Predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli najavio je da parlament neće podržati višegodišnji proračun Europske unije ako se potrošnja ne poveća za približno 20 posto u odnosu na predloženo. Dođe li do takve situacije, Europska unija će u kratkom roku testirati dva ozbiljna presedana, prvi je bolni razlaz s Velikom Britanijom, a drugi mogućnost da se nađe u financijskoj blokadi te da mora obustaviti financiranje svih projekata i rad zajedničkih institucija. Europska unija godišnje troši između 130 i 150 milijardi eura, s time što osnovu potrošnje čini višegodišnji financijski okvir koji se donosi za razdoblje od sedam godina. Srednjoročni proračun rezultat je dogovora između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije i on određuje maksimalni iznos i strukturu potrošnje, iz kojega onda proizlaze godišnji proračuni.
Zbog inflacije i načina iskazivanja nominalne je iznose EU proračuna nešto teže uspoređivati, no vrte se između 1 i 1,1 posto europskog BDP-a. Odlaskom Velike Britanije, bruto domaći proizvod Europske unije pada za 16 posto, što će automatski dovesti i do smanjenja proračuna. Parlament želi izbjeći rezanje rashoda, zbog čega predlaže da se vrijednost budžeta digne na 1,3 posto BDP-a. U upućenim se krugovima prijetnje Europarlamenta ne doživljavaju kao pucanj u prazno jer se iza zahtjeva za veću potrošnju krije ozbiljno pitanje u kojem će se smjeru razvijati Europska unija i kako će se unutar zajedničke i još uvijek labave države pomiriti interesi članica na različitom stupnju ekonomskog razvoja. Deset najbogatijih članica EU, koje više uplaćuju u zajednički proračun nego što od njega imaju koristi, protiv je povećanja potrošnje, što je najglasnije dosad artikulirao novi-stari austrijski kancelar Sebastian Kurz koji je najavio veto ako Komisija popusti Parlamentu. Iz Parlamenta zasad dolazi jedinstven stav svih političkih grupacija, neovisno iz koje države dolaze.
Konsenzus eurozastupnika
– Spremni smo ići do kraja ako prijedlozi predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela ne budu u skladu sa stajalištem Parlamenta – rekao je ovaj tjedan Sassoli na konferenciji za novinare nakon rasprave o Višegodišnjem financijskom okviru u Strasbourgu. Sassoli je iskusan političar, Talijan, iza kojega su dva mandata provedena u Europskom parlamentu, a u trećem je kao predsjednik poveo snažnu bitku za redefiniranje načina financiranja Europske unije. Ono podrazumijeva i uvođenje novih poreza koji bi bili isključivo prihodi Europske unije, a ne nacionalnih država.
– Smatramo da ne treba rezati naše programe. Štoviše, trebamo više sredstava kako bismo smanjili razlike i postigli pravednu ravnotežu. Ako se režu kohezijski programi, kako možemo smanjiti te razlike? – kazao je Sassoli.
U apsolutnim brojkama, Europski parlament traži da se budžet poveća za dvjestotinjak milijardi eura, koliko bi zapravo i iznosio novi financijski okvir da nije došlo do Brexita. Pritisak Parlamenta na povećanje budžeta EU nije od jučer, takvo je stajalište novi saziv Parlamenta objavio još u studenom 2019., ali taj vrući krumpir pao je u ruke male Hrvatske, čije će predsjedanje proteći u pokušajima da se dođe do kompromisa. Europska je komisija, još dok je njome upravljao utjecajni Jean-Claude Juncker, pripremila prijedlog sedmogodišnjeg proračuna težak 1134 milijarde eura u tekućim cijenama iz 2018. koji, primjerice, kreše budžet za poljoprivrednu politiku za 15 posto te kohezijsku politiku za 10 posto. To su dva najjača programa Europske unije i oko njih se u proteklim desetljećima stvarala nova politička i ekonomska asocijacija. Inače, programima kohezijske politike smanjuju se razlike u stupnju ekonomskog razvoja među državama članicama, a oni bi se u idućih sedam godina smanjili dvadesetak posto prema Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj, a Hrvatska bi ostala bez približno pet posto budžeta. Bugarska, Grčka i Rumunjska dobile bi 8 posto više, Italija oko 6 posto više, a Španjolska pet posto.
