Ono što sam ja predložio jest porez na bogatstvo milijunaša i milijardera, ne na one koji posjeduju nekoliko stotina tisuća eura! – odgovorio je proslavljeni francuski ekonomist Thomas Piketty na pitanje o tome što je mislio kad je prije pet godina, dok je bio u Zagrebu, savjetovao uvođenje poreza na nasljedstvo. I time otklonio svaki strah od toga da kao najutjecajniji svjetski ekonomist lijeve provenijencije, autor “Kapitala u 21. stoljeću” koji je postao hit među masama kao da je riječ o Paollu Coelhu, a ne ozbiljnoj ekonomskoj analizi, zapravo gura samo još jedan porez kojim će država udariti na narod. Upravo suprotno! Sve što Piketty želi jest smanjivanje socijalnih razlika, a kratkim intervjuom koji je dao Večernjem listu pokazao nam je da se porezi koje on predlaže odnose na razine bogatstva koje su znatno iznad onoga što posjeduje velika većina Hrvata.
Ekonomska nejednakost nije prirodna, već je duboko ukorijenjena u ideologiji, nije posljedica nedodirljivih tržišnih sila i zakona, nego se može mijenjati kroz sociopolitičku mobilizaciju, dakle politiku. To je, pojednostavnjeno, temeljna teza Pikettyjeve nove knjige “Kapital i ideologija”, nasljednika “Kapitala u 21. stoljeću”, bestselera kojim je uspio nametnuti raspravu o nejednakosti i javnosti i struci unatoč tome što su ga mnogi osporavali.
Vlasništvo na steroidima
U novom djelu epskih proporcija Piketty na više od tisuću stranica produžuje istim putem: proučio je povijest raznih kultura kroz objektiv nejednakosti, od drevne Mezopotamije, preko uloge brahmana u Indiji, do posljednja dva i pol stoljeća francuske povijesti i modernih švedskih korporativnih odbora. Opisuje različite režime nejednakosti tijekom povijesti, od društava podijeljenih u klase – svećenstvo, plemstvo i druge, preko vlasničkih društava u kojima nije važno tko ste, nego što ste prema zakonu, do socijaldemokracija 20. stoljeća i hiperkapitalizma, “vlasništva na steroidima” u današnje doba. Služi se podacima o prihodima i porezima iz povijesnih izvora i arhiva iz cijelog svijeta i statistički ih analizira, što je njegovo najjače oruđe. Mnogi nalazi su fantastični. Primjerice, razina nejednakosti u Francuskoj uoči Prvoga svjetskog rata bila je veća negoli uoči Francuske revolucije. U Švedskoj je početkom 20. stoljeća samo 20 posto najbogatijih moglo glasati, pri čemu su, ovisno o stupnju imućnosti, imali pravo i na do stotinu glasova. Sve se to vrlo brzo promijenilo 1932. godine kad su na vlast došli socijaldemokrati, koji su uveli progresivne poreze za financiranje školstva i zdravstva, što francuski ekonomist ističe kao primjer toga kako upravo ideološka transformacija mijenja pravni, fiskalni i obrazovni sustav i samim time i sustav nejednakosti.
Piketty predlaže uravnoteženiji pristup ekonomiji i politici. Kao da hoće reći da nam može biti bolje, svima nama, ako tako odlučimo. Razvija ideju participativnog socijalizma, sustava zasnovanog na ideologiji jednakosti, društvenog vlasništva, obrazovanja i dijeljenja znanja i moći. Zvuči predobro da bi bilo istinito? Da. Piketty izlazi iz zadanih načina razmišljanja našeg vremena, čime oduševljava javnost i često ljuti struku, koja njegove ideje i prijedloge nerijetko smatra naivnima. Je li doista tako? Ili Piketty svjesno izaziva čitatelje da revolucionariziraju svoj način razmišljanja o politici, ideologiji i povijesti? Francuski ekonomist kritizira suvremenu politiku ističući da podjela na ljevicu i desnicu više ne odgovara stvarnosti i više nije dovoljna da osmisli bolje društvo. Nudi porezna i upravljačka rješenja kojima bi se moglo postići to pravednije društvo.
Piketty je prije pet godina gostovao u Filozofskom teatru Srećka Horvata u Zagrebu, a tom prilikom u službeni ga je posjet pozvao i ondašnji premijer, danas predsjednik države Zoran Milanović koji se oduševio njegovim “Kapitalom u 21. stoljeću”. Za tog posjeta svjetske ekonomske zvijezde Milanović je obećao Pikettyju pristup hrvatskim nacionalnim arhivima o plaćama i drugim prihodima i porezima za neka njegova buduća istraživanja. Tom prilikom u intervjuu Večernjem listu Piketty je naglasio da bi Hrvatska trebala uvesti porez na nasljedstvo. Ovom prilikom zamolili smo ga za nekoliko komentara o novoj knjizi, čiji će hrvatski prijevod najesen objaviti njegov hrvatski izdavač Profil, ali i o politici oporezivanja u Hrvatskoj, koja se od njegova posjeta naovamo nije bitnije promijenila, kao i o tome je li Milanović održao obećanje. Komunicirali smo vrlo praktično. Jednostavno i brzo poslao mi je odgovore koje sam ga zamolila, uz ispriku što trenutačno ne može učiniti više.
U “Kapitalu i ideologiji” upozorava na rastuću ekonomsku nejednakost i predlaže uvođenje progresivnog poreza na bogatstvo kao jedan od ključnih načina kojim bi se moglo postići pravednije društvo. Koja bi društvena snaga mogla provesti u djelo uvođenje progresivnog poreza na bogatstvo, pitamo Pikettyja.
