale kupovne moći stanovništva za vlastita poduzeća i vlastite proizvode? Ili je to rast cijena sirovina i prijeteća nestašica energenata zbog koje valja čuvati vlastite i osvajati tuđe izvore energije, a istovremeno djelovati na smanjivanju potrošnje (a to znači i ekonomskog rasta) u drugim dijelovima svijeta...? Ili je to zaista osjećaj nepoštenja konkurenata? Jedan od vodećih svjetskih ekonomskih think-tankova washingtonski Institut Petersen identificirao je čak četiri „fronte“ na kojima je predsjednik Trump pokrenuo ili je na korak do pokretanja trgovinskog rata. Prvi je borba protiv dampinškog uvoza solarnih panela i strojeva za pranje rublja. Američka Komisija za međunarodnu trgovinu još je 31. listopada 2017. ustanovila da je taj uvoz naštetio američkim proizvođačima. Druga je „fronta“ na području trgovine čelikom i aluminijem, a otvorena je nakon što je Ministarstvo trgovine SAD-a zaključilo da uvoz čelika i aluminija prijeti nacionalnoj sigurnosti Amerike. Zadnji Trumpov potez na toj „fronti“ bio je prestanak izuzeća Europske unije od naplate carina na čelik i aluminij.
Treću „frontu“ Trump je otvorio u kolovozu 2017. kada je „ministru trgovine“ Robertu Lighthzeru naložio da otvori istragu u skladu s Glavom 301. američkog Zakona o trgovini iz 1974. i ustanovi je li neki od kineskih zakona, politika, praksi ili akcija diskriminatoran i štetan za američka prava intelektualnog vlasništva ili tehnološkog razvoja. Upravo je taj Trumpov potez izazvao najviše interesa i komentara, primjerice bruxelleskog think-tanka Bruegela, jer je pokazao „da nije u pitanju samo bilateralni američki deficit u robnoj razmjeni s Kinom nego je to početak ere američko-kineskog strateškog nadmetanja“ u svijetu.
Javna saslušanja
– Glavu 301. Zakona o trgovini Amerika je do sada koristila vrlo rijetko, i to zbog njezine jednostrane prirode koja je dubinski u nesuglasju sa sustavom rješavanja međunarodnih trgovinskih sporova koje je 1995. uspostavila Svjetska trgovinska organizacija (WTO) – pišu Bruegelovi analitičari A. Garcia-Herrero i J. Xu. u analizi pod naslovom „Zašto je ova runda američkog protekcionizma drukčija“.
– Od 1980. naovamo SAD je, prema Glavi 301., pokrenuo samo pet istraga protiv konkretnih, pojedinačnih kineskih proizvoda, a sve su završile kompromisnim dogovorom. Ovaj put, međutim, istragom je obuhvaćena golema lista proizvoda, što je bez presedana, a Glava 301. omogućuje Americi da samostalno djeluje i kada procijeni da su ugroženi njezini interesi na trećim tržištima. A glavna američka zamjerka Kini ovoga je puta da prisutnost američkog intelektualnog vlasništva – primjerice, softvera – na svojem tržištu uvjetuje njegovim otkrivanjem.
“Razmotrimo to na primjeru nekog dominantnog igrača u društvenim mrežama ili internetskim pretraživačima”, piše ravnatelj bruxelleskog instituta CEPS Daniel Gros. “Trošak ulaska na novo tržište za takvog igrača je u biti nula budući da postojeći softver lako može služiti i novim milijunima sudionika. Dovoljno je prevesti sučelje na još jedan jezik. Drugim riječima, svako novo tržište znači sve veći profit za ‘pobjednike’. Tražiti od takvih tvrtki da dopuste uvid u njihov softver znači uništiti njihov poslovni model.”
– U tom smislu predsjednik Trump od Kineza ili Europljana zaista ne traži ništa drugo nego fer odnos prema američkom intelektualnom vlasništvu i poštovanje dogovorenoga – kaže i hrvatski ekonomist s američkom diplomom Neven Vidaković te dodaje:
– To se ne odnosi samo na cijene i carine nego i na izjednačavanje ukupnog poreznog opterećenja domaćih i uvoznih proizvoda, kao i dogovorenih izdvajanja za obranu u sklopu NATO-a. Trump od saveznika ne traži ništa drugo osim da ispune svoja obećanja.
Četvrta „fronta“ u američkom trgovinskom ratu „protiv svih“, koju je identificirao Petersov institut, odnosi se na uvoz automobila i automobilskih dijelova. Potkraj svibnja ove godine Ministarstvo trgovine SAD-a, nakon istrage o čeliku i aluminiju, odlučilo je istražiti koliko uvoz automobila i dijelova predstavlja prijetnju za američku nacionalnu sigurnost. Javna saslušanja zainteresiranih strana sazvana su za 19. i 20. srpnja ove godine, a predsjednik Trump prema najavama namjerava na te proizvode uvesti carine od 25 posto. Ne bude li pritom nekih iznimki to će, izračunali su analitičari Instituta Peterson, odmah u Sjedinjenim Državama ugasiti 195.000 radnih mjesta, a taj bi se broj mogao i utrostručiti ako druge zemlje odluče odgovoriti na isti način. Carine bi mogle pogoditi uvoz (samo kompletnih automobila, bez dijelova) vrijedan oko 208 milijardi, koji gotovo isključivo potječe iz Americi partnerskih zemalja. A ako je tako, zašto onda administracija predsjednika Trumpa ipak inzistira na uvođenju tih carina?
