Moja majka još ne može shvatiti da sam se šlagirala na opskurnim mjestima, po klupicama u zagrebačkim mračnim parkovima, u neosvijetljenim hodnicima jednog trgovačkog centra, na odvratnim mjestima gdje ima deset ušlagiranih ljudi, gdje neka treba skače po frajeru jer se mora poševit s njim samo za jedan šut... Ne shvaća kako sam to mogla...  odsutno sliježe ramenima Laura (21) sjedeći na Odjelu za ovisnost Bolnice Sestre milosrdnice. Od trinaeste puši travu, a od sedamnaeste ovisna je o heroinu.

 Doselila sam se u kvart, upoznala ekipu a da nisam ni znala da puše travu. Droge je bilo svuda oko mene. Krenula sam na partyje s četrnaest, u sedamnaestoj sam probala dop. Moje društvo već je bilo na heroinu i rekla sam im jednom, kad sam vidjela kako su razbijeni: "Dajte da i ja probam". Prvi put rigala sam tri sata na školjci, ali osjećaj je bio dobar i tako sam nastavila. Žalosno je to reći, ali kad sam je probala... ta droga je takva, tako djeluje da...
 Nestane sve na svijetu kad se pukneš, da je smak svijeta, to ne postoji u tvojoj glavi, ništa te ne boli  dopunjava je Sara (24).

 Da imaš tisuću problema, ne razmišljaš o njima, tebi je dobro i zato se teško skinuti. Sa 13 ili 14 nismo jaki i stabilni da se znamo nositi s problemima. Uz dop smo najljepši, najhrabriji, najjači. Zato je ovisnost problem, zato što tako utječe na mozak  priznaje Laura. Ima lijepo, privlačno lice i bistre oči. Malo tko bi u njoj prepoznao ovisnicu.
 Nikad nisam pušila travu, ni obilazila partyje, niti sam uzimala "bombončiće"... Kada sam maturirala, imala sam dop kod sebe, skriven za nekog drugog, i kad sam povukla prvu crtu, to je bilo to  kaže Sara.

Sve je počelo na partyju
 Ja sam dop probala u sedamnaestoj s dečkom, bili smo na partyju, pa se pukli kod njega. Markirala sam tada iz škole, šlagirali smo se stalno... Moji misle da mi je on upropastio život, ali sama sam kriva, nije me on tjerao da probam  kaže Jeny (22). Izgleda najmlađe od svih cura, ima lice i oči poput buntovne tinejdžerice.

 Ljudi, kao ni moja majka, ne prihvaćaju da je to bolest koja se vraća, misle da je droga hir, a mi ljudsko smeće. Otac mi je umro prije dvije godine, brat mi se liječi od PTSP-a u Jankomiru, ja uzdržavam majku, radim non-stop, subote, nedjelje...  umorno priča Laura.

 Moj otac bio je alkoholičar, bilo mi je 12 godina kad je preda mnom prerezao žile. Preživio je. Ali o tome se nije smjelo govoriti u kući jer to nitko nije mogao prihvatiti. Majka je zabranila da govorimo o tome, a ja sam se počela ozljeđivati, rezati po rukama. Kad mi je bilo 15 godina, bila sam anksiozno depresivna i na lijekovima. Još želim čuti od oca zašto je to učinio, ali on šuti, ne želi reći ni riječi. Četiri godine u mojoj kući nitko nije posumnjao da se drogiram sve dok nisam imala operaciju slijepog crijeva i tada se doznalo. Kako nisu vidjeli, pa imala sam samo 44 kile!?  Sarin glas drhti. Na rubu je plača.

 Roditelji to ne žele prihvatiti ni kada im netko kaže, recimo susjedi. Oni prvi uoče da ti dolaze sumnjivi ljudi i kada se njih pet pukne kod tebe i svi izađu okrenutih očiju, sve se zna. Moja majka ne zna ni kaj je droga ni kako bi se nosila s tim  dodaje Laura.
 Moja mama misli da su trava i dop isto! Staromodna je. Ne može skužit neke stvari, nikad nisam mogla razgovarati s njom. A tata radi u Austriji. Nedostajao mi je cijelo djetinjstvo. Dolazi dvaput mjesečno i ostaje s nama po dva dana, a meni se čini kao da ostaje samo sat. Danas zna da sam krala, varala, dilala za dop. Razbolio se od raka i mama se razboljela i sve je to zbog mene. I što je najgore, oni misle da meni nije stalo. (Jeny se tu rasplakala)

Strah od izlaska iz bolnice
 Bojim se izaći odavde, jer moj dečko se drogira. Lani sam bila na odjelu, skinula se i sve je bilo super. Molila sam ga, ko Boga sam ga molila da se ne ušlagira taj dan kad izađem. Našla sam se s njim, on je kljucao glavom po podu, bio je sav razbijen. S njim sam pet godina, ne mogu vam opisat koliko ga volim (rasplakala se opet)... Ne znam kako ću izdržat da ga ne nazovem...
 Nije jedini na svijetu, makni se od njega, kako sam ja ostavila svoga. Živjela sam s njim, stalno smo se šlagirali, uvijek je nosio vrećicu trave po stanu i govorio "oćemo pušit". Nakon dva mjeseca upitala sam se što radim s tim papkom koji samo vuče travu po stanu  u Sarinu glasu osjeća se netrpeljivost prema bivšem dečku.

