Večernjakov panel o nacionalnoj sigurnosti, u sklopu velike konferencije “Hrvatska kakvu trebamo”, otvorila je i neka dosad u Hrvatskoj neotvorena i neodgovorena pitanja i teze. Omogućila je to kvalitetna izmjena mišljenja i stavova stručnjaka poput Dragana Lozančića, bivšeg šefa SOA-e, sada ravnatelja Državne službe za zaštitu i spašavanje, Ante Kotromanovića, bivšeg ministra obrane, generala zbora Mirka Šundova, načelnika Glavnog stožera OSRH prof. dr. Miroslava Tuđmana, autoriteta po pitanju sigurnosnih pitanja, kao i dekana VERN-a, prof. dr. Vlatka Cvrtile, eminentnog eksperta za sigurnosna pitanja. Prvo su se govornici trebali pokušati usuglasiti o izradi nove Strategije nacionalne sigurnosti, koju pišu ljudi potpredsjednika Vlade i ministra obrane Damira Krstičevića.
Draft Strategije gotov
Na panelu se tako saznalo da je draft Strategije već napravljen, no da neće biti dostupan javnosti. Sugovornici se nisu mogli dogovoriti bi li strategiju trebalo raditi u nekoliko pari očiju pa onda dati na raspravu ili uključiti širi krug ljudi. Većina je podržala drugu opciju. Kotromanoviću tu smeta što se i nova Strategija nacionalne sigurnosti i zakon o Domovinskoj sigurnosti priprema u MORH-u, no Šundov kaže da je to logično jer je Krstičević ujedno i potpredsjednik Vlade za nacionalnu sigurnost. Cvrtila je, pak, više za to da širi krug onih koji rade strategiju jer će, po njemu, to biti jamstvo da će ubuduće i provoditi tu strategiju, bez obzira na to koja Vlada bila na vlasti. Kako je Kotromanović tvrdio da je naš sustav sigurnosti stabilan, a Tuđman oponirao tvrdeći da sustav nije stabilan, da nemamo strateško upravljanje niti komuniciranje, Kotromanović je odgovorio da je sustav postao nestabilan kad se politika odlučila, iz ne znamo kojih razloga, naprasno smijeniti Lozančića na mjestu ravnatelja SOA-e. Tuđmanu je pak glavni problem što RH nema odgovor na cyber terorizam, premda većina zemalja već ima centre koji se time bave.
– Danas je nelegitimno ubiti čovjeka, ali ubiti mu dušu i identitet, to je poželjno. Informacije su oružje danas. Nemamo ni analitičke centre koji bi vidjeli tko to vodi protiv nas informacijski rat – kaže Tuđman.
I Cvrtila kaže da su nove opasnosti tolike da se tu više ne možemo osloniti tek na državni aparat, nego ćemo morati uključivati think tankove, analitičke centre, sveučilišne kapacitete, primjerice dio tog analitičkog posla i rata s dezinformacijama u Izraelu odrađuje se preko sveučilišta Ben Gurion. Nadovezao se tu i Lozančić, koji potvrđuje da Hrvatska nema dovoljno ni ljudi, ni tehnike, ni ljudskog i financijskog kapitala te nudi originalnu ideju – da se tu RH obrati i koristi i neke svjetske think tankove i analitičke centre. Tuđman upozorava da RH ne školuje pripadnike službi sigurnosti, za razliku od Beograda, čiji Fakultet nacionalne sigurnosti pohađa 2000 studenata. U Srbiji provode i cyber operacije, a mi toga uopće nemamo. Lozančić je pri kraju panela otkrio novu paradigmu tajnih službi. Kaže da analitičari tvrde da više nije moć doći do podataka, informacija, nego upravljati tim podacima i prepoznati što je tu realno, a što nije – kažu analitičari da je to možda i budućnost tajnih službi – koja više neće skupljati podatke, nego će Vlada pitati, svašta smo čuli, no recite što je istina od svih tih podataka? Dakle i obavještajne su službe pred transformacijom. Na kraju, postavilo se pitanje je li hrvatska Vlada trebala reagirati već prije tri godine, kada je Agrokor uzeo prvi kredit od ruskog Sberbanka? Kotromanović misli da nije trebala, a da on ni tada, ni sada Ruse ne doživljava kao prijetnju, svi imamo svoje interese, biznis je to.
Gdje je business intelligence
Cvrtila, međutim, kaže da se država treba baviti prepoznavanjem poteza kod određenih firmi, a koji mogu imati dugoročne posljedice. Ima primjera u EU gospodarstvu, s kompanijama, gdje su počeli prodirati Kinezi i neke su države reagirale i vode računa o tome. Za Tuđmana je tu problem što državni sustav ne raspolaže business intelligenceom pa naše službe ne mogu, a da pitaju dozvolu vrha države gospodarstvenicima odgovoriti, primjerice, trebaju li investirati nekamo ili uzeti kredite u nekim stranim bankama, kao što je to bilo u slučaju Agrokora.
>> Imidž zemlje ovisi i o stranim studentima
>> Primjena reforme 2020. Poslodavci: To je kasno!
Kakvi političari takvi i ravnatelji službi, kakvi ravnatelji takve i službe, kakve službe takva i nac. sigurnost. Da je drugačije RH ne bi bila duboko korumpirana zemlja, zemlja bijede i neimaštine. Šefovima službe se sudi za krađu novca, po modelu Sauche, predsjednik građanskog vijeća za nadzor službi je utvrđeni plagijator. Za Kotromanovića je prvorazredna geopolitička stvar samo običan biznis, a za Lozančića koji je doslovno zalutao u svijet tajnih službi KGB je kako je ono izgovorio na panelu ke ge be. Smiješne službe smiješan skup.