Prvi nakon Drugog rata
– Amerika je prepametna zemlja da ne bi znala za moguće posljedice trgovinskih ratova, carina i ograničenja, još otkako je 1930. donijela onaj nesretni Smoot-Hawleyjev zakon o carinama, s kojim je željela američku privredu zaštititi od uvoza, a onda joj je izvoz, zbog odmazde trgovačkih partnera, pao više nego uvoz. Tada je i nastala liberalna doktrina globalne trgovine, tako da je ovo danas jedna puno šira igra od carina i lokalnog protekcionizma – kaže hrvatski istaknuti ekonomist, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Ljubo Jurčić.
– Naravno da „trgovinski rat“ nije samo ideja predsjednika Trumpa. Prema mojoj ocjeni, uzrok svega je promijenjena geopolitička, odnosno geoekonomska pozicija SAD-a u svijetu. Prvi put nakon Drugog svjetskog rata dominantna pozicija Amerike u svijetu došla je u pitanje, s jedne strane razvojem Kine i Europe, a s druge strane neuspjehom u zaustavljanju Rusije (uvedene su joj sankcije i snižena je cijena nafte, a Rusija svejedno uspješno posluje, što je pravo čudo i umijeće) – napominje Jurčić.
– Kina još uvijek nezaustavljivo raste, nastavlja profesor Jurčić – vidi se da ima uspješan razvojni koncept, i vjerojatno ima istine u američkoj procjeni da Kina vodi „stogodišnji marš od 1949. do 2049.“ s namjerom i ciljem da postane vodeća sila svijeta. I tako se sada „slažu kockice“, mijenja se struktura svjetskih ekonomskih snaga u odnosu na onu uspostavljenu 1945. Amerika kao pametna zemlja sve to prepoznaje pa njezina narasla ekonomska snaga traži svoju novu političku poziciju na svjetskoj karti. Na kraju Drugog svjetskog rata Amerika je bila prva – vojno, politički, ekonomski i financijski, i danas je još prva, ali izazov joj upućuju Europa (koja je dostigla podjednaki bruto domaći proizvod) i Kina. Po logici stvari i oni sad traže svoju političku ulogu na svjetskoj karti, a Amerika želi u novim okolnostima sačuvati svoju poziciju – procjenjuje Jurčić..
Puštanje korijena
– Utoliko je ta „igra“ s carinama, njihovo „gore-dolje“, samo znak američkog „testiranja“, „ispipavanja“ novih geoekonomskih, a time i geopolitičkih odnosa – zaključuje Ljubo Jurčić.
– U sadašnjim okolnostima geoekonomika je postala instrument geopolitike, a u stara vremena to je bila vojska. To se vidi po Njemačkoj, Japanu i Kini koji su osvojili svijet, ali ne vojnom silom, nego najprije svojim proizvodima, a sada i svojim kapitalom. Kad se pogleda Afrika, Južna Amerika i Australija, Kina je tamo jaka i svuda je „pustila korijenje“, ali ne s vojskom kao nekad kolonijalne sile, nego sa svojim proizvodima, strojevima, tehnologijom... No, ni Europa ne sjedi prekriženih ruku. Uz Kinu, Trumpova politika carina nju bi mogla najviše pogoditi s obzirom na to da, prema podacima do kojih je došao Bruegel, o američkoj potražnji ovisi oko 23 posto bruto dodane vrijednosti europske automobilske industrije, 18 posto europske farmaceutske i 19 posto kemijske industrije. Stoga Europa sad intenzivno traži druga tržišta osim američkoga i pregovara o bilateralnim aranžmanima slobodne trgovine, ili ih već provodi, s Kanadom, Meksikom, Čileom, skupinom zemalja Mercosur, Japanom, zemljama ASEAN-a, Australijom i Novim Zelandom – upozorava Jurčić.
“EU i njegovi partneri se zbližavaju”, prenio je Bloomberg iz Canberre riječi europske povjerenice za trgovinu Cecilije Malmstrom.
– Trumpova izolacionistička politika stvorila je širom svijeta golem vakuum. Naš zajednički odgovor na parolu „Amerika prva“ treba biti „Sjedinjena Europa“ – rekao je 13. lipnja u svom govoru u Berlinu i njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas.
Drzava bez vojne sile je kao grobnica bez cvijeca....nedaj Boze da nezavisna drzava Hrvatska ikada ostane bez svoje vojske.....