 Cure, nema ljubavi u dopu, di su dva ovisnika, di je heroin, nema ljubavi. Ovisnik ne može voljet zato što mu heroin uništava sve receptore za užitak i kad se puknemo heroinom, otupe nam svi osjećaji. Jedan par ovisnika je nakon 12 godina zajedničkog života otišao u komunu u Italiju i razdvojili su ih. Kada su nakon godinu dana terapije stali jedno pokraj drugog, shvatili su da ih ništa više ne veže, vezao ih je samo dop. A imali su dvoje djece!  priča Laura.
Na spomen djece lice joj se uozbilji.

 Danas djeca znaju što je droga, a nisu svjesna rupa koje ona ostavlja u mozgu. I sad kad nekom klincu kažeš da je osjećaj fleša bolji od orgazma, što će on učiniti?! A travu uzimaju sve ranije, sa 12, 13 godina. Stari ovisnici koji se drogiraju više od 20 godina ne mogu shvatit da danas djeca puše tako rano  kaže Laura.

 Moj brat ima 12 godina i više zna o drogi nego moja mama. Kaže da pola njih u sedmom razredu puši travu, znaju sve živo, jedu "bombone"  svjedoči Jeny.
 Najgora je stvar što smo mi svjesni da srljamo u smrt, svaki dan nam može biti posljednji, igramo ruski rulet, a opet to činimo  završava Laura.

50%
Do kraja srednje škole polovica tinejdžera pušila je marihuanu


1000
Među dvadesetogodišnjacima svake se godine pojavi toliko heroinskih ovisnika


20.000
Procjenjuje se da u Hrvatskoj toliko osoba ovisi o heroinu

100
Broj ovisnika koji godišnje umru od prekomjernih doza danas je veći od sto

– Ovisnici najčešće dolaze iz disfunkcionalnih obitelji u kojima su poremećeni odnosi, narušena obiteljska struktura rastavom, neprilagođene odgojne metode. No, na drogi završavaju i djeca iz normalnih obitelji koje se izgube u brizi za tinejdžere, pa su prekrute, sprečavaju separaciju mladih i sukobe se s njima. Problema s drogom sve više imaju i djeca političke i ekonomske elite koja imaju preliberalan odgoj, daje im se veći džeparac, češće izlaze od prosječnih tinejdžera, pa su više izložena i rizicima – kaže dr. Slavko Sakoman, voditelj Centra za ovisnosti Bolnice Sestre milosrdnice. Danas, kada znatno pada standard i sve je veće siromaštvo, kaže, narkokriminal bi se mogao preusmjeriti prema djeci bogatih jer ostali neće imati novca za drogu. – Različite zdravstvene tretmane u nas je prošlo 20.000 ovisnika među kojima 11.000 ovisnih o heroinu – kaže dr. Sakoman. No, stvarna brojka ovisnika o heroinu danas se procjenjuje na 20.000. Zabrinjava ga podatak da se svake godine među dvadesetogodišnjacima pojavi 1000 novih heroinskih ovisnika. Mladi u prosjeku prvi put konzumiraju lake droge u dobi od 15 godina, u dobi od 19 i 20 susreću se s heroinom, a tek u dobi od 27,5 godina prvi put dolaze na liječenje. Primjerice, godine 1998./99. liječenje su počinjali u dobi od 22 godine. Na svaka četiri muška ovisnika dolazi jedna ovisnica. Porast broja narkomana i činjenicu da dolaze tako kasno na liječenje Sakoman objašnjava lošom sekundarnom prevencijom te trenutačnim odnosom mjerodavnih prema problemu ovisnosti.

sjajno!

Što se sve nosilo na zagrebačkoj špici ove godine? U galeriji donosimo veliki pregled najbolji street style izdanja

DRUGI BRAK

FOTO Naša glumica ljubi 26 godina mlađeg nogometaša iz Afrike, a evo za koju ulogu se morala udebljati 20 kg

38

NOVA PRAVILA

Zagrepčanka iznenađena kaznom za neplaćeno parkiranje: 'Dosad su stavljali na vjetrobransko staklo, a sada…'

Savjet stručnjakinje

Jedna nuspojava upotrebe antibiotika pojavljuje se kod čak 40% pacijenata, evo kako je izbjeći

Prijelazno rješenje

Kako je “mračna bonaca” izazvala nemir u Njemačkoj: Dunkelflaute je nova prijetnja energetici?

Koje aplikacije najviše skraćuju životni vijek mobitela?