– Napisao sam knjigu o povijesti društava nejednakosti, odnosno o načinima na koje različita društva organiziraju razine i strukture jednakosti i nejednakosti između klasa. To je optimistična knjiga: jedno od mojih glavnih otkrića jest da je postojala duga evolucija prema jednakosti, posebno u 20. stoljeću, kroz rast davanja za obrazovanje i socijalu, ali i radno zakonodavstvo i progresivno oporezivanje dohotka i bogatstva. To smanjenje nejednakosti paralelno je s napretkom Sjedinjenih Država. Najviši porez na dohodak, koji je primjenjivan na najbogatijem sloju poreznih obveznika, prosječno je između 1930. i 1980. godine iznosio 82 posto. Očito je da to nije uništilo američki kapitalizam. Tu najvišu poreznu stopu Reagan je 1986. smanjio na 28 posto. Nejednakost je skočila u nebo, ali rast se prepolovio: između 1990. i 2020. godišnji je rast nacionalnog dohotka po stanovniku SAD-a iznosio 1,1 posto, nasuprot 2,2 posto koliki je bio u razdoblju od 1950. do 1990. i 2,1 posto između 1910. i 1950. Ako želimo osmisliti bolju budućnost, mislim da je krajnje vrijeme da se preispita povijest i promijeni narativ – ističe naš sugovornik.
Prema njegovu mišljenju, ideologija je iznimno bitna pa ga pitamo počinju li društvene promjene od ideja i političkih zaokreta, a ne od ekonomskih zakonitosti i sila, kao što je tvrdio Marx?
– Naravno, klasna borba i društvena mobilizacija vrlo su važne, i igrat će odlučujuću ulogu i u budućnosti. Ali sam klasni položaj ne određuje potpuno političku platformu: ne određuje cjelovitu teoriju vlasništva, obrazovanja, oporezivanja, granica itd. U ovoj knjizi pokazujem da ideje i ideologije trebamo shvatiti ozbiljno – izričit je Piketty.
Hrvatskoj Vladi predložio je uvođenje poreza na nasljedstvo. Do danas Hrvatska još nije uvela ni porez na nekretnine. Mnogi se u Hrvatskoj opiru ovom porezu uvjereni kako su im kuće i stanovi jedina sigurnost u postojećem sustavu. Kako komentira takav porezni sustav?
– Ono što sam ja predložio jest porez na bogatstvo milijunaša i milijardera, ne na one koji posjeduju nekoliko stotina tisuća eura! Upravo suprotno: predlažem sustav nasljeđivanja za sve tako da svi mogu pristupiti bogatstvu. Upravo sada, u svim europskim zemljama, donjih 50 posto stanovništva posjeduje manje od 5 posto ukupnog bogatstva, dok najbogatijih 10 posto ima u svom vlasništvu oko 60 posto ukupnog bogatstva. Hoćemo li jednostavno čekati da rast i konkurencija rasprše bogatstvo? Da je to dovoljno da se stvari promijene, djelovalo bi već odavno. Sa sistemom koji predlažem, oni koji danas ne posjeduju ništa ili vrlo malo (u osnovi donjih 50 posto) primili bi 120.000 eura s 25 godina, dok bi oni koji posjeduju 1 milijun eura i dalje dobivali 600.000 eura. Ako želite moje mišljenje, mislim da trebamo ići dalje u tom smjeru. Zajedno s povećanim biračkim pravima radnika u korporativnim odborima, to je ključna komponenta sistema participativnog socijalizma koji sam razvio u svojoj knjizi – upozorava Piketty.
Bez podataka o nejednakosti
Bivši hrvatski premijer, danas predsjednik države Zoran Milanović obećao mu je za vrijeme njegova posjeta Zagrebu 2015. pristup nacionalnim statističkim podacima o plaćama i drugim dohocima. Je li održao obećanje? Ako ih je dobio, je li koristio te podatke i uključio ih u neko novo istraživanje?
– Dobili smo dio podataka o porezu na dohodak do 2013. godine, i njih je Filip Novokmet (doktorirao 2017. na Paris School of Economics pod mentorstvom Thomasa Pikettyja, postdoktorand i istraživač na Sveučilištu Bonn, op. a.) koristio i integrirao u svjetsku bazu nejednakosti. Na žalost, nikakvi novi podaci o porezu na dohodak nisu objavljeni za iduće godine. Mislim da bi detaljne tablice poreza na dohodak trebale biti dostupne online na godišnjoj osnovi, kao i anonimni mikrofajlovi, koji bi trebali biti raspoloživi za istraživače. Osim toga, nema odgovarajućih izvora podataka koji bi mjerili nejednakost u bogatstvu u Hrvatskoj, prvo zato što su podaci o porezu na dobitke od kapitalnih ulaganja nepotpuni, i drugo zato što nema poreza na nasljedstvo i poreza na bogatstvo (stoga nema podataka o tome). Da zaključim: postoji određeni (ograničeni) napredak, ali i dalje je premalo transparentnosti o dohocima i bogatstvu u Hrvatskoj – poručuje Thomas Piketty.
Pa Slavko Linić je i poslušao ovog kvazistručnjaka, te uveo rekordnu stopu poreza od čak 40% na sve plaće iznad 8800 kn (to su po njemu već bili "bogataši"). Rezultat je dobro poznat: najduža recesija u Europi, četiri izgubljene godine, pad na samo začelje zemalja EU