Na svakih stotinu eura, na kohezijsku i zajedničku poljoprivrednu politiku i dalje bi odlazilo najviše europskog novca – 65 eura, ali novost je da bi se korištenje fondova vezalo uz poštovanje europskih vrijednosti poput vladavine prava ili odnosa prema izbjeglicama, što dosad nije bilo slučaj. Drugim riječima, to bi značilo da poljske i mađarske vlasti, na primjer, ne bi mogle udarati po vlastitim i zajedničkim institucijama bez financijskih posljedica ili ignorirati obveze vezane uz zbrinjavanje izbjeglica. No, osim postojećih, Europa ambiciozno uvodi i nove programe vezane uz sigurnost, ekologiju, klimatske promjene i slično, udvostručuju se programi za mlade kao i sredstva za obrazovni program Erasmus plus, planira se snažnije financiranje inovacija, što, uvjereni su zastupnici u Parlamentu, neće biti moguće s predloženim okvirima. Parlament traži 1324 milijarde eura u tekućim cijenama iz 2018., što bi osim većih uplata pojedinih država članica podrazumijevalo i nove poreze kao izvor prihoda, kao što su porezi na plastiku, na financijske transakcije, porez na digitalne kompanije, na trgovanje emisijama stakleničkih plinova, novi način oporezivanja dobiti i slično. Države članice, od najmanjih do najvećih, zasad nisu bile spremne ispustiti porezne prihode iz svojih ruku, odnosno prepustiti administraciji u Bruxellesu tu važnu polugu vlasti. Pritisak Europskog parlamenta podjednako dolazi iz svih političkih grupacija i to je novost u najnovijem nadmetanju između Strasbourga, Bruxellesa i nacionalnih vlada, zbog čega su u nastavku godine moguće sve opcije. Svi su oni demonstrirali zajedništvo u razgovoru s novinarima, pozvanima u Strasbourg kako bi potaknuli pozornost na važnost dogovora.
Francuskinja Valérie Hayer, članica liberalnog centra Renew Europe, jedna od pregovaračica uime Parlamenta, kaže da bi bila najsretnija kada bi se promijenio način financiranja tako da samo petina europskog proračuna dolazi od uplata članica (sad je 80 posto), a ostalo da budu samostalni prihodi, no do toga je, očito, dug put. Rasmus Andresen, zastupnik Zelenih iz Njemačke, očekuje od svoje države da bez zadrške poveća uplate.
– Svi smo bliski kad je riječ o tom pitanju, bez obzira na pripadnost različitim skupinama u Europskom parlamentu. I njemačka ekonomija bolje stoji kada dobro radi cijeli EU – kazao je Andresen. Još jedan zastupnik s dugogodišnjim iskustvom u Parlamentu, Jose Manuel Fernandes, socijalist iz Portugala, podsjeća da europski proračun prijašnjih godina nije probio udio od jedan posto BDP-a jer je Velika Britanije tako htjela.
– Gdje je danas Velika Britanija, gdje je sada taj Cameron? – zapitao je Fernandes uvjeren da bi mnoge vlade rado odbile proračun kad bi imale snage za to, ali budući da nemaju, nadaju se da će to učiniti Parlament za njih. Fernandes tvrdi da pojedine zemlje griješe što samostalno pokušavaju oporezivati digitalne divove te nailaze na teškoće.
To treba učiniti na razini Europske unije, jednako kao što bi na razini Unije oporezivao i financijske usluge.
– Porez na plastiku inovativni je porez i mogao bi biti model za neke nove poreze koji mijenjaju ponašanje ljudi – tvrdi Fernández te podsjeća da federalni proračun Sjedinjenih Američkih Država iznosi 20 posto BDP-a, budžeti nacionalnih država su 40 do 50 posto BDP-a, a EU bi svoje ciljeve trebao postići s jedan posto.
Plenković za kompromis
– Europska unija na važnoj je prekretnici s obzirom na Brexit i zato je važno pokazati da se bavimo ozbiljnim poslom. Da bismo velika nastojanja koja imamo pretočili u stvarnost, potreban je novac. Europski parlament ne zagovara institucionalnu krizu i nadamo se da ćemo postići dobar kompromis – smatra Johan van Overtveldt, predsjednik Odbora za proračun Europskog parlamenta, bivši belgijski ministar financija.
– Što se tiče novih izvora prihoda, moram reći da bih kao ministar financija, da mi je došao takav prijedlog, odbio uvođenje poreza na financijske usluge. Međutim, ako bi se u vezi s njim dogovorile sve države članice, prvi bih danas podupro njegovo uvođenje. To bi, zapravo, bio neki novi PDV – kazao je Van Overtveldt, inače član kluba Europskih konzervativaca i reformista.
– Ne želimo doći u situaciju da se od siječnja obustavi financiranje naših projekata. Ne želimo prekidati dotok novca, ali i to je moguće – kazala je zastupnica iz Portugala Margarita Marques. Hrvatski premijer Andrej Plenković kaže da je europski proračun u političkom smislu najvažnija tema hrvatskog predsjedanja Vijećem EU jer će se odraziti na sve politike europskog bloka 27-orice. On se nada kompromisu, a prva prilika za njega je idući tjedan za kada je sazvana posebna sjednica Europskog vijeća u čijem radu sudjeluju premijeri svih 27 članica.
