Imovina je super stvar. Barem smo mislili da je tako. Pa u kapitalizmu smo i tko ima više, valjda je to nekako i zaradio? Vjerojatno vlastitim radom i poduzetništvom, to bi trebalo biti pohvalno. A ne da su ljudi, kao kod nas, ljubomorni na tuđi uspjeh.
No, ne lezi vraže, kako smo vidjeli zadnjih tjedana, nekima baš i nije super. Primjerice, ministar uprave Lovro Kuščević sad bi zasigurno htio da nema sve to što ima, jer nema samo to, nego zbog svega toga ima još i probleme. A sve je radio u najboljoj namjeri. Pogotovo zato što je bio ministar graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, pa ako netko najbolje zna kako treba graditi i uređivati prostor - osim, dakako, Milana Bandića - zna on.
Niti ministru državne imovine Goranu Mariću nije lako, mada se već prije odrekao vlastite imovine u korist članova obitelji kako bi čist i neopterećen ušao u politiku, pa opet i on ima problema. Svi bi oni, čini mi se, željeli da se vratimo u socijalizam, gdje je isto sve bilo u javnom interesu, ali takvih problema nije bilo. Ili te bar, ako si bio na vodećim funkcijama kao ovi, nitko nije smio pitati za to.
Sad je sve drugačije, lošije, svi nešto pitaju, dosađuju, pogotovo novinari. Sve to nevino optuženima već pomalo počinje ići na živce. A kako i ne bi? Em se bave javnom imovinom i o njoj vode računa u javnom sektoru i interesu, a onda ih još i optužuju, umjesto da puste pravosuđu da donese zaključke i presude. Može to trajati godinama, desetljećima, ali bože moj, nisu oni za to krivi.
I taj javni sektor je posebna priča. U trenutku kad Darko Milinović, župan Ličko-senjske županije, ne izglasa proračun po šesti put, iznerviran situacijom dogovori nastup Thompsona za 200 tisuća kuna. I još ga naivnog prevari, te mu smanji honorar i spusti cijenu koja je trebala biti 300 tisuća kuna. I umjesto da takav Milinovićev potez zbog javnog interesa ljudi cijene, krenu prigovori.
Zapravo, vjerojatno Milinović i nije prevario Thompsona, jer je ovaj kao osvjedočeni domoljub zasigurno i sam bio spreman svirati za siću. I tu je zapravo osnovni problem, što sve te njihove domoljubne inicijative u javnom interesu i sektoru, neki ne shvaćaju, nego ih propitkuju, podcjenjuju i žele ocrniti.
I onda se dogodi da je Thompson izoliran poput Sjeverne Koreje, svi mu nešto prigovaraju i brane nastupe, a Gospić je prazan poput Hirošime. I u trenucima kad svima njima netko želi pomoći brigom o javnom interesu, dogode se ovakve priče. Što je najbolje, a nitko nije primijetio, poput Sjeverne Koreje, i kod Thompsona i u Gospiću zapravo vlada komunizam, i to u javnom interesu.
Pa je pomalo smiješno kad njih s desne strane političkog spektra optužuju za netoleranciju, a oni se zapravo bave sasvim drugačijim stvarima koje politološka znanost još nije shvatila i prepoznala kao takve.
Najkraće, mogli bi zaključiti da smo nezahvalni, ako ne i nešto gore. Mada, dobro je netko napisao na Facebooku neki dan; Baciti papirić u kantu za smeće na ulici mnogo je veći patriotizam od zastave na retrovizoru. Ono što se spomenutima nikako ne može prigovoriti, to je da stvarno i stalno mašu zastavama javnog interesa, zanemarujući vlastiti. I onda dožive sve ovo, umjesto toplog i jednostavnog "hvala".
Opet lupetas